Sanja Nikčević (Varaždin, 17. kolovoza 1960.), hrvatska je teatrologinja, kazališna kritičarka, redovna profesorica u miru (predavala na Filozofskom fakultetu u Osijeku i Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku), vanjski predavač na Odjelu za komunikologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, članica Suda časti Matice hrvatskeMatica hrvatska / Uprava: Glavni odbor , pristupljeno 13. studenoga 2015. i od 2022. članica Upravnog odbora Pasionske baštine.
Autorica je preko stotinu znanstvenih i stručnih članaka, trinaest autorskih knjiga i šest antologija o američkom, europskom i hrvatskom kazalištu i drami. Objavljuje kazališne kritike i eseje u hrvatskim kulturnim tjednicima (Vijenac, Hrvatsko slovo) te na portalima "bitno.net", "narod.hr", "hkv.hr";, na Radio Mariji vodila je emisiju Kazalište bez maske (2017. – 2021.). Od 2023. pokrenula projekt "Radio drama na Radio Mariji" Radio drama na Radio Mariji radiomarija.hr i rubriku "Drame po izboru Sanje Nikčević" na portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća.Prof. dr. sc. Sanja Nikčević najavljuje novu rubriku na portalu HKV-a hkv.hr
Osnovno polje njezina interesa su: američka drama, hrvatska drama, hrvatska ratna drama, suvremena europska drama, kazališna kritika i povijest kazališta i drame. Knjigama ruši mitove (o zabrani Krleže u Hrvatskoj, o nepostojanju ratne drame) ili razotkriva trendove (nova europska drama) a u najnovijim istraživanjima istražuje odnos kazališta i svjetonazora i zagovara povratak katarze i pravo na lijepo/dobro/sveto u umjetnosti.
Životopis Obrazovanje, zaposlenja i tuzemna aktivnost Srednju školu završila u Virovitici, diplomirala francuski jezik i komparativnu književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1984.), a s temama iz američke drame na istom je fakultetu magistrirala (1993.) i doktorirala (1998.). Prije znanstvene karijere radila kao novinarka i kazališna kritičarka u Večernjem listu (1985. – 1993.) te kao savjetnica za kazalište u Ministarstvu kulture RH (1996. – 1997.), a između toga bila u statusu slobodne umjetnice.
Bila je predsjednica Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa (2010. – 2019.), u Matici hrvatskoj bila je članica Glavnog odbora (2014. – 2018.) i predsjednica Odbora za kazalište i film (2015-2023.), selektor Festivala kršćanskog kazališta u Zagrebu (2015. – 2019.), a bila je i članica brojnih povjerenstava za kazališne programe, dramska djela, festivale i slično. Aktivna je i u radu Hrvatskog sabora kulture kao selektor i član prosudbenih povjerenstva za kazališni amaterizam.
Znanstvena karijera Dva puta bila Fulbrightov stipendist u SAD-u: CUNY – New York (mentor Marvin Carlson) 1995. i UCSB – Santa Barbara (mentor W. D. King) 2003., gdje je predavala Modernu europsku dramu i kazalište 2002. godine.
U docenticu je birana na zadarskom Sveučilištu (2002.) gdje je predavala „Povijest svjetske drame“ na doktorskom studiju iz književnosti. Od 2003. zaposlena na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Prvo na Filozofskom fakultetu na Odsjeku za anglistiku gdje je 2006. birana u izvanrednog profesora, a predavala kolegije iz američke i engleske drame te kazališne kritike.
Od 2007. prelazi na Umjetničku akademiju u Osijeku kao voditeljica Odsjeka za kazališnu umjetnost (2007. – 2009.), voditeljica Katedre za teatrologiju i teorijskog programa. Na akademiji predavala kolegije iz predmeta povijesti kazališta koji je osmislila za potrebe akademije. Na odsjeku je vodila pisanje studijskih programa: revizije preddiplomskog studija glume i lutkarstva i novog diplomskog studija kazališne umjetnosti.
Na doktorskom studiju iz književnosti na Filozofskom fakultetu u Osijeku od njegova osnutka (2006.) bila je voditeljica dramskog modula i predavala kolegije iz povijesti drame i američke drame.
Sudjelovala u radu tri znanstvena projekta. Izlaganjima o hrvatskom i europskom kazalištu sudjelovala na brojnim seminarima, simpozijima i konferencijama (Osijek, Zagreb, Sarajevo, Novi Sad, Varšava, Salzburg, Boston, Louisville, New York, Caracas, Soeul, Lubbock), a radionice kazališne kritike vodila je u Hong Kongu i Makedoniji.
Međunarodna aktivnost Utemeljiteljica (1994.) i prva predsjednica Hrvatskog centra ITI-UNESCO gdje je pokrenula Međunarodnu koloniju dramskih pisaca u Motovunu i glasilo Hrvatska drama te intenzivno radila na promociji hrvatske drame i kazališta u svijetu.
Vrlo aktivna u međunarodnom kazališnom životu, u svjetskoj udruzi ITI bila je članica i predsjednica komunikacijskog odbora te članica ECXOM-a, upravnog odbora u dva mandata. Aktivna je članica hrvatskih (DKH, HDAS, HDDU) te međunarodnih i američkih udruga kritičara i teatrologa (ASTR, ATHE, IFTR, AICT, ATCA).
Izdavačka i urednička djelatnost U sklopu Hrvatskog centra ITI pokrenula i deset godina uređivala teatrološku biblioteku Mansioni (1994. – 2004.), gdje je uredila 25 naslova. Bila je urednica časopisa Kazalište u izdanju AGM-a (1999. – 2002.), a od 2009. – 2013. glavna urednica novopokrenute Biblioteke Ars Academica Umjetničke akademije u Osijeku. Od 2017. do 2022. pokrenula je i vodila specijaliziranu, obiteljsku izdavačku kuću Citadela libri.
Dosezi i područja istraživanja Osnovno polje njezina interesa su: američka drama, hrvatska drama, hrvatska ratna drama, suvremena europska drama, kazališna kritika i povijest kazališta i drame.
Sudjelovala je na brojnim simpozijima u Hrvatskoj (npr. Krležini dani u Osijeku, Dani hvarskog kazališta) i po cijelome svijetu, a od 1987. objavila je preko stotinu članaka u znanstvenim i stručnim časopisima u zemlji (Republika, Književna smotra, Dubrovnik, Književna revija, Nova prisutnost, Kazalište...) i diljem svijeta (SSEP, PAJ, NTQ, Dijalog) u SAD, Japanu, Hong Kongu, Poljskoj, Mađarskoj, Slovačkoj, Makedoniji, Sloveniji kao i u znanstvenim nacionalnim i međunarodnim zbornicima.
Američka drama Uredila dvije antologije, Antologija američke drame I i II, Zagreb, 1993.), te objavila tri knjige o američkoj drami: Američka subverzivna drama ili simpatija za losere (CDM, Rijeka, 1994.), Afirmativna američka drama ili živjeli Puritanci (Hrvatski centar ITI, Zagreb, 2003.) i Gubitnički genij u našem gradu (Filozofski fakultet, Zagreb, 2006.).
O američkoj drami uvela novu klasifikaciju drame u odnosu na Američki mit, temeljni mit američkog društva. Podijelila ih je na subverzivne drame one koje pokazuju neuspješne likove gubitnika koji ne mogu slijediti Američki san (u djelima pisaca poput Eugen O'Neill, Arthur Miler, Teneesee Williams do Edward Albee i Davida Mamet) i afirmativne drame u kojima likovi koji uspijevaju razriješiti svoje probleme i ostvariti svoj Američki san (od rodonačelnika Thronton Wilder preko komedija i melodrama do autora poput Robert Harling Steal Magnolias ili Margaret Edson Wit).
Europska drama/Nametanje trendova Knjiga o nametanju dramskog trenda nasilja, krvi i sperme u europskom kazalištu Nova europska drama ili velika obmana (Meandar, Zagreb, 2005.) izazvala je iznimno snažnu reakciju hrvatske i svjetske kazališne javnosti: dobila je Nagradu Petar Brečić za kazališnu esejistiku, prevedena je na engleski (New Theater Quarterly, August 2005.), slovački (Nova Europska drama alebo vel'ky podvod, Bratislava, 2007.) i bugarski jezik (Нова европейска драма или голямата измама, Ruse, 2009.), veliki dijelove knjige objavljeni su u veliki dijelove knjige objavljeni su u mađarskim ("Csináljunk új európai drámát" u Szinhaz, Hungary, July 2005) i poljskim kazališnim časopisima ("Wszystko ma swoje skutki", Dialog 1/2005. str. 122-135.), udžbenik je na kolegijima o suvremenoj drami širom svijeta. Nakon pet godina izašlo je drugo izdanje, Nova europska drama ili velika obmana 2 (Leykam, Zagreb, 2009.), gdje je uz tekst iz 2005. objavljeno i poglavlje o tome što se s trendom nove europske drame dogodilo od prvog izdanja knjige, kao i reakcija na knjigu uključujući i sve napade i pohvale. Kao jedna od rijetkih ne-engleskih knjiga uvrštena je u popis literature na službenoj stranici britanskog kritičara Alexa Siersa o InYerFace Theatre.New writing bibliography , inyerface-theatre.com, pristupljeno 1. siječnja 2023.
Hrvatska drama Objavila prvu antologiju hrvatske drame izvan Hrvatske (Antologija suvremene hrvatske drame, Skopje, 2003.) i knjigu Što je nama hrvatska drama danas? (Naklada Ljevak, Zagreb, 2008.) u kojoj se bavi zapostavljenim piscima (Helena Peričić, Tanja Radović, Darko Lukić, Boro Radaković, Borislav Vujčić, Autorska grupa Gong) i žanrovima (komedije: Miro Gavran i Ivan Kušan te literarni kabaret Boris Senker), te zanimljivim fenomenima hrvatskog kazališta (Zrinski Frankopanizrinsko-frankopanske teme, igranje religiozne drame za vrijeme Domovinskog rata, nestanak političke drame, itd.).
U tekstu U potrazi za glasom između emocije, politike i intertekstualnosti. Skica za studiju o četvrt stoljeća hrvatske drame uvodi klasifikaciju hrvatske drame na temelju njezina odnosa prema stvarnosti koja je okružuje i pokazuje da se taj odnos nalazi u trokutu između politike, emocije i intertekstualnosti. S time da su neka desetljeća obilježena dominatno pojedinim odnosom. Tako su šezdesete i sedamdesete dominatno obilježene odnosom prema politici koja uništava pojedinca uglavnom intelektualca (Ivan Kušan, Ivo Brešan, Dubravko J. Bužimski, Škrabe/Mujićić/Senker), osamdesetima dominira emocija i unutarnji svijet junaka (Miro Gavran, Lada Kaštelan, Mate Matišić), a u devedesetima pisci se traže u intertekstualnosti (Ivan Vidić, Asja Srnec Todorović, Tomislav Zajec) dok je najnovije doba u potrazi za glasom između te tri točke.
U knjizi Druga slika hrvatskog kazališta ili izvan glavne struje, (DHK, Zagreb, 2016.) objavila napise objavljene u medijima od 2003. – 2015., npr. kritike o predstavama koje smatra važnim za hrvatsko kazalište i kazališnim sezonama, o novim kazališnim žanrovima (kazališno predavanje ili monodrama Mladene Gavran) o kazališnom amaterizmu koji popunjava praznine glavne struje (od Nine Škrabea do fenomena međimurskog dramskog pisma), ali i polemizira s društvenim skandalima te nastojanjem da se Marulićevi dani odvoje od svojeg osnovnog razloga osnivanja: promocije suvremene hrvatske drame.