Crnogorski jezik (ćirilica: црногорски језик) južnoslavenski je jezik, materinski jezik Crnogoraca i službeni jezik u Crnoj Gori. Prema djelu jezikoslovaca, dio je srednjojužnoslavenskoga dijasustava.
Slavistički studij koji se bavi crnogorskim jezikom i crnogorskom književnošću zove se montenegristika. Utemeljitelj montenegristike je Vojislav P. Nikčević.
Status mini|250px|Oktoih, prva crnogorska tiskana knjiga Od donošenja Ustava Crne Gore u listopadu 2007. crnogorski je jezik službeni. Članak 13. crnogorskog Ustava precizira kako je službeni u Crnoj Gori crnogorski jezik, a ćirilično i latinično pismo imaju ravnopravan položaj. Pravopis crnogorskog jezika i pravopisni rječnik usvojen je službenom odlukom Vlade Crne Gore (Ministarstva prosvjete) 10. srpnja 2009. godine.Rječnik i pravopis crnogorskoga jezika Gramatiku crnogorskog jezika odobrio je Savjet za opće obrazovanje 21. lipnja 2010.,Vijest o usvajanju Gramatike crnogorskoga jezika autori: Adnan Čirgić, Josip Silić, Ivo Pranjković.Novi list, Josip Silić: Hrvatski je različit od srpskog jezika i srpski od hrvatskoga, 11. rujna 2010.
Pravopis
Pravopis crnogorskoga jezika zasnovan je na sljedećim normama: Model za crnogorsku jezičnu normu je jezični sloj koji pripada svim autohtonim crnogorskim građanima; Pravopis poštuje normu: Piši kao što zboriš, a čitaj kako je napisano; Ijekavica je normativna, u skladu s crnogorskom tradicijom i suvremenom uporabom; Općecrnogorski fonemi nastali jekavskom jotacijom ć, đ, ś i ź dio su crnogorske standardnojezičke norme; Kodificirani je standardni crnogorski četveroakcenatski sistem s dužinama; Pravopisom se nije sprovodilo jezično arhaiziranje, niti se njime normiraju jezični lokalizmi, dijalektizmi i provincijalizmi izvan suvremene uporabe
Pisma U Crnoj Gori Ustavom je definirana ravnopravna uporaba ćirilice i latinice.
Tri dnevne novine, Pobjeda, Vijesti i Dnevne novine, tiskaju se na latinici, a Dan na ćirilici. Jedina dva politička tjednika, Monitor i Revija D, tiskaju se na latinici.
Nacionalna televizija, Javni servis Televizija Crne Gore, sve tekstualne segmente programa (logo, reklame, najave) ispisuje na latinici, kao i gotovo sve druge veće i lokalne televizijske postaje (TV IN, TV Atlas, TV MBC, TV Montena, TV Vijesti, Pink M itd.).
U internetskom prometu, koristi se i dominantno latinica, manjim dijelom ćirilica. Internetske stranice Skupštine Crne GoreSajt Skupštine Crne Gore na latinici i Predsjednika Crne Gore i Vlade Crne Gore paralelno koriste latinicu i ćirilicu.
Azbuka Crnogorski jezik, za razliku od drugih jezika na južnoslavenskom prostoru, sadrži 32 glasa i slova.
Uz 30 prisutnih slova i glasova u drugim južnoslavenskim jezicima, crnogorski jezik, također ima:
meko Š, poseban glas iz spojenog S i J, grafem Ś; meko Ž, poseban glas iz spojenog Z i J, grafem Ź.
Glasovi Ś i Ź su dio autohtonog nacionalnog jezičkog nasljeđa Crnogoraca.
Azbuka (ćirilica): А Б В Г Д Ђ Е Ж З З́ И Ј К Л Љ М Н Њ O П Р С С́ Т Ћ У Ф Х Ц Ч Џ Ш.
Abeceda (latinica): A B C Č Ć D Dž Đ E F G H I J K L Lj M N Nj O P R S Š Ś T U V Z Ź Ž.
Govori
Crnogorski su govori ijekavski/jekavski štokavski govori. Kriteriji koji su nekoć u serbokroatistici rabljeni za podjelu crnogorskih govora – a to su: a.) zamjena jata i b.) akcentuacija) – nisu potvrdili znanstvenu utemeljenost podjele crnogorskih govora na dva odijeljena dijalekta. (istočno-hercegovački ili mlađi ijekavski [hrv-eas] dijalekt na zapadu i sjeverozapadu i zetsko-južnosandžački ili staroijekavski [srp-zet] u ostalim dijelovima Crne Gore).
U crnogorskim govorima kao cjelini, prema stavu Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, tri su govorne skupine:
jugoistočna,U okviru jugoistočne skupine govorne specifičnosti pojedinih crnogorskih plemena nešto su izrazitije, pa se može govoriti o pet govornih grana: 1.) podlovćenska govorna grana (teritorija četiri stare nahije i Crnogorsko primorje od Perasta do Bara; 2.) barsko-mrkojevićka govorna grana; 3.) kučko-pipersko-bratonožićka govorna grana; 4.) zetsko-podgorička govorna grana (kojoj pripadaju i Tuzi s okolicom, te govor crnogorske dijaspore u Vraki i Skadru); 5.) donjopješivačko-bjelopavlićko-vasojevićka govorna grana. No, svakako, broj specifičnosti navedenih govornih grana jugoistočne skupine govora nesrazmjerno je manji od broja njihovih zajedničkih crta. sjeverozapadna i skupina govora crnogorskoga dijela Sandžaka.
Navedene podjele crnogorskih govora ne treba tumačiti da su oni zasebni dijalekti – jer za takav status ne posjeduju dovoljan broj zasebnih, ni makro, ni mikro, specifičnosti.Fakultet za crnogorski jezik i književnost, "Crnogorski govori"
Povijest
Počeci crnogorske pismenosti sežu do sredine 9. stoljeća, odnosno u razdoblje Dukljanskoga kraljevstva.
Povijesni razvoj crnogorskoga jezika može se podijeliti na šest razdoblja:
dukljansko razdoblje (od sredine 9. st., do osamdesetih godina 12. st.);Dukljansko kraljevstvo zetsko razdoblje (od osamdesetih godina 12. st. do kraja 15. st.);Zetska državaCrnojevića država razdoblje pisanoga jezika (od kraja 15. st. do sredine 18. st.);Crna Gora (1516. – 1852.) razdoblje nekodificiranoga književnog jezika (od sredine 18. st. do tridesetih godina 19. st.);Sveti Petar Cetinjski prijelazno razdoblje (od tridesetih godina 19. st. do Prvoga svjetskog rata; vukovsko razdoblje (od Prvoga svjetskog rata do naših dana), koji ima dvije etape: belićevsku (međuratni period) i suvremenu (od 1944. godine). mini|300px|desno|Slovo Ś na latinici mini|300px|desno|Slovo Ź na latinici
Sam termin crnogorski jezik prvi je puta upotrijebio francuski autor, pukovnik Vialla de Sommieres u svom putopisu iz 1813. Voyage historique et politique au Montenegro koji je publicirao kao knjigu u dva toma 1820. godine.
Vuk Karadžić u djelu na njemačkom jeziku Montenegro und die Montenegriner iz 1837. nastoji demantirati Sommiera koji "veli za Crnogorski jezik da je dijalekt Grčkoga".Vuk Karadžić o crnogorskom jeziku u djelu Montenegro und die Montenegriner (1837.)
No, sam Karadžić u istom djelu nudi definiciju kako su "Crnogorci Slaveni Srpske grane Grčkoga zakona" (grčke vjeroispovijesti), kao što je neznanstveno druge južnoslavenske narode ili dijelove tih naroda proglašavao Srbima.
Srpski književnik Ljubomir Nenadović u svojem poznatom djelu O Crnogorcima 1856. objavio je kako je, prilikom posjeta Crnoj Gori sredinom 19. stoljeća, ustanovio da Crnogorci govore crnogorskim jezikom.
Nenadović je također ostavio zapis kako je obavljao promidžbu da se u crnogorskim školama izučava srpski jezik, te da će, ne bude li tako, tvrdio je Nenadović, razlike između crnogorskog jezika i srpskog u budućnosti biti još veće: Za jednog zajedničkog putovanja kroz Crnu Goru, dvojica prijateljâ, Vuk Karadžić i Ante Mažuranić su se prepirali kako narod u Crnoj Gori zove svoje jezik. Pitali su tamošnje ljude koje su susretali kojim jezikom govore. Većina je rekla da govore crnogorskim, a poneki bi rekao i hrišćanskim jezikom. Priču s ovog putovanja je Ante Mažuranić objavio, a Vuk Karadžić nikad nije to opovrgnuo.pretisak: Govor izrečen u saborskoj sjednici dne 16. veljače 1898. prigodom adresne razprave od zastupnika dra Ante Trumbića, Kolo Matice hrvatske, 1 (149) 1991., br.1-2, str. 200-201Enciklopedija Britannica u izdanju 1911. godine u posebnoj natuknici izdvaja poseban crnogorski jezik,Montenegrina, digitalna biblioteka crnogorske kulture premda mu ne pripisuje osobite razlike glede srpskoga i hrvatskoga: Mađarski slavist Jozsef Bajza je 1927. u svojoj studiji Crnogorsko pitanje, (izvorno A montenegrói kérdés) napisao:.
Hrvatski leksikograf Marijan Filipović u svom Đačkom leksikonu (1976.) bilježi crnogorski kao jedan od južnoslavenskih jezika.Marijan Filipović (lingvist), Đački leksikon, crteži Dubravka Budića i Mirka Šalamona, »Zrinski« tiskarsko-izdavački zavod – Čakovec, Zagreb, 1976., str. 264. Prema njegovim navodima iz Predgovora, u njemu [su] obrađeni svi pojmovi i riječi koje se nalaze u školskim knjigama osnovnih škola, rađenih prema najnovijem nastavnom planu. Borba za priznanje Prvi je od crnogorskih intelektualaca zatražio uvođenje materinskoga, crnogorskog jezika, u Ustav i školstvo Radoje Radojević potkraj 1960-ih.
U jednom članku 1970. Radojević piše (cit.u orig, crnogorski):
Uprava Udruženja književnika Crne Gore je početkom 1971. godine objavila javno priopćenjeLINGUA MONTENEGRINA, br. 3, Cetinje 2009.,str. 569-570 u kojem se veli (citat u originalu):
mini|250px|lijevo|Vojislav P. Nikčević obavio prvi pokušaj kodificiranja crnogorskoga jezika Jezikoslovac dr. Vojislav Nikčević tijekom 1990-ih objavio je niz znanstvenih djela kojima je proučavao povijest crnogorskog jezika, te obavio prvi pokušaj njegovog kodificiranja.
Posebnost crnogorskog jezika podržao je i 62. Kongres Međunarodnog P.E.N.-a (Perth, Australija, 1995.) kada je posebnom rezolucijom pozvao "srpsku i crnogorsku državu, u ime obveza i načela sadržanih u Povelji UN, UNESCO-a i PEN-a, na zaštitu i promicanje jezikoslovnih i kulturnih prava svih stanovnika Crne Gore".
Crnogorski književnik Borislav Jovanović je 2005. u knjizi Crnogorski književni urbanitetBorislav Jovanović, Crnogorski književni urbanitet artikulirao pitanja negiranja, ignoriranja i podcjenjivanja crnogorskog jezika:.
Među književnicima i poznatijim javnim ličnostima koji su do službenog priznanja deklarirali da govore crnogorskim jezikom su: Vojislav P. Nikčević, Radoje Radojević, Radovan Zogović, Radoslav Rotković, Savo Brković, Pavle Mijović, Slavko Perović, Jevrem Brković, Dragoje Živković, Danilo Radojević, Ratko Đurović, Aleksandar Bečanović, Balša Brković, Božo Bulatović, Borislav Jovanović, Novak Kilibarda, Mirko Kovač, Mladen Lompar, Vuk Minić, Milorad Nikčević, Andrej Nikolaidis, Milorad Popović, Veljko Radović, Milovan Radojević, Dragan Radulović, Ognjen Spahić, Marko Vešović, Ratko Vujošević, Čedo Vulević, Rajko Cerović, Branko Pavićević, Igor Lukšić, Svetozar Marović, Filip Vujanović, Milo Đukanović, Jovo Kapičić, Mijat Šuković, Dimitrije Popović, Veljko Bulajić...
Kronologija službenog imenovanja jezika Tijekom 20. stoljeća postojalo je ukupno pet crnogorskih ustava. Ustavom iz 1992. prvi je put u crnogorskoj povijesti uveden – kao službeni jezik u ustav – jezik pod nazivom srpski jezik ijekavskog izgovora. Crna Gora je tada bila članicom SRJ.
Ustav Knjaževine Crne Gore iz 1905. uopće ne normira koji je jezik službeni. No, u crnogorskom Zakonu o narodnijem školama od 1907. (prerađen 1911. godine) piše u članku 1. sljedeće: "Zadatak je narodnijema školama,da vaspitavaju djecu u narodnom i religijskom duhu i da ih spremaju za građanski život a naročito da šire prosvjetu i sprsku pismenost u narodu", te da se pohađa srpska škola a predmeti su srpski jezik i povijest.Crnogorski Zakon o narodnijem školama iz 1907.
U Ustavu Narodne Republike Crne Gore iz 1946. ne imenuje se službeni jezik, no u njegovu članku 113. navodi se kako se "sudski postupak vodi na srpskom jeziku".
Novosadski dogovor od 10. prosinca 1954. precizirao je u članku 1. sljedeće: "Narodni jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca jedan je jezik. Stoga je i književni jezik koji se razvio na njegovoj osnovi oko dva glavna središta, Beograda i Zagreba, jedinstven, s dva izgovora, ijekavskim i ekavskim". Ovaj je zaključak dostavljen i Skupštini NR Crne Gore.
Crnogorski ustav iz 1963. spominje da je u Socijalističkoj Republici Crnoj Gori srpskohrvatski službeni jezik. Ustav SR Crne Gore iz 1974. službeni jezik navodi pod imenom srpskohrvatski jezik ijekavskoga izgovora.Geršković, Leon; Đokić, Aleksandar; Ivanović, Branislav; Marković, Mileta; Misajlovski, Vasko; Šinkovec, Borut; Petković, Svetomir; Milinić, Obrad; Stanojević, Novak; Kršul, Ivan. Ustavi i ustavni zakoni : tekstovi Ustava i ustavnih zakona : osnovne karakteristike novog ustavnog sistema (Informatorovi priručnici), knj. 1. i 2., Informator, Zagreb, 1974., str. 571.