Krnjeuša je naseljeno mjesto u općini Bosanski Petrovac, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH.2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 19. ožujka 2020.
Zemljopis
Krnjeuša se nalazi na visoravni koju čine krška polja između planinskog masiva Grmeča i okolnih planina (Osječenica, Klekovača, Plješivica), a koja se proteže pravcem Bihać – Ključ, s nadmorskom visinom između 500 i 600 metara. Krnjeuša je od Bosanskog Petrovca udaljena nešto više 20 km, kao i od Bosanske Krupe, dok je od Bihaća udaljena nešto manje od 40 km. Kroz naselje Krnjeušu prolazi put M 14.2, koji je uglavnom nije asfaltiran, a koji povezuje Bosanski Petrovac i Bosansku Krupu. Lokalnim putem u dužini od 8 km, kod naselja Vrtoče, Krnjeuša je povezana s putem AVNOJ-a (Bihać-Jajce).
Povijest
Tragovi rimskog naselja datiranog u rasponu 2. do 3. stoljeća, srednjovjekovna crkva i nekropola, nalaze se iznad pravoslavnog groblja, s ostatcima rimske arhitekture i opeke. Odavde potječe više stela i ulomaka stela. To su ploče od vapnenca s natpisima na latinskom jeziku ukrašenim ornamentima. U samom groblju vidljivi su tragovi građevine s apsidom, vjerojatno crkve orijentirane istok-zapad, dimenzija 14x8m. Ovdje su sačuvana i dva stećka koja su iz srednjeg vijeka. Starine iz okoline Bosanskog Petrovca. - Vejsil Ćurčić, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, godina 1902. Bosna i Hercegovina u antičko doba. - Ivo Bojanovski, Akadenija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988.
Iz starih vremena, vjerojatno predosmanskih, u Krnjeuši se nalaze dvije crkvine. Jedna je nevelika i kod nje je staro groblje, starinskih ploča. Ima oltar i nađena je u crkvini kamena ploča od mekog kamena na kojoj su slova pisana staroslavenski. Predana je u sarajevski muzej. Druga crkvina je u sredini parohije u Krnjeuši, 300 koraka od crkve u Krnjeuši. Za osmanske vlade bila je velika gromila, na ravnici. Prema narodnoj predaji, od crkvenog kamena ove crkvine sazidana je kula Kulenovića u Lastvima, 2000 koračaja od ove crkvine. Predaja je utemeljena, jer ta kula ima isti kamen, a takva kamena nema nigdje u blizini osim u crkvini. Kulu narod zove "crna kula", jer je u njoj bio "crni sud" za kršćane. U blizini kule je brdaljice, zvano Vješala, gdje su kršćani umirali u mukama. Premda je kula bila ispražnjena za Austro-Ugarske, Kulenovići su ju držali za uspomenu. Ne zna se kad je osnovana parohija u Krnjeuši. Nalazi se tek 5-6 sati hoda, od vrlo starog samostana „Hrmna“ (Rmanj) koji je sve do „Kalajskog rata“ (1788. – 91.) bio velikih posjeda s mnogim redovnicima imao velika imanja i bilo je važno crkveno središte. Vjerojatno su posluživali i udaljena sela. Na groblju u Krnjeuši nalaze se temelji crkve, okrenute k istoku. Druga razvalina crkve u Krnjeuši je blizu sadašnje pravoslavne crkve kod kuće Mile Karanovića pok. Stevana, u čijem podrumu pod kućom vidi se komad okruglog zida što je zid oltara. Pogon za pečenje živog vapna napravljen je blizu crkvine i tad je nađen stari novac.(srp.) Krnjeusa.net 3. O starim crkvama i crkvinama Izvod iz knjige: Naselja i poreklo stanovništva - Srpski etnografski zbornik knjiga XXV, Beograd 1923. Petar Rađenović. Sela parohije Krnjeuša u Bosni. (pristupljeno 14. srpnja 2017.)
U selu Krnjeuši je izvor Rastovac. Godine 1869. upravo pokraj te vode kuću odnosno čardak napravio je Mehmed beg Kulenović za svoje stanovanje i teferičenje. Načiniviši ju zapovijedio je da svatko tko dolazi po vodu mora platiti vodarinu, koja je obično bila janje, sirac, i jedna junjga (1 i pol oka) masla. Onaj tko nije imao, nije smio na vodu doći ni vode odnijeti. Pravoslavci su se dosjetili kako doskočiti tome. Sin jedne vračarice poslužio se knjigom roždanikom i nadaleko po učinkovitom vračanju njegove majke Marije. Begu je umrlo troje djece, a ovi su izložili begu vračarsko umijeće Marije vračarice. Obrazložila mu je u vračarskom zanosu, zakunivši se na Boga i svete, da je beg počinio veliki grijeh jer je kuću sagradio na srpskome groblju i na nekoj crkvini rišćanskoj, te je to uzrok da mu djeca umiru, a da ako ostane i dalje ovdje da mu nije jedno dijete neće ostati živo, te da će on sam i supruga mu hrđavo proći. Beg je čuo vračanje, pozvao brzo pravoslavnog popa i još neke seoske prvake ponudivši im kuću i zemljište kraj nje da ju uzmu za crkvu. Pop se isprva ispričavao, "kao tobož da oni nebi smjeli to bez izuna drugih begova Kulenovića učiniti, jer će veli njima krivo biti, kad bi se to u ime crkve kupilo". Mehmed-beg je sazvao rodbinu i prijatelje, izložio im stvar i nagovorio ih da moraju dati izum i dopuštenje da se zemlja i kuća za crkvu može prodati. Na to su begovi prijatelji i rodbina pozvali popa i još neke ljude, dopustili im, čak i zaprijetili da moraju kupiti zemljište. Tako su 1874. pravoslavci dobili zemljište za crkvu.(srp.) Krnjeusa.net 1. Kako su Srbi u Krnjeuši dobili zemljište za crkvu. 9. prosinca 2013. Zabilježio K. Kovačević Sveštenik. (BH Istočnik VI , godina 1892.) (pristupljeno 14. srpnja 2017.)
Muslimansko stanovništvo na područje Krnjeuše se u većem broju počelo doseljavati nakon povlačenja Osmanlija iz središnje i južne Hrvatske, dok su Hrvati i Srbi to učinili nakon povlačenja Osmanlija i dolaska Austro-Ugarske 1878. godine. U početku je bilo pojedinačno doseljavanje u Krnjeušu, a nakon dolaska pod Austro-Ugarsku slijedi masovno naseljavanje Krnjeuše. Narod je težeći za novim i plodnijim prostorom migrirao ovamo s prostora Like i Krbave. Većinom su se doselili pravoslavci, a doselili su se i brojni Hrvati katolici. Sve su zajednice sudjelovale zajedno u svim oblicima društvenog života. U početku su starosjedilački pravoslavci bili suzdržani prema novodoseljenim pravoslavcima, ali to je uskoro prestalo. S Hrvatima katolicima povjerenje i zbližavanje sporije se odvijalo. Kasniji naraštaji nisu pamtili stare zavade iz starog kraja te su se razvili dobrosusjedski i kumovski odnosi, međusobno pomaganje na osobnoj razini, bilo u fizičkom radu ili financijski, pa su tako katolici pomogli financijski izgradnju srpske pravoslavne crkve.Krnjeusa.net 12. Stradanje Hrvata sa prostora Krnjeuše 21. rujna 2016. (pristupljeno 14. srpnja 2017.)
U svima četirima selima parohije Krnjeuše bilo je po nekoliko hrvatskih katoličkih obitelji. U Krnjeuši 34 kuće, u Lastvama je osam kuća, u Risovcu su dvije kuće, u Vranovini su tri kuće, a cijeli zaselak Krnjeuše Zelinovac čine katolici. Do 1875. godine u Zelinovcu je bila kula, rezidencija begova. Poslije austro-ugarskog zaposjedanja naselili su se ovdje katolici. Trinaestak kuća katolika tu se grupiralo u dvjema skupinama na razmaku od trista metara. Uglavnom su ovdašnji katolici ikavski Hrvati koji su se doselili 1879./80. godine iz najbližeg susjedstva, iz Like i Krbave, tj. iz lapačkog i gračačkog kotara. Tamošnje katolike zovu Bunjevci, kako se i sami nazivaju, a naziv su prihvatili i pravoslavni susjedi. Dio doseljenih katolika su Hrvati iz udbinskog i gospićkog sreza, gdje katolike nazivaju "Krnjacima". Poznaju običaj brgulja, i većinom slave sv. Stipana 26. prosinca i sv. Ivana. 27. prosinca. Korijeni doseljenih ličko-krbavskih Hrvata su iz Dalmacije, Krnjske i Štajerske, jer je Lika sva opustila nakon osmanskih osvajanja, od Gospića do Zvonigrada, pa je u njih na gračačkim barama i okolnim zemljama "baronušama", nazvanih po baronu Kneževiću koji ih je dobio u vlasništvo, baron Knežević doselio Hrvate iz tih krajeva. Dio ličkih katolika su rekristijanizirani muslimani iz Like. To su hrvatski i vlaški muslimani koji nakon oslobađanja Like od osmanske vlasti nisu otišli, nego ostali u svojim domovima i vratili se predačkoj kršćanskoj vjeri. Hrvati iz Risovca (Skender, Pavičić) su podrijetlom doseljeni iz Gračaca, Boričevca, Gračaca, Hrvati iz Krnjeuše podrijetlom su iz Gračaca, Boričevca, Svetog Roka, Bruvna, Karlobaga, Lovinca te jedna obitelj iz Jaroslava u ukrajinskoj Galiciji, Hrvati iz Vranovine (Pavelić) podrijetlom su iz Boričevca, Hrvati u Lastvama (Gradina: Kneževići, Cerovače: Jurjevići, Matijevići) podrijetlom su iz Boričevca i Gračaca. Hrvatske obitelji krnjeuškog kraja su Skender, Kovačević, Dudek, Ivezić, Matijević, Pavičić, Balen, Jurjević, Došen, Ivaniš, Javor, Tomičić, Knežević i Pavelić.(srp.) Krnjeusa.net 8. Katoličke porodice na području parohije Krnjeuša, iz knjige „Bjelajsko Polje i Bravsko" autora Petra Rađenovića. (pristupljeno 13. srpnja 2017.) Sve krnjeuške stanovništvo za sebe nije govorilo da su Bosanci, nego da su Ličani: Bjelajac, Šokac, Vlah.Krnjeusa.net 4. O Katoličkoj crkvi u Krnjeuši. 10. prosinca 2013. Kazivanje Mande (rođ.Balen) Jurjević, iz knjige „Pogrom u Krnjeuši“ autora prof. Josipa Jurjevića, kao i pojedine ilustracije. (pristupljeno 14. srpnja 2017.) Zaseoci koje su Hrvati nastanjivali bili su i: Stara Krnjeuša (Matijević), Brda (Ivezić), Pod Rustinom (Balen), Lisičjak (Ivaniš, Skender, Došen), Selište (Matijević, Skender), Sekulić Polje (Sekulić), Zapoljak (Jurjević), D. Zelinovac (Baleni), G. Zelinovac (Javor, Matijević, Ivaniš). Katolička crkva bila je od središta mjesta prema sjeverozapadu, Bećinici i Zapoljku. Pravoslavna crkva je prema jugoistoku od središta mjesta, prema Prispi i Vođenici. Jugozapadno od središta mjesta, cestom prema Selištu i Vrtočama, kod zaseoka Pod Rustinom je pravoslavno groblje, a nešto južnije, s druge strane ceste, kod Polja je katoličko groblje.Krnjeusa.net Hrvati iz Krnjeuše - Slika 2. Krnjeuša sa zaselcima s hrvatskim rodovima 1941. godine - Stradanje Hrvata sa prostora Krnjeuše. Fotografije i ilustracije preuzete is knjige Pogrom u Krnjeuši, autora Josipa Jurjevića. 21. rujna 2016. (pristupljeno 14. srpnja 2017.)Krnjeusa.net Slika 1. Katolička i pravoslavna domaćinstva u sjedištu Općine Krnjeuša 1941. godine - Stradanje Hrvata sa prostora Krnjeuše. Fotografije i ilustracije preuzete is knjige Pogrom u Krnjeuši, autora Josipa Jurjevića. 21. rujna 2016. (pristupljeno 14. srpnja 2017.)
Katolička crkva u Krnjeuši građena je približno od 1890. do 1892. godine. Gradili su ju ljudi o svom trošku. U početku su ju vodili fratri, a poslije svjetovni svećenici. Od 1892. do 1941. godine smijenilo se devet župnika. Posljednji je bio mučki ubijeni vlč. Krešimir Barišić, trapist. Srpsko-pravoslavna crkva u parohiji krnjeuškoj protoprezviterata petrovačkog počela se graditi 25. kolovoza 1896. godine. Zvono za crkvu dobili su 1891. godine.(srp.) Krnjeusa.net 2. Početak zidanja crkve u Krnjeuši Izvor: B-H Istočnik godina 1899. (pristupljeno 14. srpnja 2017.)
Godine 1941. stradali su i Srbi i Hrvati samo zato što su pripadnici druge nacije a u zavisnosti od situacije na terenu i trenutnog odnosa snaga, zbog naizmjenične vlasti NDH, Talijana, Nijemaca, partizana i četnika.
Masovna ubojstva Hrvata na graničnom području Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Krajem srpnja i u kolovozu 1941. izbio je srpski ustanak koji je rezultirao masovnim ubojstvima i masovnim protjerivanjima Hrvata na ovom graničnom području Hrvatske i Bosne i Hercegovine (Drvar i okolica, iz Bosanskog Grahova i okolice - naselja Luka, Korita, Ugarci, Obljaj i druga, iz Brotnja, Boričevca, Vrtoče, Lastve, Zelinovca, Krnjeuše).Dnevno.hr Ante Nazor: Protuhrvatski ustanak u srpnju 1941., 26. srpnja 2013. (pristupljeno 13. srpnja 2017.) "Siva knjiga odmetničkih zvjerstava" ne spominje ustašku odmazdu i pritiske nad Srbima ovog kraja. Nasilnici koji su ušli u ustaški vojno-redarstveno-oružnički sustav napravili su velika zla Srbima; pohićene Srbe ubili su i bacili u jamu u Risovcu, u koju su bacili Srbe ubijene i iz drugih krajeva. U Boričevcu su strijeljali dio uhićenih krnjeuških Srba. Počinitelji zločina okrutnim metodama ubijali su Srbe, hvaleći se po čaršiji i susjedstvu nedjelima. Nisu marili za prijekor starijih krnjeuških Hrvata da se time nije hvaliti, koji su zločince proročanski upozorili "vi sa Srbima potpađate pećinu a oni će je sa vama dovršiti". mini|desno|250px|Stara župna crkva u Krnjeuši