Ikarus Aero 2 je Jugoslavenski niskokrilni zrakoplov s klipnim motorom izrađen neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata, iako dizajn datira iz vremena i prije rata.
Dizajn i razvoj Aero 2 je dizajniran zbog potrebe za modernim jednokrilnim zrakoplovom koji bi zamijenio dvokrilce Fizir FN u ulozi školskog zrakoplova. Pokretao ga je jedan de Havilland Gipsy Major koji se pokazao kao izdržljiv i pouzdan u upotrebi kod drugih sličnih trenera. Tijekom razvoja, u svibnju 1948. između Bugarske i Jugoslavije su potpisani ugovori o prebacivanju proizvodnje jedne serije zrakoplova u Bugarsku, no zahlađenje odnosa između SFRJ i istoka kasnije u 1948. su to prekinuli. Teško stanje u JRZ zbog izolacije je nagnulo vlasti da se sve više okreću domaćim avionima, tako da je Aero 2 dosta korišten u školskim postrojbama. Tijekom 1946. – 1947. tesitrane su A, B i C inačice a formirana je i jedinica hidroaviona (Aero 2H) kojoj je sjedište bilo na Dunavu.
Aero 2 je imao fiksirano podvozje te otvorenu pilotsku kabinu no to je kasnije izmijenjeno te je kabina zatvoren. Aero 2 je u JRZ-u bio korišten kao osnovni zrakoplov za obuku pilota od 1948. kada je ušao u službu, do 1950-ih. 1948. je proizvedeno 30 Aero 2B i C inačica, a do kraja proizvodnje je napravljeno ukupno 248 zrakoplova. Već u siječnju 1957. počinje povlačenje, te se 25 zrakoplova predaje "Zrakoplovnom savezu Jugoslavije". Posljednji zrakoplovi su povučeni 1959. u sklopu reorganizacije JRV-a.
Danas više nijedan zrakoplov nije u letnom stanju, a jedan primjerak oznake YU-CVB se nalazi u muzeju zrakoplovstva u Beogradu.
Inačice Aero 2B - Inačica s otvorenim kokpitom Aero 2BE - Zatvoreni kokpit Aero 2H - Dvosjed koji umjesto stajnog trapa ima plovke.
Izvori Bojan B. Dimitrijević:"Jugoslavensko ratno vazduhoplovstvo 1942. – 1992."
Aero 2 Kategorija:Srbijanski vojni školski zrakoplovi Kategorija:Zrakoplovi iz 1946.