Bošnjačko-hrvatski sukob u Kreševu bio je mjesni dio bošnjačko-hrvatskoga sukoba u ratu u Bosni i Hercegovini, vođen ponajprije od lipnja do studenoga 1993. na području Kreševa i okolnih sela. Sukob se odvijao na južnom dijelu kiseljačko-kreševsko-fojničke enklave pod nadzorom HVO-a, a obilježili su ga napadi Armije Republike Bosne i Hercegovine, topničko granatiranje, borbe za sela i planinske položaje, raseljavanje stanovništva te ratni zločini nad civilima.
Pozadina Područje Kiseljaka, Kreševa i Fojnice tijekom 1993. činilo je međusobno povezanu hrvatsku enklavu u središnjoj Bosni. U vojnom smislu taj je prostor bio važan zbog cestovnih veza prema Sarajevu i zbog nadzora nad komunikacijama u dolini Lepenice.
Napetosti između HVO-a i ARBiH na tome su području rasle još od proljeća 1993., a širi sukob u središnjoj Bosni već je bio zahvatio Vitez, Busovaču, Kakanj i druga mjesta. U kiseljačkoj enklavi pune su borbe izbile u travnju, a do lipnja se bojišnica proširila i na kreševsko područje.
Izvješća glavnog tajnika Ujedinjenih naroda i dopisi Vijeću sigurnosti bilježe da su veze između Hercegovine i središnje Bosne, uključujući Kiseljak, Kreševo i Fojnicu, tijekom 1993. bile prekinute, što je dodatno otežavalo dostavu humanitarne pomoći i kretanje stanovništva.
Tijek sukoba Nakon kratkoga primirja dogovorenoga 10. lipnja 1993. borbe su ubrzo obnovljene. Sredinom lipnja snage ARBiH otvorile su ofenzivu na južni dio kiseljačke enklave, odnosno na kreševsko područje. Dana 17. lipnja napadnuto je selo Mratinići istočno od Kreševa, a 18. lipnja granatirano je i samo Kreševo.
U danima koji su slijedili pritisak na južni dio enklave dodatno je pojačan, pa se već 22. lipnja Kreševo nalazilo u ozbiljnoj opasnosti od pada. HVO je ipak uspio održati položaje i stabilizirati crte obrane neposredno izvan grada.
Nakon napada na kreševsko područje težište djelovanja ARBiH pomaknulo se prema zapadu, gdje je početkom srpnja napadnuta Fojnica. Time je uklonjena jedna od triju glavnih točaka obrane kiseljačko-fojničko-kreševske cjeline. U isto vrijeme sredinom srpnja izbile su žestoke borbe na planini Inač zapadno od Kreševa, ali je HVO ondje zadržao nadzor nad položajima.
Početkom srpnja pojavili su se i znakovi otvorene suradnje između postrojba HVO-a i Vojske Republike Srpske na širem području kiseljačke enklave. Vojni promatrači UNPROFOR-a izvijestili su da su tenkovi VRS-a prolazili neometano kroz prostor pod nadzorom HVO-a, a zabilježena su i izvješća o zajedničkom držanju pojedinih položaja.
U listopadu 1993. došlo je do nove jače razmjene vatre, kada je HVO bez uspjeha pokušao potisnuti ARBiH s dijela ceste Kiseljak – Tarčin. Obje su strane tijekom jeseni povremeno granatirale protivnička sela, pri čemu su stradavali civili i stambeni objekti, ali bez većih promjena bojišnice.
Najveći protuudar HVO-a na području enklave uslijedio je 12. studenoga 1993., kada su hrvatske snage pokušale proširiti prostor pod svojim nadzorom prema Fojnici. Napad nije donio trajnu promjenu stanja na bojištu, a neuspjeli pokušaj vraćanja Fojnice označio je i kraj većih borbi na tome području u 1993. godini.
Ratni zločini i suđenja Na području Kreševa tijekom lipnja i srpnja 1993. pripadnici HVO-a zatvarali su civile bošnjačke nacionalnosti iz Kreševa i okolnih sela, među ostalim iz Rakove Noge, Crnića, Bjelovića, Bukava i Ramića. Prema optužnici i drugostupanjskoj presudi u predmetu Krešo Lučić, zatočenici su bili zatvarani u prostorije Osnovne škole Ivo Lola Ribar i u hangar Šunje u Kreševu.
Sud Bosne i Hercegovine utvrdio je da zatočenici u tim objektima nisu imali primjerene uvjete boravka te da su neki od njih izvođeni na prisilni rad, uključujući kopanje rovova na prvim crtama bojišta.
Posljedice Sukob je prouzročio stradanja civila, oštećenja kuća i drugih objekata te nova raseljavanja stanovništva na području Kreševa i okolnih sela. Premda je južni dio kiseljačke enklave tijekom lipnja 1993. bio pod snažnim pritiskom ARBiH, HVO je uspio zadržati nadzor nad samim Kreševom i dijelom okolnoga prostora.
Veće su borbe prestale tek potkraj godine, a međunarodni izvori i dalje su bilježili teško humanitarno stanje i prekinute komunikacije između središnje Bosne i Hercegovine. Sukob između HVO-a i ARBiH formalno je okončan sklapanjem Washingtonskoga sporazuma u ožujku 1994.
Vidi također Bošnjačko-hrvatski sukob Kiseljak Kreševo Fojnica
Izvori
Literatura
Kategorija:Bošnjačko-hrvatski sukob Kategorija:Povijest Kreševa Kategorija:Rat u Bosni i Hercegovini