Dina – pješčani planet (eng. Dune) američki je ZF film Davida Lyncha iz 1984. nastao po istoimenom romanu Franka Herberta iz 1965. U glavnoj ulozi pojavio se Kyle MacLachlan kao Paul Atreides, a u filmu u sporednim ulogama nastupa i ansambl poznatih američkih i europskih glumaca kao što su Sting, Jose Ferrer, Virginia Madsen, Linda Hunt, Patrick Stewart, Max von Sydow i Jürgen Prochnow. Sniman je u Churubusco Studios u Mexico Cityju, a soundtrack album je snimila grupa Toto. Kao i u romanu, priča se vrti oko mladića kojem je prorečeno da će biti "Kwisatz Haderach", mesija pustinjskog planeta iz naslova koji će stati u obranu pred kućom Harkonnena i spasiti svemir od zla.
Nakon uspjeha romana, pokušaji da se "Dina" prenese na veliki ekran počeli su još 1971. No, pripreme su zapele još u studijima tijekom sedamdesetih kad su u obzir uzeti redatelji kao što su David Lean, Alejandro Jodorowsky i Ridley Scott. Izvršni producent Dino De Laurentis 1981. je angažirao Davida Lyncha.
Film nije dobro prošao kod kritike, a nije ostvario ni zapaženiji komercijalni uspjeh. Po izlasku projekta, redatelj Lynch se distancirao od njega rekavši kako pod pritiskom producenata i financijera nije mogao zadržati umjetničku kontrolu i odlučiti kakva će biti konačna verzija.
Obožavatelji serijala bili su podijeljeni u mišljenjima o filmu, iako je film s vremenom stekao kultni status, a u svijetu su objavljene bar tri različite verzije. U nekim verzijama filma je zamijenjen Lynchov potpis s imenom izmišljenog redatelja Alana Smitheeja, pseudonimom koji redatelji koriste kad ne žele biti povezani s filmom za koji bi inače bili kreditirani.
Poslije su nastali filmovi Denisa Villeneuvea: Dina i Dina: Drugi dio.
Radnja
mini|desno|350px|Planeti Dine: Arrakis, Caladan, Giedi Prime i Kaitain Godine 10,191. poznati svemir je feudalni posjed kojim vlada galaktički car Shadam IV. U tom vremenu najcjenjenija tvar u svemiru je melanga, zvana Začin, koja produžava život, proširuje svijest te je vitalna za putovanje svemirom. Moćni Svemirski ceh i njegovi Naviagtori koriste narančasti plin za sigurno putovanje svemirom koristeći se kvantnom mehanikom Holtzmanovih generatora, iznimno složenih strojeva koji "savijaju prostor" (brod u jednom trenutku prelazi ogromne udaljenosti).
Četiri planeta privlače pozornost Svemirskog ceha: Arrakis, pustinjski planet i jedini izvor Začina u svemiru; Caladan, dom kuće Atreides; Giedi Prime, dom kuće Harkonnen; i Kaitain, dom cara Shadama IV. Ceh, u strahu od urote koja bi mogla ugroziti proizvodnju Začina, šalje Navigatora na Kaitain po objašnjenje od cara koji samouvjereno otkrije Cehu svoje planove o uništenju Atreidesa. Popularnost vojvode Leta Atreidesa poraslo je u Landsraadu, a kako postoji sumnja da Leto okuplja tajnu vojsku postaje opasnost za cara. Shadamov plan je dati Atreidesovima kontrolu nad Arrakisom, zamijenivši Harkonnenene koji bi u dogovoreno vrijeme krenuli u napad na Atreidesove. Nakon što je obaviješten o uroti, Navigator zapovijeda caru da ubije vojvodina sina, Paula Atreidesa, mladića koji ima proročanske snove o svojem životnom pozivu. Tajni pokušaj ubojstva privlači pozornost sestrinstva Bene Gesserit, jer je Paul Atreides povezan s njihovim stoljetnim programom razmnožavanja u potrazi za Kwisatz Haderachom.
Prije odlaska, stara Časna majka Gaius Helen Mohiam stavlja Paula na test. Paul je prisiljen staviti ruku u kutiju što mu izaziva neizdrživu bol; prolazi test na Mohiamino zadovoljstvo, izdržavši više boli nego bilo tko prije njega. U međuvremenu, u industrijskom svijetu Giedi Prime, sadist barun Vladimir Harkonnen priopćava svojim nećacima Glossu Rabbanu i Feyd-Rauthu svoje planove o uništenju stoljetnih neprijatelja, kuće Atreidesa. Namjerava izmanipulirati nekoga jako bliskog vojvodi kako bi ga taj izdao.
Atreidesi napuštaju Caladan i odlaze na Arrakis, misteriozni svijet beskrajnih pustinja, ispunjenih divovskim pješčanim crvima i napučenim Fremenima, misterioznim narodom koji dugi niz godina vjeruju kako će im doći Mesija kako bi im postao vođa u putu u istinsku slobodu. Po dolasku na Arrakis, vojvodi Letou jedan od njegovih najbližih suradnika, Duncan Idaho, kaže kako su Fremeni jako podcijenjeni jer ih ima mnogo i mogu se pokazati kao moćan saveznik. Vojvoda Leto stječe povjerenje naroda Arrakisa dokazavši se kao karizmatičan vođa. No, prije nego što je vojvoda uspio uspostaviti savezništvo s Fremenima, Harkonneni pokreću svoj napad mnogo prije nego što su se Atreidesi nadali.
Iako su Atreidesi predvidjeli zamku, nisu u mogućnosti oduprijeti se podmuklom napadu, potpomugnutim carevim elitnim postrojbama, Sarduakarima. Ubrzo se otkriva kako postoji izdajnik u vlastitim redovima, doktor Wellington Yueh. Zarobljen, vojvoda Leto umire u propalom pokušaju da ubije baruna Vladimira Harkonnena upotrebom kapsule s otrovnim plinom koju mu je doktor Yueh umetnuo u zub. No, njegova nevjenčana žena Jessica i njegov sin Paul pobjegnu u duboku pustinju. Uz Jessicine vještine iz Bene Geserita i Paulove sve veće sposobnosti, uspijevaju se priključiti skupini Fremena starosjedilaca. Paul se pojavljuje pred Muad'Dib, religijskim i političkim liderom Fremena. Poučava ih kako koristiti čarobne module i počinje rudnu proizvodnju Začina. U posljednje dvije godine proizvodnja Začina je zanačajno opala. Svemirski Ceh upozorava cara o situaciji na Arrakisu jer se Ceh boji da bi Paul mogao uzeti Vodu života. Strahovi Svemirskog ceha otkrivaju se Paulu u proročanskom snu. Paul popije Vodu života i padne u komu koja uznemiri sve Bene Gessente u svemiru. Voda života Paulu otkriva nekoliko vizija, a nakon buđenja Paul biva transformiran i preuzima kontrolu nad pješčanim crvima u Arrakisu. Otkriva i tajnu kontrole proizvodnje Začina; voda koju Fremeni drže u ogromnim spremnicima može se iskoristiti kako bi se uništio Začin. Paul kaže svojoj vojsci Fremena da "onaj tko može uništiti tvar je taj koji ima kontrolu." Paul ima sposobnost zaviriti u svemir i u budućnost; car sprema veliku invaziju na Arrakis kako bi vratio kontrolu nad planetom i Začinom.
Po carevu dolasku u Arrakis, Paul počinje završni napad protiv Harkonnena i cara u glavnom gradu Arakeenu. Njegovi ratnici Fremeni, naoružani čarobnim modulima i jahaćim pješčanim crvima, poražavaju careve legije Sarduakara dok Paulova sestra Alia ubija baruna Harkonnena kojeg na kraju pojede pješčani crv. Paul se suočava s poraženim carem i osvećuje svoju obitelj u dvoboju s Feyd-Rautha Harkonnenom. Nakon što je učinio da se Feydovi organi raspadnu vriskom na njegovo truplo, Paul naređuje da kiša padne na Arrakis. Alia otkriva svima kako je Paul Kwisatz Haderach.
Uloge mini|Kyle MacLachlan kao Paul Atreides Prema redoslijedu na uvodnoj špici: Francesca Annis kao Lady Jessica Leonardo Cimino kao Barunov liječnik Brad Dourif kao Piter De Vries José Ferrer kao Car Shaddam IV. Linda Hunt kao Shadout Mapes Freddie Jones kao Thufir Hawat Richard Jordan kao Duncan Idaho Kyle MacLachlan kao Paul Atreides Virginia Madsen kao Princeza Irulan Silvana Mangano kao Časna sestra Ramallo Everett McGill kao Stilgar Kenneth McMillan kao Barun Vladimir Harkonnen mini|desno|170px|Sting kao Feyd-Rautha Jack Nance kao Kapetan Iakin Nefud Siân Phillips kao Časna majka Gaius Helen Mohiam Angélica Aragón kao sestra iz Bene Gesserita Jürgen Prochnow kao Vojvoda Leto Atreides Paul L. Smith kao Glossu Rabban (potpisan kao Paul Smith) Patrick Stewart kao Gurney Halleck Sting kao Feyd-Rautha Dean Stockwell kao Dr. Wellington Yueh Max von Sydow kao Dr. Kynes Alicia Witt kao Alia (potpisana kao Alicia Roanne Witt) Sean Young kao Chani Honorato Magaloni kao Otheym (potpisan kao Honorato Magalone) Judd Omen kao Jamis Molly Wryn kao Harah, Jamisova žena
Produkcija
Snimljen gotovo u cijelosti u Meksiku, film je adaptacija prva tri dijela serijala romana, a sadrži i neke dijelove kasnijih dijelova.
Pretprodukcijski proces bio je spor i problematičan, a projekt je dodjeljivan od redatelja do redatelja. 1971. je produkcijska kompanija Apjac International (APJ) (na čelu s Arthurom P. Jacobsom) otkupila prava na Dinu. Kako je Jacobs bio zauzet s drugim projektima (kao što je nastavak Planeta majmuna) projekt je odgođen za drugu godinu. Originalno ga je trebao režirati David Lean (uz scenarij Roberta Bolta), a snimanje je trebalo početi 1974. 1973. je umro Arthur P. Jacobs.
U prosincu 1974., francuski konzorcij predvođen Jean-Paulom Gibonom otkupio je prava na film od APJ-a. Ovaj put redatelj je trebao biti Alejandro Jodorowsky.
Jodorowsky je 1975. namjeravao snimiti priču u obliku desetosatnog dugometražnog filma, u suradnji s Orsonom Wellesom, Danom O'Bannonom, Salvadorom Dalijem, Glorijom Swanson, Herveom Villechaizeom i drugima (davši im nadimak "mojih sedam samuraja"). Glazbu je trebao napisati i izvesti Pink Floyd. Jodorowsky je postavio pretprodukcijski odjel u Pariz koji se sastojao od Chrisa Fossa, britanskog umjetnika koji je dizajnirao omote za SF časopise, Jeana Girauda, francuskog ilustratora koji je osmišljavao, pisao i ilustrirao za časopis Metal Hurlant, i H. R. Gigera. Moebius je počeo dizajnirati stvorenja i likove za film, dok je Foss doveden da osmisli dizajn za svemirske brodove i hardver. Giger je počeo dizajnirati dvorac Harkonnenovih, a Dali je trebao glumiti cara za navodno 100 tisuća dolara po satu. Jodorowsky je unajmio i Dana O'Bannona za šefa odjela za specijalne efekte. Dali i Jodorowsky su se počeli svađati oko novca, i taman kad su temelji priče, dizajni i skript bili dovršeni, presušio je izvor financiranja. Frank Herbert otputovao je u Europu 1976. kako bi otkrio da su dva milijuna dolara od 9,5 milijuna budžeta već bila potrošeni u pretprodukciji i da bi skript Jodorowskog rezultirao 14-satnim filmom ("Bio je kao telefonski imenik", prisjetio se Herbert). Iako je Jodorowsky uzeo neke umjetničke slobode s njegovim romanom, Herbert je izjavio da su njih dvojica imali srdačan odnos.
Prava za snimanje opet su prodana, ovaj put Dinu de Laurentisu. Iako ogorčen, Jodorowsky je izjavio kako mu je projekt promijenio život. Dan O'Bannon je nakon propasti produkcije završio u umobolnici, a kasnije je radio na još 13 scenarija; 13. scenarij bio je Alien.
De Laurentis je 1978. od Herberta naručio novi scenarij. No, kako je prosječni skript dugačak 110 stranica, njegov od 175 stranica je odbijen.
1979. je angažirao redatelja Ridleyja Scotta. Scott je radio na tri skripta koristeći Bitku za Alžir kao referencu. Namjeravao je podijeliti knjigu na dva filma prije nego što se baci na režiranje novog SF filma, Blade Runnera iz 1982. Kako se kasnije prisjetio, pretpodukcijski proces je bio spor, a završetak projekta oduzeo bi mu mnogo vremena.
No, nakon sedam mjeseci sam odustao od Dine. Tada je Rudy Wurlitzer dovršio prvu verziju skripta za koji sam mislio da je manja modifikacija onog Herbertova. Ali sam i shvatio da Dina zahtijeva još mnogo posla - bar dvije i pol godine. A nisam imao srca baciti se na taj posao budući da mi je stariji brat Frank nenadano umro od raka dok sam se pripremao na De Laurentisov film. Iskreno, to me izludilo. Zato sam otišao Dinu i rekao mu da je Dina njegova. - Iz Ridley Scott: The Making of his Movies, Paula M. Sammona.
1981. je isticao devetogodišnji ugovor. De Laurentis je ponovno počeo pregovore o otkupljivanju prava i nagodio se za prava na nastavke Dine (napisane i nenapisane). Raffaella De Laurentis je, nakon što je vidjela Čovjeka-slona, odlučila da će David Lynch režirati film. U to vrijeme Lynch je imao još nekoliko ponuda, uključujući Povratak Jedija, no pristao je režirati i napisati Dinu.