mini|386x386px|Ivan Kramskoj, Rusalke (1871.)Rusalke su ženska bića u slavenskom folkloru, najčešće zloćudna i asocirana s vodama, ali i sa šumama. Istovjetne su francuskim Meluzinama (fr. Melusine) i germanskim nixie. Folkloristi predlažu brojne teorije o nastanku tih bića, od kojih je jedna da potječu iz poganskih slavenskih vjerovanja, u kojima su se možda smatrale dobroćudnim duhovima.Pomerantseva, Erna V. 1975. Mifologicheskie personazhi v russkom fol'klore [Mitološki likovi ruskog folklora]. str. 78. Rusalke se nerijetko pojavljuju u suvremenoj popularnoj kulturi, osobito u slavenskim državama, gdje se najčešće prikazuju kao svojevrsne sirene.
U sjevernoj Rusiji, rusalke se nazivaju i imenima poput vodjanica ili vodjaniha, kupalka, šutovka (hrv. „luda”), loskotuha ili ščekotuha (hrv. „škakljačica”). U ukrajinskom se folkloru nazivaju mavke. Navedena su imena bila učestalija do početka 20. stoljeća, dok je riječ „rusalka” dotad smatrana knjiškim nazivom.
Etimologija Naziv „rusalka” potječe iz riječi „rusalija” (crkvenoslavenski: рѹсалиѩ, staroistočnoslavenski: русалиꙗ, bugarski: русалия, srpski: русаље / rusalje), koja je u slavenske jezike ušla preko bizantskog grčkog rousália (grč. ῥουσάλια) iz latinskog Rosālia, što je označavalo razdoblje blagdana Duhova.Hampson, R. T., Medii Aevi Kalendarium or, Dates, charters, and customs of the Middle Ages, p. 341. Dugotrajne i vjerojatno pretkršćanske tradicije dovele su do toga da se to razdoblje u godini asocira s duhovima (poput ukrajinskih navki i mavki), koji su zatim dobili naziv prema blagdanu.Мавський (нявський) великдень // Українська мала енциклопедія — Т. 4. Кн. 7: Ле-Ме — Буенос-Айрес, 1950. — С. 882
Regionalne inačice Rusalke su u Ukrajinskoj predaji vezane uz vodu. U Bjelorusiji su, međutim, vezane uz šume i polja. Tipično su prikazivane kao lijepe i gole djevojke, no u nekim su interpretacijama prikazivane kao ružne i dlakave. U predaji Tulske oblasti Rusije rusalke su muškarce škakljale do smrti.Kolchin, A. 1899. Verovaniia krest'ian Tul'skoi gubernii [Vjerovanja seljaka Tulske oblasti]. p. 35.
U Poljskoj i Češkoj, vodene su rusalke bile mlade i svijetle kose, dok su šumske rusalke izgledale odraslije i imale crnu kosu; obje su inačice zaprimile zelenu boju kose te bile iskrivljena lica ukoliko ih je netko vidio izbliza. Svoje su žrtve ubijale škakljanjem ili prisilom na ples do točke ludila. U poljskoj je predaji naziv „rusalka” također označavao i druga bića, poput boginki i dziwożoni.
Popularna kultura Folkloristica Natalie Kononenko tvrdi da je dominantna reprezentacija rusalki u suvremenoj popularnoj kulturi ta nalik sireni, no s nogama umjesto ribljeg repa, te da su obilježje zavodnice zaprimile kroz književnu predaju. U prošlosti su, kaže, rusalke bile kompleksniji likovi više nalik duhovima te ih se povezivalo ne samo s vodom, već i s poljima, šumama i planinama, slično vilama.Kononenko, Natalie. 2007. Slavic Folklore: A Handbook, p. 18-19. Greenwood Press.
Izvori
Kategorija:Slavenska mitološka stvorenja Kategorija:Vile (mitologija)