Žminj je naselje i općina u zapadnoj Hrvatskoj koja se sastoji od 33 naselja na 72 km². Nalazi se u Istarskoj županiji.
Općinska naselja Općina se (stanje 2006.) sastoji od 33 naselja, to su: Balići I Benčići Cere Debeljuhi DomijanićiGradišće Gržini Jurići Karlovići, Klimni Krajcar Breg, Krculi Kresini Križanci Krničari Kršanci Laginji Matijaši Modrušani Mužini Orbanići Pamići Pifari Prkačini Pucići Rudani ŠivatiTomišići Vadediji Vidulini Zeci Žagrići Žminj
Zemljopis Naselje u središnjoj Istri, 15 km južno od Pazina. (45 st, 8 min, 30 sec. N; 13 st, 54 min, 30 sec. E). 379 m nadmorske visine. Smješten je na vapnenačkom brdu.
Stanovništvo Godine 2001. Žminj je imao 722 stanovnika, a Žminjština 3.447.
Žminj i ostala sela Općine Žminj
250px|mini|desno|Žminjska crkva Antončići 11Blagari 5Blažučići 1Dolenji Pucići 9 Jurkoti 13Krajcar Brijeg 36 Kršanci 20Maraškini 17Matijaši 17Paladnjaki 6Petešići 1Pifari 13Prkačini 25Roži 19Stancije Roži ?Švogari 2Tudari 2Vidulini 44Brkići 6Folići 3Gradišće 27Grizili 18Haluzi 26Kadriol 0Karnevali 15Leprinčani 27Lucijani 8Mengići 13 Mužini 43 Tomišići 71 Andrijaši 8 Domijanići 64Hrusteti 12Kmeti 31Laginji 46 Petarcoli 17 Petrići 11Gorenj Pucići 34Sveta Foška 10Šoštari 15Dolenji Tankovići 14Gorenji Tankovići 14Tončaki 14Žagrići 19BaštiajanićiČrnji 8Debeljuhi 53Dolenji Krničari 4Dončići 14Fradelani12Hrelji 5Humnjani 6Karlovići 10Kranjčići 12Mačini 20Modrušani 73Otočani 26Sandari 22Stancija Reti 7Šivati 17Vlašići 17Donci 1Jurići 46Kablari 26Križanci 113Kuhari 31MarinčevinaOrbanići 56Pamići 97Petešljari 26Krculi 26Kresini 18Krničari 81Matiki 10Matkići 25Potrati 27Slivari 26Stancija RovisStancija Žufić 11Vadediji 15Zahariji 6Zamudići 2Žminj 833. (Cere) BadnjevariBalićiBarišiniBenčićiBošciCereČubaniDohraniFeštiniGajmaniGržiniHaluziHreljiniJušaniKinkeliKlimaniPohmani RojnićiRudaniZeciŽgombini Žminjština ima ukupno 108 (112) naselja.
Bezjaki (Bezaki) je etnonim, koji se u užem smislu i osobito do polovice XX. stoljeća odnosi na stanovnike Žminjštine i zahvaća i dio Pazinštine. Susjedi na Kanfanarštini su Vlasi (Vlahi).
Uprava Sjedište općine od 1993. Prije je spadala pod općinu Rovinj. Načelnici Željko Rudan, Vinko Galant, Ratko Jeromela,Aldo Bančić,Marko Križman
Povijest U prapovijesti je bio naseljen kao gradina. U željezno doba (2000. – 1000. pr. Kr.) bilo je na Žminjštini nekoliko naselja što potvrđuju nađeni ostatci keramike kod Sv. Foške i u samom Žminju. Vjerojatno je bilo i jedno naselje na padinama Drage, gdje su bili izvori vode. Pretpostavlja se da je Žminjština dobila značaj prometnog razkrižja već u željeznom dobu jer su putevi vodili prema tada već postojećim naseobinama Pićan, Stari Gočan, Gradina, Barban, Stari Pazin, Lindar, Vodnjan, prema Dragi itd. Ti putevi su s modifikacijama ostali sve do danas.
Doseljavanje Slavena na Žminjštinu može se postaviti u 7. stoljeće. Zbog dobrih puteva, koji su ostali još iz rimskog doba lako su napredovali i naselili već postojeća naselja. Grobni nalazi oko osnovne škole u Žminju iz IX. I X. st. potvrđuju da je tu bilo veće staroslavensko naselje. Slično se može tvrditi i za područje Sv. Foške i padine Drage oko lokve Vidonjaka na položaju Mitrovici. Iz 10. stoljeća potječu i neke crkve na Žminjštini, kao ona Sv. Agate kod Vidulini pa se može sa sigurnošću tvrditi da su okolo postojala naselja.
Žminjština je bila od druge polovine 12. stoljeća u sastavu Pazinske grofovije. Iz urbara i drugih izvora može se ustanoviti da je Žminj bio među najrazvijenijima. To se zaključuje po davanjima i radnim danima za obradu zemlje. U to doba djelovala je i pošta jer su je seljaci morali prenositi. Žminj je bio trgovište bogato poljoprivrednim proizvodima, vinom i drvom. Jochann Weichard Valvasor u knjizi "Slava Kranjskoga vojvodstva" opisuje Žminj (Der Marckht SWINGK Izmin) kao bogato naselje udaljeno 17 milja od Ljubljane i jednu milju od Pazina. Naselje je na brdu i otvoreno sa svih strana. Glavni proizvodi su s polja, voćnjaka, vinograda i šuma. Navodi nedostatak da je ovdje više vina nego vode što ipak nije baš dobro ako se zaboravi da je voda nužna za život. Iz crteža Žminja se vidi da je to bilo utvrđeno naselje jednostavne arhitekture. Inače je bila Žminjština među najbogatijima vinogradima te se je trgovalo vinom. 250px|mini|desno|Žminjska crkva U 14. stoljeću su se na Žminjštinu doseljavali bjegunci iz drugih istarskih naselje kada su ih Mlečani razorili. Isto tako su se ovamo doseljavali bjegunci pred Turcima. Tako su Turci 1528. osvojili Liku i Krbavu. Uništili su mnoga naselja među kojima i Modruš. Od tuda su se na Žminjštinu doselili stanovnici i osnovali naselje Modrušani.
Žminjština je u samom početku novog vijeka zbog Uskočkog rata (1615. – 1617.) proživljavala teške trenutke. Mlečani su tijekom rata nemilosrdno iskorištavali šumsko i drugo bogatstvo Žminjštine iako nije spadalo pod njihovu vlast. Nakon završetka rata Žminjština se brzo oporavila, a tomu je pridonijelo i to da je bila pošteđena bolesti (malarije, kolere) koje su harale Istrom. Naime, tu nema močvarnog tla pa nije bilo toliko komaraca koji su prenosili bolesti. Prema Petroniju Žminj je bio značajno trgovačko središte s drvom, mesom, sirom, žitaricama, vinom, voćem, sijenom itd. Od jednog stabla se moglo dobiti pet vozi drva. Za jedan voz se dobivalo 14 lira. Meso se prodavalo po dva ili tri šolda po librici (327 gr). U 17. stoljeću je Žminjština imala oko 380 porodica, što znači više od tisuću stanovnika.
Nakon pada Mletačke Republike 1797. čitava Istra pada pod Austriju gdje ostaje do 1918. Između 1805. do 1814. Istra dobiva francusku vlast. Od 1809. do 1814. cijela Istra spada pod Ilirske provincije. Nakon 1814. počinje približno sto godina dugo austrijsko doba. U to doba znatno se razvila cestovna mreža. Tomu su mnogo pomogli i Francuzi, koji su za svoje kratke vlasti u Istri ubrzano gradili ceste. Tako je bila tada obnovljena cesta iz Pule i Rovinja preko Žminja prema Pazinu. Ova cesta još i danas igra važnu ulogu. Francuzi su ovdje imali jače posjede o čemu svjedoči i naziv Napoleonova stancija. U doba Ilirskih provincija Žminj je kao i davno prije imao važnu trgovačku ulogu. Iz tog doba (1810.) su poznata dva Žminjca - trgovca mesom Anton Žufić i Josip Milotić koja su prodavali meso sa Žminjštine i šireg područja u Mletačku Istru. Isto je tako poznato da je Žminj davao najviše za održavanje francuske vojske. U 1812. je to iznosilo 246 franaka što je predstavljalo 12 % iznosa Pazinske grofovije. Modernizacija cesta je omogućila i razvoj pošte. Žminj je dobio poštu 1841. godine . U 19. stoljeću dolaze doseljenici iz Karnije koji su većinom radili u žminjskim kamenolomima i kasnije postali i njihovi vlasnici. Žminj je već 1822. dobio osnovnu školu što je omugućilo razvoj i prosperitet Žminjštine.
Austrijanci su nastavili s modernizacijom cesta koju su započeli Francuzi. Tako je bila 1847. izgrađena cesta Žminj – Sveti Petar u Šumi, koja je 1880. produžena do Tinjana. Iz Kanfanara za Barat je bila napravljena cesta preko Drage ispod Vidulini 1856. i po njoj je vozila i pošta. Nakon otvaranja željeznice (1876.) godine 1884. je napravljena cesta Žminj – Pifari dužine 4 km tako da je Žminjština dobila bolju vezu sa željeznicom.
U drugoj polovini 19. stoljeća je u Austriji sve više bio prisutan širi društveni i gospodarski razvoj. A to je bila posljedica svih novosti, koje su se postupno međusobno prepletale i posljedica reformi centralne vlasti u Beču. Istra je pod Austrijom bila jedna cjelina, s velikim zaleđem sve do Dunava, kamo su se prodavali istarski proizvodi. Gradnja puteva, pulskog arsenal, tršćanske luke, željezničke pruge, ukinuće feudalizma i nova upravna reforma, dali su maha većem razvoju, kojeg je prekinuo Prvi svjetski rat. Žminj je spadao u kotar (distreto) Pazin. U drugoj polovini 19. stoljeća Žminj je učvrstio svoj položaj prometnog i trgovačkog središta. Tu se je trgovalo vinom, drvom, stokom, žitom i drugim proizvodima. Redovno su se održavali sajmovi, koji su donosili živahnu trgovinu. Prvi sajam u godini bio je 13. veljače, zatim 24. kolovoza i 11. studenog. Zatim su sajmovi bili kod Sv. Matije u Ceru 24. veljače i 24. rujna. Kod Sv. Foške bio je sajam domaćih životinja i seoske opreme treći dan po Vazmu i treći dan po Duhovima.
Da je u Žminju boravilo mnogo ljudi i da se tu živahno trgovalo, govori nam veći broj gostionica, hotela i soboiznajmljivača. Razvili su se i različite obrti kao pekari, stolari, tesari, kovači, postolari, tkalci itd. Ti obrti bili su u Žminju a i u selima. Značajno se razvilo pridobivanje i obrada kamena. Jako poznati su bili žminjski “škarpelini” obrađivači kamena. Za Žminj i Žminjštinu su početkom 20. stoljeća važni sljedeći događaji : osnivanje Gospodarske zadruge 1903., izgradnja društvene zgrade – lokande 1905., osnivanje Posujilnice i Čitaonice 1906., zadružni parni mlin 1907. U to doba su počeli voziti prvi automobili, motocikli i bicikli, a proradio je i telegraf. Sve to i procvat gospodarstva i trgovine u Monarhiji i svijetu su i Žminštini donijeli mnogo naprednog i dobrog. Ipak sve se loše završilo izbijanjem 1. svjetskog rata. Žminjština u tom ratu nije značajnije stradala, ali su Žminjci osjetili sve nedaće koje je nanio taj rat ljudima tadašnjeg vremena.
Nakon 1. svjetskog rata Istra pada pod Italiju i za Žminjštinu, kao i za cijelu Istru, započinje sasvim novo razdoblje. Nakon Rapalskog ugovora 12. studenog 1920. Istra je pripala Italiji. S kraljevom odlukom 18. siječnja 1923. nastala je Pulska pokrajina sa sjedištem u Puli kojom je upravljao perfekt. Podijeljena je bila na šest okružja. Općina Žminj nije doživjela promjene, spala je pod pazinsko okružje.
Najteže godine bile su od 1928. do 1930. Za te godine ne postoje podaci. Polagani rast počeo je 1930. i trajao je sve do početka Drugog svjetskog rata. Mnogi Žminjci su pokušali naći bolji kruh u Americi, Jugoslaviji, Italiji i drugdje. Nekima je to uspjelo, a puno ih se vratilo i ponovo počelo iz početka. Izselile su se 42 obitelji. Mnogi posjedi su u to doba propali zbog prezaduženosti te planske politike Italije da čim bolje oslabi hrvatstvo i ojača talijanstvo.
Sredinom tridesetih godina stanje se znatno poboljšalo, prije svega zbog zapošljavanja u rudniku Raša, a i trgovina je ojačala, ceste su se dobro održavale, započeo je autobusni promet, automobilizam i motociklizam. Ljudi su masovno kupovali bicikle. Razvila se mala trgovina tako da je više Žminjaca prodavalo proizvode u Trstu kamo su redovno putovali vlakom. Željeznički promet s Trstom bio je dosta brz, udoban i ne previše skup. U Trstu su nabavljali različite proizvode i dostavljali ih stanovništvu. Tako je roba iz Trsta dobila visoki ugled među Žminjcima. Dobro je bilo samo ono iz Trsta. Od 1928. Žminjom prolazi i autobus koji vozi iz Trsta za Pulu i obrnuto te staje kod Sv. Bartula. Sredinom tridesetih su do Žminja počele voziti raške kavarice, čime je olakšan promet na posao u rudnik i sve više ljudi je tamo radilo. Započela je i elektrifikacija i Žminj dobiva elektriku 12. siječnja 1929.
mini|290px|desno|Spomen-ploča posvećena Prvoj istarskoj brigadi u Žminju Za vrijeme 2. svjetskog rata Žminj i Žminjština jako su stradali od bombardiranja te vojnog nasilja njemačke vojske. Mnogi mladi Žminjci otišli su na ratišta služeći talijansku vojsku. Žminj je bio oslobođen 7. svibnja 1945. Poslijeratni period karakterizira spora obnova gospodarstva, iseljavanje stanovništva i zapošljavanje u raškim ugljenokopima, Puli, Pazinu, Rovinju i drugdje.