Fran Galović (Peteranec, 20. srpnja 1887. – Radenković, 26. listopada 1914.) bio je hrvatski književnik.
Životopis
Fran Galović, hrvatski književnik iz razdoblja moderne, rođen je u Peterancu kod Koprivnice 20. srpnja 1887., kao jedini sin Stjepana i Dore rođ. Jadanić. Seosku pučku školu polazio je u rodnom Peterancu od 1894. godine, a od 1898. do 1906. godine polazio je zagrebačku Donjogradsku klasičnu gimnaziju.Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. – 2007.), Zagreb, 2007., , str. 924. Klasičnu filologiju i slavistiku studirao je u Zagrebu. Nakon sudjelovanja u đačkom štrajku, četvrti semestar morao je studirati u Pragu. Kasnije je radio kao učitelj u zagrebačkoj II. realnoj gimnaziji. Pripadao je pravaškom liberalnom pokretu, a pokrenuo je i uređivao pravaški časopis Mlada Hrvatska.
U osvit Prvoga svjetskog rata unovačen je u redove Austrougarske vojske, gdje u prvim kampanjama na Srbiju ujesen 1914. godine pogiba, s činom zastavnika, pokraj sela Radenković, 26. listopada.Galovićeva jesen: Fran Galović, preuzeto 10. prosinca 2020. Pokopan je 31. listopada 1914. godine na zagrebačkom groblju Mirogoju.Fran Galović On-line: Pogibija u 27. godini, preuzeto 8. ožujka 2012.Gradska groblja Zagreb - G, preuzeto 8. ožujka 2012.
Književno stvaralaštvo
Galović se u književnosti javlja s pjesmom "U spomen 11. listopada 1903." pod pseudonimom Hrvatski đak, koju je napisao u čast otkrivanja spomenika ocu domovine Anti Starčeviću u Šestinama kraj Zagreba.
Jedan je od najznačajnijih pjesnika hrvatske dijalektalne poezije. Njegove antologijske pjesme napisane su na kajkavskom narječju (npr. "Kostanj", "Jesenski veter", "Crn – bel"), dok od djela na štokavskom narječju zasigurno mu je najpoznatija pjesma "Childe Harold". U većini Galovićevih pjesama bit se nalazi u onome što je ispod površine stiliziranog pjesničkog izraza; a to je motiv vječne težnje za nečim, reflektirane u sveprisutnom izražavanju ljubavi i žudnje za zavičajem, a sve zapravo u prikrivenom strahu od neumitne prolaznosti. Time je veća tragika njegove rane pogibije – život je izgubio sa samo 27 godina, kao zastavnik austrijske vojske 26. listopada 1914. godine u Mačvi. Pisao je i novele, kritike, drame (najpoznatija je "Tamara" iz 1907.) Njegova najbolja zbirka pjesama, Z mojih bregov, izdana je posmrtno 1925. godine.
Za života je objavio četiri knjige: drama Tamara (1907.), zbirka pjesama Četiri grada (1913.), pripovijesti Začarano ogledalo (1913.) i Ispovijed (1914.); ostala djela su bila neobjavljena. Njegov književni opus objavio je Julije Benešić (10 svezaka, 1942./43.). Zastupljen je s devet pjesama u zborniku iz 1914. godine Društva hrvatskih književnika koji je uredio Julije Benešić Hrvatskoj mladoj lirici.Knjižnice grada Zagreba Izložbe: Knjižnica Božidara Adžije: Hrvatska mlada lirika : 1914-2014 (pristupljeno 10. svibnja 2020.)
U njegovim djelima naziralo se i znanstvene fantastike.Siniša Nikolić, Pravi” časopis o SF-u , Zarez, 2. svibnja 2008.
Zanimljivosti
Činjenica da je poginuo s točno 27 godina, svrstava ga u takozvani "klub 27", tj. skupinu utjecajnih i poznatih ljudi koji su pod nerazjašnjenim okolnostima umrli s 27 godina (Brian Jones, Jimi Hendrix, Janis Joplin, Jim Morrison, Kurt Cobain, itd.). Okolnosti pod kojima je poginuo doista jesu nerazjašnjive, jer se već na njegovom sprovodu na zagrebačkom Mirogoju govorilo o samoubojstvu. Toj tezi u prilog ide i dopisnica upućena Milanu Ogrizoviću, koju je napisao samo nekoliko sati prije pogibije: "Moj dragi, još te jednom pozdravljam. Jutro je i u 10 sati trebamo navaliti. Sunce je, nedjelja i divno, toplo jutro. Čovjek bi čisto poželio umrijeti u ovako sunčan dan. Reci Santissimi da se pomoli za upokoj duše moje, ako me više ne bude."Benešić, Galović, Vrbanić, Milković, Pet stoljeća hrvatske književnosti, 84. knjiga, Zora - Matica hrvatska, Zagreb, 1969., str. 112. Ne može se sa sigurnošću reći je li Fran pogođen metkom u srce u slučajnom okršaju ili je namjerno izašao na šanac i stajao tamo kao meta. Treba pritom napomenuti da, iako je bio naklonjen hrvatskim pravašima, nikada nije osjećao mržnju prema Srbima, niti se u ratu borio protiv Srba. Da je to tako, najbolje će nam ilustrirati njegove vlastite riječi s jedne dopisnice koju je poslao s bojišta: "Jučer sam se sastao sa jednim srbijanskim oficirom. Njegova rojna pruga je nasuprot mojoj. Zato smo se svejedno rukovali i sasvim prijateljski debatirali. Kavalirski suparnici!"
Djela
Izdanja djela:
Tamara, 1907. Četiri grada, 1913. Začarano ogledalo, 1913. Ispovijed, 1914.
Posmrtno Pjesme, 1, 2, 1940. Članci i kritike, 1942. Drame, 1942. Pripovijesti, 1942. Djela Frana Galovića, 1-10, 1942. – 1943. Pjesme, 1943. Z mojih bregov, 1948. Poezija i proza, 1963. Lirika. Pripovijetke. Drame. Kritika, 1966. Izbor iz djela, 1969. Z mojih bregov, 1944. Izabrana djela, 1997. Izabrane pjesme, 1997. Izbor iz djela, 1999. Zeleni oblak, 2000. Z mojih bregov i druge pjesme, 2002. Pjesme, 2005. Pripovijetke, 2005. Sabrana djela Frana Galovića, 2006. Drame I., 2007.
Izvori
Vanjske poveznice
Fran Galović Online Digitalizirana književna građa Frana Galovića Galovićeva jesen Galović, Fran , Dunja Detoni-Dujmić i Karmen Milačić (1998.), hbl.lzmk.hr
Kategorija:Hrvatski književnici Kategorija:Životopisi, Koprivnica Kategorija:Hrvatski pjesnici Kategorija:Hrvatski novelisti Kategorija:Hrvatski dramatici Kategorija:Hrvatski pravaški pokret Kategorija:Pisci znanstvene fantastike Kategorija:Kajkavski književnici