Poslijeratno razdoblje

Razdoblje od 1996. do 2000. godine u Federaciji Bosne i Hercegovine spada u jedno od boljih vremenskih razdoblja za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. Hrvati su zahvaljujući svojem samoorganiziranju putem Hrvatske Republike Herceg-Bosne i njezinih oružanih snaga Hrvatskog vijeća obrane izborili svoj opstanak u Bosni i Hercegovini, u ratu u toj zemlji. U rujnu 1996. godine, na prvim izborima u Bosni i Hercegovini nakon rata očituje se političko jedinstvo hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini te HDZ BiH i nakon rata ostaje najjača politička snaga hrvatskog naroda. Nakon toga uslijedio je jaki gospodarski uspon Hrvata uz financijsku pomoć Republike Hrvatske. Hrvati postaju najprosperitetniji narod u Bosni i Hercegovini s jakim tvrtkama poput Aluminijskog kombinata u Mostaru i mesne industrije Lijanovići u Širokom Brijegu, najjačim bosanskohercegovačkim tvrtkama i Hercegovačkom bankom, srcem hrvatskog gospodarstva i hrvatskog napretka u Bosni i Hercegovini, koja je sama obavljala 36 % financijskih tijekova u Bosni i Hercegovini, više od trećine. Hrvati su u tom razdoblju imali svoju televizijsku kuću, Erotel, čiji se program, kao i programi HRT-a koje je Erotel reemitirao tijekom dana, mogao pratiti na čitavom području bivše Herceg-Bosne preko 41 zemaljskog odašiljača. Međunarodna zajednica, ne izravno, staje na stranu Bošnjaka, prvo prijetnjama gašenja Erotela u studenom 1999. godine, a zatim gašenjem signala te hrvatske televizije 17. veljače 2000. godine. Daljne odluke Visokog predstavnika na štetu Hrvata dovele su do proglašenja Hrvatske samouprave, 3. ožujka 2001. godine.

Rat u Bosni i Hercegovini je učinio svoje i utjecao je na etničku kartu Bosne i Hercegovine koja je do tada zbog velike izmiješanosti naroda često nazivana "leopardovo krzno". Tako su brojnim etničkim čišćenjima i progonima se dogodila velika preseljena naroda na područja koja je držala njihova vojska. Hrvati su se selili na područja koja je držao HVO, Bošnjaci na područja koja je držala Armija RBiH te Srbi na područja koja je držala Vojska RS-a. Na popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini 1996. godine, koji je proveden od strane UNHCR-a (popis nije službeno priznat), Bosna i Hercegovina je imala 3.919.953 stanovnika. Od toga broja, Hrvata je bilo 571.317 ili 14.57 % ukupnog stanovništva te zemlje. Hrvati su zahvaljujući svojem samoorganiziranju putem Hrvatske Republike Herceg-Bosne i njezinih oružanih snaga Hrvatskog vijeća obrane izborili svoj opstanak u Bosni i Hercegovini.

Tijekom 1996. godine, Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine, najjača hrvatska politička stranka u Bosni i Hercegovini, radi na implementaciji oba sporazuma (Washingtonskog i Daytonskog) i oživotvorenja Federacije Bosne i Hercegovine, te se vode intenzivni razgovori s bošnjačkom stožernom strankom - Strankom demokratske akcije o podjeli vlasti na općinskim i županijskim razinama, kao i na razini Federacije BiH i države Bosne i Hercegovine. Dana 9. ožujka 1996. godine Zastupnički dom Hrvatske Republike Herceg-Bosne donosi odluku o postupnom prijenosa funkcije civilne vlasti Hrvatske Republike Herceg-Bosne na tijela vlasti Federacije Bosne i Hercegovine. Održavaju se utemeljiteljske skupštine županija u novoj Federaciji. U svibnju 1996. godine na sjednici Predsjedničkog vijeća Hrvatske Republike Herceg-Bosne reorganizirana je Vlada Hrvatske Republike Herceg-Bosne u prijelaznom razdoblju, te je činila šest ministarstva. Hrvatska Republika Herceg-Bosna formalno je ukinuta 14. kolovoza 1996. godine.

Pomoć Hrvatima u Bosni i Hercegovini propisana je Ustavom Republike Hrvatske. U članku 10, poglavlja o temeljnim odredbama Ustava RH, usvojenog 22. prosinca 1990. godine, između ostalog, stoji: "Dijelovima hrvatskog naroda u drugim državama jamči se osobita skrb i zaštita Republike Hrvatske".

Tako je tijekom 1999. godine iz Državnog proračuna RH za FBiH, na osnovu Sporazuma o specijalnim odnosima, odvojeno 462 milijuna kuna (118.766.000 KM). Također, iz istog je izvora uplaćeno još 150 milijuna kuna (38.560.411 KM) za hrvatske stradalnike rata u FBiH. Treća stavka izdataka su Izdaci za obrazovanje djece hrvatskih građana u inozemstvu i iznosi 12.387.171 kunu, odnosno 3.184.362 konvertibilnih maraka. Uz tako veliku financijsku pomoć Republike Hrvatske, koja je primana i prije 1999. godine, Hrvati su postali najprosperitetniji narod u Bosni i Hercegovini. BiH je postala jedno od najbitnijih tržišta za hrvatske proizvođače. Do 1999. godine, iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu godišnje je uvozeno roba u vrijednosti od milijardu i 250 milijuna konvertibilnih maraka. Oko 80 % tog prometa obavljalo se preko tvrtki čiji su vlasnici bosanskohercegovački Hrvati, a te tvrtke su imale licence za uvoz najekskluzivnije sportske opreme ili kozmetike u BiH. U Vitezu, tada su nastale najjače bosanskohercegovačke tvrtke poput FIS-a ili "Economica". U FIS-u danas se jednako snabdijevaju i Bišćani i Banjalučani, dok "Economic" ima svoja predstavništva i u Srbiji.

Uz pomoć Hrvatske i stranih investitora, nakon rata je opet s proizvodnjom krenuo mostarski "Aluminij", tvornica aluminija i aluminijskih legura, koji je i danas najjača bosanskohercegovačka tvrtka i najveći bosanskohercegovački izvoznik. Od ostalih uspješnih hrvatskih tvrtki u BiH, koje su i danas uspješne valja izdvojiti mesnu industriju "Lijanovići" u Širokom Brijegu, najvećeg proizvođača i izvoznika mesa u BiH i mnoge druge. Osim u gospodarstvu, Hrvati su bili znatno razvijeniji od druga dva naroda i u drugim slojevima društva. Tako su vlasnici hrvatske putovnice, njih 320.000 (stanje do 1999. godine) u BiH, za razliku od Bošnjaka i Srba, sasvim su slobodno mogli putovati po Europi. Hrvatski dio Federacije BiH imao je daleko bolju socijalnu politiku od bošnjačkog. Umirovljenicima koji su svoj novac primali preko Mirovinsko-invalidskog osiguranja Herceg-Bosne (MIO HB), mirovine su stizale na vrijeme svakog prvog u mjesecu. Najniža mirovina u hrvatskom dijelu FBiH iznosila je 105 konvertibilnih maraka. Također, MIO HB je imao vlastitu metodu isplaćivanja radnika umirovljenih nakon rata, svi su oni imali jednaku penziju i ona je iznosila 150 KM. U posebnu grupu spadaju porodice poginulih bojovnika HVO–a te invalidi rata. Novac za njih i danas dolazi iz Zagreba, a dijeli se preko HVIDRA–e i drugih udruga proisteklih iz Domovinskog rata. Prosječna plaća hrvatskom dijelu FBiH iznosila je redovnih 700 konvertibilnih maraka. Hrana, odjeća i ostale potrepštine su bile neusporedivo jeftinije u bivšoj Herceg-Bosni nego u ostalom dijelu BiH. Cijena grijanja, struje ili telefona je bila znatno niža u hrvatskom dijelu nego u bošnjačkom dijelu Federacije BiH. Pripadnici hrvatske komponente Vojske Federacije BiH (HVO-a) su imali mnogo veće plaće od svojih kolega iz Armije RBiH. Ilustracije radi, kapetan Armije RBiH je imao mjesečna primanja od 800 KM, dok je satnik HVO–a imao 1.600 KM. Pukovnik Armije RBiH je imao plaću od 1.000 konvertibilnih maraka, a njegov hrvatski kolega po činu dva puta više. Dvije komponente federalnih vojnih snaga su se financirale iz dvije odvojene blagajne. Časnici HVO–a su nosili uniforme i obuću HV–a, dok je Armiju RBiH odijevao "Borac" Travnik.

Prvi poslijeratni izbori

U rujnu 1996. godine održani su prvi izbori u Bosni i Hercegovini nakon rata. Na tim izborima očituje se političko jedinstvo hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini te HDZ BiH i nakon rata ostaje najjača politička snaga hrvatskog naroda. Hrvatski član Predsjedništva BiH postaje Krešimir Zubak s 330.477 osvojenih glasova, od ukupno 372.566 onih koji su glasali. U Zastupničkom domu Bosne i Hercegovine HDZ BiH je osvojio svih 8 hrvatskih zastupnika (SDA 19, SDS 9, ostali 6, ukupno; 42 zastupnika). U Zastupničkom domu Federacije BiH HDZ osvaja 36 zastupnika, HSP 2 (SDA 78, Stranka za BiH 10, SDP 10, DNZ Fikreta Abdića 3, ukupno: 140 zastupnika). U Narodnoj skupštini Republike Srpske HDZ nema mandata. U RS-u pobjeđuje SDS s 45 od 83 zastupnika.

Na županijskoj razini HDZ pobjeđuje u hrvatskim i miješanim županijama. Apsolutnu većinu je imao u sljedećim županijama: Zapadnohercegovačka: 29, HSP 2 Hercegbosanska: 13, SDA 2 Hercegovačko-neretvanska: 28, SDA 12, ostali 3 Posavska: 17, SDA 3 Veliki udio ima: Srednjobosanska: 23, SDA 29, ostali 3 Izuzevši u Bosansko-podrinjskoj županiji HDZ BiH je bio zastupljen u svim županijama: Zeničko-dobojska: 9, SDA 40, Stranka za BiH 6, SDP 4 Sarajevska: 3, SDA 28, Stranka za BiH 6, SDP 8 Tuzlanska: 3, SDA 33, Stranka za BiH 5, SDP 9 Unsko-sanska: 1, SDA 39, Stranka za BiH 3, SDP 1, DNZ 6

Drvar, Glamoč i Grahovo

Nakon oslobodilačkih akcija Ljeta '95. i Maestrala, kada su Hrvati nakon šezdeset godina slobodno pronijeli hrvatske barjake ulicama Drvara, Glamoča i Bosanskog Grahova dolazi do povrataka domicilnih Hrvata na svoja ognjišta. Tijekom 1996. i 1997. godine Hrvati iz 46 općina Bosne i Hercegovine masovno se doseljavaju u Drvar, Glamoč i Grahovo. Većinom se doseljavaju prognani Hrvati iz srednje Bosne, kojima je Daytonski sporazum omogućio zbrinjavanje u novom kraju. Oni se useljavaju u srpske kuće, mijenjaju imena ulica, zapošljavaju na radnim mjestima na kojima su prije radili Srbi. Međunarodna zajednica, kada su Hrvati u pitanju, nije učinila ništa da nam pomogne u programu obnove, zapošljavanja, a da ne govorimo o pomoći u afirmiranju nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta.HIC.hr Apel: Pomozite Bosanskom Grahovu!

Krajem 1997. godine počinje povratak Srba u Drvar, Glamoč i Grahovo, a već u prvoj polovici 1998. godine SFOR nasilno istjeruje Hrvate iz njihovih domova. Dana 24. travnja 1998. godine Hrvati u Drvaru, su u rušilačkim napadima popalili kancelarije UNHCR-a, OHR-a, IPTF-a, sva vozila koja su im se našla na putu i premlatili gradonačelnika Marčetu (Srbina) kao odmazdu za SFOR-ovo nasilno istjerivanje Hrvata iz njihovih stanova. Nakon ovog događaja povećan je broj paljenja i napada na Srbe povratnike. Broj popaljenih kuća iznosio je 860.Moj Drvar.tk Povijest Hrvati iz Drvara, Glamoča i Grahova su se iseljavali u okolicu Knina i Benkovca. U Golubiću kod Knina je smješten prihvatni centar za iseljene hrvatske drvarske obitelji. Nakon prvog iseljeničkog vala iz Drvara, Glamoča i Grahova koji je trajao tijekom 1998. godine, Hrvati se po drugi put prisilno iseljavaju tijekom ožujka 2002. godine.Croatia.ch Hrvati iz Drvara u Hrvatskoj

Tada se za pola godine iz Drvara u Švedsku iselilo oko tisuću Hrvata. Hrvati srednje Bosne u ovom slučaju su postali dvostruke žrtve rata jer nakon što su protjerani od strane Bošnjaka, to isto su učinile i snage međunarodne zajednice (SFOR). Međunarodna zajednica u Bosni i Hercegovini, činom progona Hrvata iz Drvara, Glamoča i Grahova, pokazala je otvorenu nenaklonjenost i netrepeljivost prema Hrvatima Bosne i Hercegovine. Visoki predstavnici Paddy Ashdown i Wolfgang Petritsch, za čijega je mandata protjerano gotovo 5.000 Hrvata iz Drvara, Glamoča i Grahova, za posljedice svoje politike nikad nikom nisu odgovarali.HaKaVe.org Haaški sud - moćno oružje protivnika hrvatske državnosti

Erotel, hrvatska televizija

U Radioteleviziju Herceg-Bosne, tijekom zadnje dvije godine rata u Bosni i Hercegovini uloženo je 10 milijuna njemačkih maraka. Radio Herceg-Bosne je zaživio te on i danas postoji, no Televizija Herceg-Bosne nikad nije počela emitirati svoj program. Kao nasljednik Televizije Herceg-Bosne, 1996. godine nastaje Erotel, javna televizija iz Mostara koja je program emitirala na hrvatskom jeziku. Tijekom dana, Erotel bi reemitirao programe Hrvatske radiotelevizije, a u 18:30 obično bi počeo emitirati svoj vlastiti program. Erotelov program, kao i programi HRT-a koje je Erotel reemitirao tijekom dana, se mogao pratiti na području negdašnje Herceg-Bosne preko 41 zemaljskog odašiljača.