Gitara Fender Stratocaster, popularno zvana samo Strat, vrlo je znani model električne gitare, koji su 1954. godine konstruirali George Fullerton, Leo Fender i Freddie Tavares za tvrtku Fender Electric Instrument Manufacturing Company. Taj model gitare proizvode i danas: on je bio i ostao svojevrsni pojam vrhunskoga glazbala u svijetu popularne glazbe 20. stoljeća. Fender Stratocaster su svirali mnogi poznati gitaristi rock and roll, country i pop glazbe. Uz modele električnih gitara Gibson Les Paul, Gibson SG i Fender Telecaster, taj je model jedan od najrabljenijih i općenito predstavlja jedan od najprepoznatljivijih modela električne gitare. Danas to električno glazbalo ima kultni status, pa su pojedini rani primjerci predmet žudnje mnogih kolekcionara i muzejskih zbirki diljem svijeta. Dizajn Stratocastera danas se smatra pravim klasikom u industrijskom dizajnu gitara svih vremena.
Povijest Fender 1985. – 1998. godine Vlasništvo nad Fender kompanijom 1985. godine preuzeo je Bill Schultz, nakon čega je počela nova era izrade Fender gitara, koje svojim kvalitetom vraćaju stari sjaj imenu Fender. Kupovinom Fendera nije bio obuhvaćen pogon za proizvodnju gitara u Fullertonu, pa je proizvodnja novih gitara započela u novoj tvornici u Coroni (32 km od Fullertona). U toku ovog perioda nije se prekidalo s proizvodnjom u ostalim tvornicama izvan SAD-a. U novoj tvornici je u početku radilo 10 zaposlenika, i proizvodili su 5 gitara na dan, dok je u tvornici u Fullertonu radilo 135 ljudi i dnevno su proizvodili više od 200 gitara. U tom trenutku čelnici kompanije odlučili su da krenu s proizvodnjom reizdanja Stratocastera iz 1957. s javorovim vratom. Nešto prije (1952. godine) model Telecastera je bio s vratom od javora, te reizdanje modela Stratocaster gitare iz 1962. godine s hvataljkom od palisandera. Fender Precision Bass se pojavljuje već 1957. godine s javorovim vratom, a zatim 1962. godine i s vratom od palisandera. Iste godine takve promjene se nalaze i na vratu Fender Jazz Bass-a. Ovakvi projekti bili su presudni za opstanak tvornice. Tih prvih godina (1982. – 1984.) izašla je serija poznata kao American Vintage Reissues i smatrala se najboljim Fenderovim proizvodom do 1984. godine.
U svojoj originaloj formi do 1957. godine, Stratocaster je ponuđen na tržištu u dvobojnoj sanburst obradi, zajedno s duboko izrezanim tijelom od jasena, vratom od javora s 21 pragom, nalijepljenim crnim točkama na hvataljci i Clason mašinicama. Nedugo potom Fender je počeo izrađivati tijela i od johe. U ponudi su bile potpuno drugačije boje, tzv. Dupontove auto boje, koje nisu bile standardizirane sve do 1960. godine. Gitare u takvim bojama bile su rađene po posebnom zahtjevu naručitelja, koji su za to plaćali 5% više na ukupnu cijenu gitare.
Stratocaster gitare često su kopirane, tako da se termin 'Strat', iako zaštitno ime Fendera, koristi kao opći pojam za opisivanje tipa gitara sličnog oblika i karakteristika.
Konstrukcija Fender Stratocaster je električna gitara punog tijela s dvostrukim presjekom i produženim rogom zbog postizanja boljeg balansa prilikom sviranja u stojećem položaju. Dizajn Stratokastera je uglađeniji, zakrivljeni oblik tijela drugačiji je od ravnog, ili pak 'pločastog dizajna' u primjeru Telecastera. Tijelo je karakteristično po zakrivljenim linijam s prednje i zadnje strane, radi lakšeg sviranja i slabijeg zamaranja ruke. Ploča je pričvršćena s 8 vijaka na tijelu gitare. To je bio jedinstven koncept, što je omogućilo lakši pristup elektronici koja je ugrađena ispod ploče. Jedino je priključak za utikač kabela gitare bio odvojen. Daljnje konstantno usavršavanje dizajna Stratocaster gitare (kako Fenderovih originala tako i kopija) donijele su do poboljšanja svirljivosti i samog zvuka gitare. Vrat od jednog komada javora je posebno urađen, a glava vrata gitare je znatno šira u odnosu na model Telecaster. Žice se ugrađuju kroz samo tijelo gitare i pokretni most, koji je pričvršćen oprugama. Originalni Stratocasteri su bili opremljeni s 5 opruga koje su zatezale most u odnosu na tijelo gitare. Mnogi glazbenici su skidali po dvije opruge i zatezali zavrtnje kako bi omogućili plutanje mosta. U takvom položaju na most se mogla ugraditi tremolo ručica. U tom slučaju bi se povisio ili snizio određeni odsvirani ton. Neki glazbenici, kao na primjer Eric Clapton, izbjegavali su prakticirati ovu mogućnost plutajućeg mosta i često bi blokirali most uz pomoć komada drveta. Neke Stratocaster gitare imaju fiksirani most, i one su poznate pod nazivom hard tail (tvrdi rep).
lijevo|mini|Elektromagneti na Fender Stratocaster gitari. Gitare Stratocaster na tijelu imaju tri jednostruka elektromagneta, koji su originalno birani uz pomoć trostrukog kliznog preklopnika. Gitaristi su vrlo brzo otkrili da ako bi ukočili preklopnik između prve i druge pozicije, bio bi aktivan elektromagnet iznad mosta i srednji elektromagnet; isto tako kad bi se ukočio preklopnik između druge treće pozicije, aktivirao bi se srednji i elektromagnet bliži vratu. Ovaj trik je često korišten i Fender je odlučio ponuditi gitare s peterostrukim preklopnikom, pa od 1979. godine to postaje standard u proizvodnji. Mnogi poznati glazbenici, kao na primjer David Gilmour, Rory Gallagher, Mark Knopfler, Bob Dylan, Eric Clapton i Robert Cray, često su zbog težnje nekakvom 'svom' specifičnom zvuku, svirali s ovakvom kombinacijom elektromagneta. desno|mini| Eric Clapton s koncerta žrtvama tsunamija, 22. siječnja 2005. Originalno, elektromagnet bliži vratu gitare i srednji elektromagnet bili su povezani na tonske potenciometre, dok elektromagnet iznad mosta (koji je nakošen), nije imao kontrolu tona. Ova konfiguracija je značila da kombinacija vratnog i srednjeg potenciometra šalje signal kroz dva potenciometra, što je rezultiralo gubitkom kvalitete tona. Da bi se taj problem nekako riješio, glazbenici su doskočili tako da su modificiranom shemom spajali drugi potenciometar s elektromagnetom bliže mostu gitare. Kod modernih Stratokactera, s prvom tonskom kontrolom povezani su vratni i srednji elektromagnet, dok druga spaja elektromagnet bliži mostu gitare. Kontrola jačine tona svih elektromagneta regulira se uz pomoć jednog potenciometra. Položaj potenciometara je takav da omogućava lak pristup kontrolama čak i u toku sviranja.
U početku su sva tri elektromagneta bila identična. S popularizacijom korištenja raznih kombinacija elektromagneta, Fender je 1977. godine, zajedno s peterostrukim preklopnikom predstavio i srednji elektromagnet s obrnutim polaritetom. Ovo je omogućilo smanjivanje šuma na pozicijama 2 i 4 (kombinacija elektromagneta). Slična tehnika za reduciranje šuma bila je i ranije poznata i korištena, na primjer kod Gibsonovih dvostrukih elektromagneta i odvojenih elektromagneta na Fenderovim bas-gitarama. Danas se sve Fenderove gitare pridržavaju ove sheme, kako bi smanjile šum elektromagneta. Kasnije, da bi se dobio jači izlazni signal, prešlo se na korištenje overwound elektromagneta, na mjestu bliže mostu gitare. Razlog je što se ovaj elektromagnet nalazio najdalje u odnosu na maksimalnu amplitudu vibracije žice. Općenito, ovaj tip elektromagneta je postao popularan kod rok gitarista s juga SAD-a i često se nazivaju 'vrući' elektromagnet.
Stratocaster gitare prepoznaju se zbog svog svijetlog, čistog i 'tvangi' tona. Elektromagnet pri vratu ima mekši, puniji i jači ton u odonsu na elektromagnet bliži mostu, koji je oštrijeg i svjetlijeg zvuka. Srednji elektromagnet daje zvuk koji je negdje između ova dva tona elektromagneta.
Od 1959. do 1967. godine gitare Stratocaster isporučivane su s hvataljkom od palisandra, kao i u više boja, uključujući i razne kombinacije boja u stilu surferske i hot-rod kulture, koju su promovirali sastavi kao što su Surfers, The Ventures i The Beach Boys. Jedan od čuvenih predstavnika te kulture je i Dick Dale, koji je svirao na Stratocasteru i zajedno s Leom Fenderom je surađivao i na razvoju pojačala Fender Showman amplifier. 1959. godine prekinuta je proizvodnja vrata gitare od jednog komada javorovog drveta, a iste godine izvršena je promjena u dizajnu ploče, koja je imala na sebi 11 rupa za zavrtanje vijaka. Po preuzimanju Fendera od strane CBS-a 1965. godine, na tržištu se već 1967. godine bile gitare s vratom od javora, na koji je zaljepljena hvataljka, također od javora. I dalje je ostala opcija modela s hvataljkom od palisandra. Dvije godine kasnije, nakon deset godina odsustva s tržišta, Fender ponovo u ponudu vraća vratove od jednog komada javorovog drveta. Po uvođenju Fender Stratocaster ultra serije 1989. godine, u standardnoj ponudi za hvataljku u izboru je i ebanovina, iako je i prije toga u periodu od 1983. – 84. godine izrađena određena količina Elite Stratocaster gitare s hvataljkom od ebanovine.
Od samog početka Stratocasteri su bili opremani s tri elektromagneta, s jednostrukom zavojnicom. Ali, u periodu od 1970. do 1980. godine, postale su popularne modifikacije Stratocaster gitara, gdje je takav elektromagnet zamijenjen s dvostrukim elektromagnetom (naročito na strani mosta). Ovakvi modeli Stratocaster gitare poznati su kao 'debeli stratovi' (Fat Strat). S ovom promjenom ton gitare je puniji, prilagođeniji heavy metal i hard rock glazbi. Zbog popularnosti ovih promjena, Fender ubrzo počinje s proizvodnjom ovakvih modela gitara (dvostrukim elektromagnetom iznad mosta gitare). Ovakva postavka elektromagneta je poznata kao HSS (dvostruki, jednostruki, jednostruki). Osim ovakve postavke elektromagneta kasnije se javljaju i gitare s dva dvostruka elektromagneta (HH), koje su još poznate i kao 'dvostruki debeli stratovi' (Double Fat Strats). Fender je zbog popularnosti dvostrukih elektromagneta počeo izrađivati i odgovarajuće ploče, kao i druge kombinacije elektromagneta kao što su HSH (dvostruki, jednostruki, dvostruki) i HHH (tri dvostruka.) Od 1998. godine Fender za HSH kombinaciju elektromagneta, svoje vrhunske modele proizvedene u SAD, izrađuje sa šupljinama u tijelu gitare umjesto do tada jedne veće šupljine za ugradnju elektromagneta, koja je još poznata pod nazivom 'bazen' ili 'kada'. Ovo je urađeno zbog povećanja ukupne količine drveta u tijelu gitare, čime se dobije bolji ton, a gitaristima je i dalje ostavljena mogućnost lake ugradnje hambucker elektromagneta.
Vrijeme CBS-a 1965. godine kompaniju Fender kupuje CBS korporacija. Kupovinom Fendera od strane CBS korporacije izvršene su određene izmjene na gitari radi smanjivanja troškova proizvodnje, što je utjecalo na samu kvalitetu gitara. Samim opadanjem kvaliteta gitara, opala je i popularnost ovih Fenderovih gitara iz tog perioda i povećana je potražnja polovnih i starijih modela koji su se proizvodili prije 1965., godine. Čak i danas ti modeli od prije CBS ere, i u periodu od 1954. do 1958. godine dostižu astronomske cijene, a neki su prodavani i po cijeni od 175.000 USD, uglavnom kolekcionarima iz Japana. Krajem 1984. godine, nakon velikih gubitaka, CBS je donio odluku o prodaji tvrtke, a u ožujku 1985. godine i prodao ju je grupi investitora na čelu s Bill Schultzom.
Squier modeli (1982. do danas)
mini|lijevo|Squier Stratocaster. U ranim 1980-im godinama rodila se ideja da se izađe u susret i ljudima manje platežne moći i da se svima koji bi se htjeli baviti glazbom to i omogući. Povodom te ideje stvoren je Squier Stratocaster, izvorno napravljen u Meksiku, ali nedugo zatim, 1982. godine, Fender proizvodnju ovih modela seli u Japan. Općenito, Skvajer modeli su znatno jeftiniji i prvenstveno su namenjeni glazbenim početnicima i amaterima. Smatra se da je u periodu od 1984. do 1986. godine čak 80% Fenderovih gitara proizvedeno u Japanu. I danas postoji proizvodnja Fenderovih gitara u Japanu, ali uglavnom za japansko tržište, izuzimajući par modela koji su dostupni i na drugim tržištima. Squier modeli su se izrađivali u određenim periodima i u SAD-u i u Južnoj Koreji, dok se danas Squier modeli proizvode u Kini.
Squier Stratocaster