mini|300px|Napadi Armije BiH u siječnju 1993. pridonijeli su stvaranju dviju hrvatskih enklava u središnjoj Bosni, u dolini Lašve i Lepenice. mini|300px|Ofenzivna djelovanja Armije BiH na područje Kiseljaka.Kiseljak u bošnjačko-hrvatskom sukobu obuhvaća oružane sukobe, topnička djelovanja, razaranja, zatočenja i protjerivanja stanovništva na području općine Kiseljak tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Općina je zbog položaja između Sarajeva, Kreševa, Fojnice i srednjobosanskih prometnica imala važno vojno i logističko značenje, pa je od 1992. do 1993. postala jedno od područja na kojima su se izravno sukobljavali HVO i Armija Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH). Prema Balkan Battlegrounds, Kiseljak je od druge polovice 1992. bio i važna točka za opskrbu Sarajeva, jer je prostor oko grada postao središte krijumčarenja i opskrbnog prometa.

U prvim mjesecima rata Kiseljak je bio jedno od mjesta u kojima su se prelamali odnosi između lokalnih hrvatskih i bošnjačkih struktura vlasti. Kako je rat oko Sarajeva eskalirao, u općini je ustrojen HVO kao organizacija samoobrane kiseljačkih Hrvata, a odnosi s bošnjačkim snagama postupno su se pogoršavali. Umjesto ranijeg neutralnog suživota, općina je postajala prostor paralelnih vlasti, sukoba oko oružja i nadzora nad komunikacijama prema Sarajevu, Busovači i Kreševu.

Pozadina Na prvim demokratskim izborima u Bosni i Hercegovini 1990. godine u Kiseljaku je pobijedila Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine. Općina se nalazila uz šire sarajevsko područje, pa je početak rata u Sarajevu snažno utjecao i na njezinu sigurnosnu situaciju. U takvim okolnostima HVO je u Kiseljaku organiziran kao lokalna obrambena struktura, dok su se bošnjačke i hrvatske institucije postupno udaljavale jedna od druge.

Tijekom 1992. napetosti su se pojačavale zbog kontrole nad bivšim objektima JNA, raspodjele oružja i odnosa između mjesnih hrvatskih i bošnjačkih postrojbi. U izvješćima i ratnoj građi za to razdoblje Kiseljak se pojavljuje kao dio šireg srednjobosanskog prostora u kojem su se lokalni sporovi oko skladišta, policije i prometnica brzo pretvarali u sigurnosne incidente.

1992. U ljeto 1992. zabilježeni su prvi ozbiljniji sukobi između HVO-a i tadašnjih bošnjačkih obrambenih struktura na području Kiseljaka. Prema lokalnim i međunarodnim pregledima, napetosti su postojale na više mjesta u općini, a osobito oko odnosa između HVO-a i Teritorijalne obrane. Istodobno su obje strane nastojale učvrstiti vlastite položaje i osigurati nadzor nad prometnicama prema Sarajevu, Busovači i Kreševu.

U drugoj polovici godine dokumenti govore o učestalim međusobnim optužbama, napadima na položaje i postupnom razdvajanju lokalnih vojnih i civilnih struktura. Kiseljak je u to vrijeme često opisivan kao područje na kojem je još trajala krhka ravnoteža, ali je vidljivo da su se lokalni odnosi ubrzano pogoršavali. U tom je razdoblju općina postajala i sve važnija za opskrbu Sarajeva preko crnog tržišta, što je dodatno povećavalo njezinu stratešku vrijednost.

1993. Početkom 1993. sukob se proširio na selo Bilalovac i druga naselja u općini. Napadi su zahvatili područje oko Bilalovca 23. i 24. siječnja, a posljedice su uključivale razaranja, protjerivanja i stradanje civilnog stanovništva. U mjesecima koji su slijedili napadnuta su i druga mjesta, a posebno su pogođena sela u sjevernom i istočnom dijelu općine.

Napad na Bilalovac i zapadne prilaze Prva topnička granata na grad Kiseljak pala je 18. travnja 1993. godine. U napadu je poginulo sedam civila, a oštećeni su župna crkva, pošta i zgrada općine. Tada je HVO započeo i napad na bošnjačka sela zapadno od Kiseljaka, uključujući Bilalovac, Svinjarevo, Gomionicu i Rotilj. U istom su razdoblju UNPROFOR-ovi promatrači i lokalna tijela bilježili paljenje kuća, zatvaranje civila i premještanje stanovništva.

Kazagići i smrt Mate Lucića U svibnju 1993. nastavili su se napadi na sela općine. U selu Kazagići vojnici HVO-a pronašli su tijela 14 ubijenih Hrvata. Istoga mjeseca ubijen je i Mate Lucić, načelnik Stožera brigade HVO-a Ban Jelačić, nakon zasjede pripadnika Armije BiH. Ovi događaji pokazuju da se sukob u Kiseljaku do kraja svibnja više nije mogao svesti na sporadične incidente, nego je prerastao u uzajamne napade na sela i zapovjedna središta.

Prekid vatre i borbe za Fojnicu U istom razdoblju 10. lipnja 1993. u Kiseljaku je dogovoren prekid vatre između zapovjednika ARBiH-a i HVO-a, iako je borbena situacija ubrzo ponovno eskalirala. Potom su se borbe prenijele prema Fojnici i zapadnim prilazima Kiseljaku. Nakon kratkoga zatišja borbe su se nastavile oko Fojnice i Kreševa, dok je čitav trokut Kiseljak – Kreševo – Fojnica ostao pod stalnim vojnim pritiskom.

Na području Kiseljaka borbe su se tijekom ljeta i jeseni 1993. nastavljale u valovima, s napadima na sela, zasjedama i povremenim dogovorima o povlačenju pojedinih postrojbi. Iako su obje strane povremeno pregovarale o lokalnim primirjima, sigurnosna situacija nije se bitno stabilizirala.

Prema istom izvoru, HVO je do kraja travnja uspostavio nadzor nad Svinjarevom, Jehovcem, Gromiljakom, Višnjicom i Rotiljem, dok su muslimanski civili u Kiseljaku bili ili zatočeni ili prisiljeni napustiti grad. Time je stvaranje i učvršćivanje kiseljačke enklave izravno povezano s protjerivanjem stanovništva i promjenom nadzora nad ključnim cestama prema Sarajevu i Kreševu.

Kiseljačka enklava U proljeće i ljeto 1993. Kiseljak se u vojnoj literaturi opisuje kao jedna od hrvatskih enklava u središnjoj Bosni koja je bila pod stalnim pritiskom s južne i istočne strane. Borbe su se vodile radi održavanja ceste prema Sarajevu, ali i zbog veze s Kreševom i Fojnicom. Kada je ARBiH pritisnula južni rub enklave, HVO je nastojao zadržati sela koja su čuvala prometni luk između Kiseljaka i Kreševa, pa je i mala promjena na bojišnici imala nesrazmjerno velik učinak na civilni život.

Humanitarne prilike UN-ovi izvještaji iz jeseni 1993. opisivali su ozbiljne poteškoće s humanitarnim konvojima u središnjoj Bosni i ograničenja prolaza pomoći. Budući da je Kiseljak bio jedna od ključnih točaka na vezama prema Sarajevu, te su poteškoće izravno utjecale i na njegovo šire područje te na opskrbu civilnog stanovništva u općini.

Posljedice Ratna zbivanja u općini Kiseljak dovela su do pogibija, uništavanja imovine i raseljavanja stanovništva. Hrvatske kuće i gospodarski objekti bili su oštećeni ili spaljeni, a veći dio hrvatskoga stanovništva iz sela poput Kazagića, Badnjea, Male Sotnice, Oglavka, Bilalovca, Bukovice, Toplice, Mokrina i Gojakovca napustio je svoje domove.

Unatoč teškim borbama, HVO je zadržao nadzor nad većim dijelom općine, uključujući grad Kiseljak. Time je Kiseljak ostao jedna od ključnih hrvatskih enklava u središnjoj Bosni, ali i jedno od područja s izraženim ratnim posljedicama koje su se osjećale i nakon završetka sukoba.

ICTY je u predmetu Kordić i Čerkez opisao napade na sela oko Kiseljaka kao dio šire kampanje progona bošnjačkog stanovništva u srednjoj Bosni, a u predmetu Blaškić dodatno je obrađena i odgovornost zapovjednoga lanca HVO-a za napade u kiseljačkom području.

UN-ovi izvještaji iz jeseni 1993. opisivali su ozbiljne poteškoće s humanitarnim konvojima u središnjoj Bosni i ograničenja prolaza pomoći. Budući da je Kiseljak bio jedna od ključnih točaka na vezama prema Sarajevu, te su poteškoće izravno utjecale i na njegovo šire područje te na opskrbu civilnog stanovništva u općini.

Izvori

Literatura

Kiseljak