mini|Zvonko i Julienne na Grudskoj večeri u Zagrebu 2009. Zvonko Bušić (Gorica, BiH, 23. siječnja 1946. − Rovanjska, 1. rujna 2013.) bio je hrvatski politički emigrant, član emigrantske stranke Hrvatskog narodnog otpora »Otpor« koju je utemeljio ustaški časnik Vjekoslav Luburić i jedan u skupini otmičara putničkoga zrakoplova sa 76 putnika na letu od New Yorka do Chicaga u rujnu 1976. godine.Bušić zamolio za oprost jer više nije mogao izdržati, HRT, 1. rujna 2013., preuzeto 2. studenoga 2013. (u međumrežnoj pismohrani archive.org 4. rujna 2017.) Zbog te je otmice i pogibije policajca prigodom deaktivacije bombe koju je ostavio u pretincu njujorške podzemne željeznice 21. srpnja 1977. godine u Americi osuđen na doživotni zatvor, UNITED STATES of America, Plaintiff-Appellee, v. Zvonko BUSIC, Julienne Busic, Petar Matanic, Frane Pesut, Defendants-Appellants. Nos. 383, 389, 410, 411, Dockets 77-1332, 1333, 1334, 1368. United States Court of Appeals, Second Circuit. Argued Dec. 8, 1977. Decided Oct. 30, 1978., law.resource.org, pristupljeno 29. studenoga 2019. a pomilovan je u srpnju 2008. godine, nakon čega se vratio u Hrvatsku.
Životopis Rođen je 1946. godine u hercegovačkom selu Gorici, a gimnaziju je završio u Imotskom kada je dobio nadimak Taik kojim ga zovu i pamte svi njegovi mještani. Maturirao je u Zagrebu, a s dvadeset godina iselio se u Beč na studij slavistike i povijesti. U Beču je tri godine kasnije, 1969. upoznao američku studenticu Julienne Eden Schultz, koja je usavršavala znanje njemačkog jezika. Julienne Eden Schultz ubrzo se uključila u rad hrvatske političke emigracije i na nagovor Zvonka Bušića, na Dan Republike (tadašnji praznik u SFRJ), 29. studenoga 1970. godine, s prijateljicom je s nebodera na zagrebačkom Trgu Republike (današnji Trg bana Jelačića) bacala letke protujugoslavenskog sadržaja, radi čega su uhićene i zadržane u zatvoru. Nakon puštanja vratila se u Beč, a 1972. godine Zvonko i Julienne vjenčali su se u Frankfurtu, te nakon toga preselili u SAD.
Otmica zrakoplova Dana 10. rujna 1976. godine skupina hrvatskih emigranata, članova Hrvatskoga narodnog otporaCIA - dokument koju su činili Zvonko i Julienne Bušić, Petar Matanić, Frane Pešut i Slobodan Vlašić, otela je putnički zrakoplov Boeing 727 TWA 355 na letu od New Yorka do Chicaga sa 76 putnika, s namjerom da iz njega izbace letke nad Londonom i Parizom, Julienne Bušić davavši propagandne letke putnicima poziva ih na čitanje.
Vođa Zvonko Bušić dao je pismo pilotu gdje mu govori kako je zrakoplov otet te da skupina ima pet bombi na zrakoplovu i kako je još jedna bomba stavljena pokraj hotela The Commodore, ali bomba je bila stavljena na postaji Grand Central.
No, prigodom pokušaja deaktiviranja te bombe poginuo je američki policajac Brian Murray, djelatnik odjela za bombe, a trojica su bila ranjena. NYPD Angels, pristupljeno 16. kolovoza 2015.
Suđenje i zatvor. Temeljem američkog Zakona o borbi protiv otmica, Zvonko Bušić osuđen je zbog otmice i djela koje je dovelo do smrti druge osobe, na kaznu doživotnog zatvora s mogućnošću pomilovanja nakon 10 godina. Takva kazna predviđala je puštanje na slobodu nakon 30 godina izdržanog zatvora, odnosno 11. rujna 2006. godine. 1987. Zvonko bježi iz zatvora. Ujutro drugog dana od bijega odmarao se kraj ulaza trgovine u Milfordu gdje su djelatnici trgovine nazvali policiju, zatim je Zvonko priznao svoje bjegunstvo.
Bitno je naglasiti da terorizam nije bio široko definiran do 1996. sa Zakonom o protuterorizmu i efektivnoj smrtnoj kazni iz 1996. i 2001. s tzv. Domoljubnim zakonom (Patriot Actom) kojima se definira pojam domaćeg terorista.
Na sjednici 13. prosinca 2002. godine, Hrvatski sabor donio je Rezoluciju o transferu Zvonka Bušića iz Sjedinjenih Američkih Država u Republiku Hrvatsku.Zapisnik dvadesetšeste sjednice Hrvatskoga sabora, str. 10., 84., sabor.hr, pristupljeno 16. kolovoza 2015. Rezolucija je potom u siječnju 2003. godine predana predsjedniku Parlamentarne skupštine Vijeća Europe Peteru Schiederu.Saborska rezolucija o transferu Zvonka Bušića predana VE-u, index.hr, 29. siječnja 2003., pristupljeno 29. studenoga 2019.
Iako je u međuvremenu Hrvatska postala neovisna to nije promijenilo pristup, Državni ured SAD-a još uvijek je podupirao držanje Zvonka Bušića u zatvoru te je Vijeće za pomilovanje 2006. godine odbilo zahtjev za pomilovanje, dok su ostali osuđenici iz skupine pušteni (Julienne Bušić oslobođena je 1990.).
Bušić je 2006. godine premješten u deportacijski pritvor američkog Ministarstva domovinske sigurnosti od kuda je vrlo brzo trebao biti deportiran. Od tada se za njegovo oslobađanje počeo zalagati Hrvatski helsinški odbor, jer su uvjereni kako su odbijenicom za pomilovanje poslije 30 godina robije SAD prekršile njegova ljudska prava.Robert Bajruši, HHO u operaciji oslobađanja Zvonka Bušića, Nacional, br. 611, 30. srpnja 2007. Bušić je u novi objekt zatvora Terre Haute u Indiani premješten iz federalnog zatvora Allenwood u Pennsylvaniji, gdje je u ljeto 2006. godine odslužio tridesetu godinu zatvora.
totalportal.hr: Zvonko Bušić premješten u novouređeni zatvor za teroriste
Zvonko Bušić pomilovan je početkom srpnja 2008. godine nakon 32 godine zatvora i premješten iz zatvora Terre Haute pod nadležnost Imigracijske i carinske službe radi deportacije u Hrvatsku, bez prava na povratak u Sjedinjene Države.SAD pomilovale Zvonka Bušića tportal.hr SAD: Pomilovan Zvonko Bušić dnevnik.hr U Zagreb je stigao 24. srpnja 2008. godine u pratnji američkih agenata.
Povratak u domovinu i smrt Zvonko Bušić vratio se u Hrvatsku 24. srpnja 2008. godine,Slobodna Dalmacija: Zvonko Bušić: Htjeli su me izbaciti kao lopova, pristupljeno 16. kolovoza 2015. a u Zračnoj Luci Zagreb je dočekan kao domoljub. Bušiću su u zračnoj luci dobrodošlicu došli poželjeti političari Dražen Budiša i Anto Kovačević, pjevač Marko Perković Thompson te nekoliko stotina građana. Nekoliko dana kasnije, Bušiću je priređen i veliki dočekimotskiportal.com: Kako je Zvonko Bušić dočekan u Imotskom i Gorici u Imotskom i rodnoj Gorici u susjednoj BiH.
Od povratka u Hrvatsku živio je u selu Rovanjska, u općini Jasenice. Jedno vrijeme Bušić se politički angažirao kroz stranku HSP dr. Ante Starčević te poslije i kroz udrugu Hrvatski plamen.
Dana 1. rujna 2013. godine Bušić umire u Rovanjskoj počinivši samoubojstvo.Slobodna Dalmacija: Zvonko Bušić počinio samoubojstvo, u oproštajnom pismu poručio: Nisam više mogao živjeti u Platonovoj pećini, pristupljeno 16. kolovoza 2015.
Pokopan je u Aleji hrvatskih branitelja na zagrebačkom groblju Mirogoj, a dan sprovoda, 4. rujna 2013., proglašen je Danom žalosti u općini Jasenice.Televizija VOX: Sutra Dan žalosti u općini Jasenice , pristupljeno 16. kolovoza 2015. Dana 6. srpnja 2015. godine, na Mirogoju mu je postavljen nadgrobni spomenik.Postavljen je nadgrobni spomenik Zvonku Bušiću Taiku , braniteljski.hr, 7. srpnja 2015., pristupljeno 16. kolovoza 2015.
Spomen Memoarska knjiga Godine 2014. objavljena je Bušićeva memoarska knjiga Zdravo oko - sjećanja koju je dovršila i priredila njegova supruga Julienne Bušić.Božena Matijević, Zvonko Bušić - Pjesnik života koji je dva puta rekao: “Ne mogu više!”, Večernji list, 24. rujna 2014., pristupljeno 11. listopada 2014. Izdanje na engleskome jeziku All Visible Things: Memoirs (CreateSpace Independent Publishing Platform, 2016.) objavljeno je u kolovozu 2016. godine. All Visible Things: Memoirs Paperback – August 26, 2016 by Zvonko Busic (Author), amazon.com, pristupljeno 18. rujna 2016.
O pozadini akcije koje su poduzeli on, supruga Julienne, i još trojica Hrvata - Frane Pešut, Slobodan Vlašić i Petar Matanić, što su time željeli postići, zašto su se upustili u tako drastičnu akciju, kako su se nosili s dugogodišnjim kaznama i životom u najtežim američkim zatvorima, ali i o tome koja je tajna ljubavi Zvonka i Julienne kad su tijekom 32 godine potpune fizičke razdvojenosti ostali odani jedan drugome, dokumentarni je film Ljubavnici i luđaci (2012.) snimila Ljiljana Bunjevac Filipović, čija je redateljica i scenaristica.MojTV Ljubavnici i luđaci (pristupljeno 9. listopada 2016.)Laudato Marija Pandžić: Ljiljana Bunjevac Filipović: Važna je otvorenost čovjeka za život, 17. lipnja 2013. (pristupljeno 9. listopada 2016.)
Umjetnost mini|desno|200px|Plakat predstave
Tihomir Dujmović napisao je knjigu prema kojoj je napravljena kazališna predstava Tko je ubio Zvonka Bušića. Scensku adaptaciju napravio je Robert Kurbaša prema tekstu Tihomira Dujmovića. U predstavi glume Robert Kurbaša, Ana Vilenica/Lucija Dujmović. Praizvedba predstave predviđena je za 9. ožujka 2018. godine u kulturnom centru Trešnjevka.Narod.hr: Robert Kurbaša i Ana Vilenica za Narod.hr o predstavi po tekstovima Tihomira Dujmovića – ‘Tko je ubio Zvonka Bušića’ , narod.hr. 5. ožujka 2018. Pristupljeno 6. ožujka 2018. Promociju Dujmovićeve knjige o Bušiću 2. svibnja 2018. godine u Sesvetama popratio je nesvakidašnji incident. Uoči promocije u Sesvetama, dva dana prije promocije, masovno su po Sesvetama i okolici nepoznati počinitelji trgali promotivne plakate.Narod.hr Masovno trganje plakata za predstavljanje knjige “Tko je ubio Zvonka Bušića” u Sesvetama, 2. svibnja 2018. (pristupljeno 3. svibnja 2018.)
Bušićev zatvorenički broj, 03941158, nosio je Marko Perković Thompson ispisanog na svojoj majici na koncertu na zagrebačkom hipodromu.Thompson na majici ima broj 03941158, evo što on znači vecernji.hr
Thompsonova pjesma „Duh ratnika” posvećena je Bušiću.Duh ratnika: pjesma koju je Thompson posvetio Zvonku Bušiću crodex.net
Nagrade i spomen 2013.: Nagrada Grb općine Jasenice.Velimir Brkić, Gotovina opravdao svoj nedolazak, nagrada za životno djelo na čekanju :, Zadarski list, 21. siječnja 2013., preuzeto 2. studenoga 2013. 2013.: dokumentarni film Ljubavnici i luđaciDokumentarni film „Ljubavnici i luđaci“ o Zvonku i Julienne Bušić laudato.hr. Laudato TV. Objavljeno 28. veljače 2013. 2015.: Otkriven je spomenik Zvonku Bušiću u Rovanjskoj, na samome kraju Podvelebitskog kanala.Mali sa Selina: Rovanjska - Otkrivanje spomenika hrvatskom domoljubu Zvonku Bušiću - Taiku , 4. brigada ZNG, 29. kolovoza 2015. Kip je djelo hrvatskog akademskog kipara Maroja Batića, a nalazi se na novoj rivi u Rovanjskoj. Postavljanje spomenika organizirala je općina Jasenice.HRT centar Zadar: Spomenik Zvonku Bušiću u Rovanjskoj , Hrvatski radio, 5. rujna 2015.
Izvori
Vanjske poveznice Službene stranice Zvonka i Julienne Bušić Zvonko Bušić, Večernji list, 1. prosinca 2016. Ina Vukić, Who Killed Zvonko Busic, inavukic.com
Kategorija:Hrvatski oporbeni političari u iseljeništvu (1945. – 1989.) Kategorija:Životopisi, Grude Kategorija:Hrvatski nacionalisti Kategorija:Samoubojstva