Todor Dulović, na crnogor. ćiril. Tодор Дуловић (Trnovica, Gornja Morača, Kneževina Crna Gora 1895. – Prisoja, Andrijevica, 15. travnja 1923., komitski vođa, major (hr. bojnik), učesnik balkanskih ratova, borio se protiv austro-ugarske okupacije Kraljevine Crne Gore 1916. – 1918. i srpskog anektiranja crnogorske države 1918. godine, borac Za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore.
Sa svojom komitskom postrojbom napadao je srpske vojne i žandarmerijske postaje u okolici Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Andrijevice.
U rujnu 1922. vlasti Kraljevine SHS mu ucijenile glavu na 20.000 dinara. Svetili se njegovoj rodbini, ubili Petra i Mijajla Dulovića, rođenu Todorovu braću, trećeg brata Stanišu teško zlostavljali kao i sestru mu Savetu.
Poginuo u sukobu u noći 14. na 15. travnja 1923. u selu Prisoji (Andrijevica).
Sahranjen je na Slijepač Mostu.
Obitelj je Todoru Duloviću podigla spomenik kraj magistralne ceste Mojkovac-Bijelo Polje.
Zanimljivost
Todora Dulovića podrobno opisuje Milovan Đilas u svojoj knjizi Besudna zemlja koja je 1958. tiskana u New Yorku (na eng. Land without Justice).
Povezani članci Crnogorska vojska 1919. – 1921.
Literatura
Istorijski leksikon Crne Gore, grupa autora, Č-J, knj.3, str.591, Daily Press-Vijesti, Podgorica 2006.
Kategorija:Crnogorski vojni zapovjednici u Balkanskim ratovima Kategorija:Crnogorski vojni zapovjednici u Prvom svjetskom ratu Kategorija:Crnogorski komiti