Dinastija Chou ili Dinastija Zhou (kineski: 周朝, pinyin: Zhōu Cháo) je kineska dinastija koja je vladala istočnom središnjom Kinom od 1027. pr. Kr. do 256. pr. Kr., što je najduža vladavina od ijedna druge dinastije u kineskoj povijesti. Ona je naslijedila dinastiju Shang i prethodila dinastiji Qin. U to vrijeme je započelo željezno doba u Kini, iako se njeno razdoblje često navodi kao vrhunac predmeta od bronce. Dinastija također pokriva razdoblje u kojemu je kinesko pismo evoluiralo od drevnog, koji se vidi u brončanim natpisima ranog Choua, do početaka modernog pisma, u formi arhaičnih svećeničkih zapisa kasnog „Razdoblja zaraćenih država”. mini|lijevo|Rasprostiranje i vremensko trajanje dinastije Choumini|lijevo|Brončana Qizhong Hu posuda iz Zapadne dinastije Chou, muzej u Shanghaiu. mini|lijevo|Vazalne države Zapadne dinastije Chou
Rano Chou razdoblje ili Zapadna dinastija Chou Dinastiju Chou je osnovala obitelj Ji čiji je glavni grad bio Hào (鎬, blizu današnjeg grada Xi'ana u dolini rijeke Wei). Dijeleći jezik i kulturu Shanga, rani vladari Choua su osvajanjima i kolonizacijom stvorili prostrano Carstvo čiju su vlast priznavale i vazalne države u Shandongu, istovremeno prihvaćujući kulturu Choua. Širenje brončanih predmeta karakterističnih za Choue je, međutim, bilo istovremeno s upotrebom lončarije u stilu Shanga u udaljenim predjelima tadašnje Kine, pa se pretpostavlja da su tadašnje države osvojene tek pred kraj razdoblja Zapadnog Choua.
U 11. stoljeću pr. Kr. područja pod dinastijom Shang pokorila je dinastija Chou, koja je imala drugačije etničko podrijetlo i živjela je na sjeverozapadnoj granici područja Shanga. Ova je dinastija postupno širila svoju vlast i protegla je mnogo dalje nego što je uspjela dinastija Shang, uključujući srednje i donje tokove Žute rijeke te srednji tok rijeke Yangtze. Većina tog prostora je bila naseljena narodima različitog etničkog podrijetla koje su obitelji Chou i njihovi vazali postupno asimirali. Njihova je država bila podijeljena između kralja i članova kraljevskog roda na mnogo zasebnih posjeda. Bio je to Fēngjiàn sustav (封建), sustav opunomoćene vladavine, donekle sličan kasnijem europskom feudalnom poretku.
Rano razdoblje vladavine Choua razlikovalo se od razdoblja Shanga po upotrebi pisma, pa se njihova kultura već prepoznaje kao „kineska“. U njihovim gradovima postojala je hijerarhija plemića, kraljevskih časnika i dvorjana. Izdržavale su ih zajednice obrađivača bronce, drva, kamena, keramike i platna. Seljaci koji su obrađivali različite kraljevske posjede opskrbljivali su ih prihodima i žitom. Trgovačke aktivnosti bile su uobičajene, a upotrebljavao se tiskani novac.
Bronca se upotrebljavala za izradu ritualnih predmeta i razne vrste oružja i oruđa, osim onih vezanih za obradu zemlje. U seoskim područjima ratari su i dalje upotrebljavali kameno oruđe i uzgajali rižu, proso, ječam i konoplju, te svinje, perad i dudove svilce. Ostavljanje polja na ugaru (uzoranog, ali ne zasijanog tla, kako bi se zemlja „odmorila“) postalo je uobičajena praksa. U 6. st. pr. Kr. javlja se i prvo organizirana gradnja kanala i navodnjavanje u poljoprivredi.
Kasno Chou razdoblje ili Istočna dinastija Chou mini|lijevo|Kineske države za Istočne dinastije Chou
U početku, prijestolnica je bila pokraj Xi'ana, a do 8. stoljeća pr. Kr. kraljevi Chou neprestano su širili područje pod svojom vlasti. Međutim, oko 770. pr. Kr. kralj You je zamijenio kraljicu s priležnicom Baosi, a glavni grad su napale i opljačkale zajedničke snage kraljičinog oca, moćnog markiza od Shena i nomadskog plemena Quanrong. Plemići iz država Zheng, Lü, Qin i markiz od Shena su kraljičinog sina Ji Yijiua proglasili novim kraljem. Unutarnji neredi prisilili su Choue da 722. pr. Kr. napuste svoju domovinu u dolini Wei i presele se u svoju istočnu prijestolnicu Loyang, gdje se njihova moć uskoro istopila. Sljedeća dva i pol stoljeća trajali su ratovi tijekom kojih jeviše od stotinu jakih država progutalo dvadesetak manjih, a one su poslije među sobom ustanovile hijerarhiju.
Potkraj Chou razdoblja stari društveni poredak počeo je propadati. Tijekom „Razdoblja proljeća i jeseni” (770. – 476. pr. Kr.) vodili su se stalni ratovi između bivših Chou vazala. Bilo je to razdoblje velike političke nestabilnosti koja je, opet, služila kao pozadina velikom napretku tehnologije, pisanja zakona i političkih ideja, te se kineska kultura širila dalje od granica ranog Chou razdoblja. Jače države radije su zapošljavale birokrate nego nasljedno plemstvo bivših vremena. Uzdigla se nova skupina državnih službenika (shih). Vodeća osoba među njima bila je Konfucije, koji je formulirao zakonitosti novog morala, koji će postati uzorom sve do u daleku budućnost i puno dalje od granica Kine. Do. 5. stoljeća pr. Kr. dolina rijeke Yangtze i južna Mandžurija postale su dio kineske kulturne sfere.
mini|180px|Glazbeno brončano zvono iz Zapadne dinastije Chou mini|180px|Čovjek jaše zmaja, slika tušem na svili iz 6. stoljeća pr. Kr. mini|180px|Kineska svila iz 4. stoljeća pr. Kr. Uslijedilo je „Razdoblje zaraćenih država” (480. do 221. pr. Kr.), nazvano po znamenitoj povijesnoj kronici iz tog razdoblja. Ono traje i nešto dulje od 256. pr. Kr., koja je godina kraja Istočne dinastije Chou. Naime, posljednji kralj Choua je prestao vladati 35 godina prije početka dinastije Qin koja je okončala Razdoblje zaraćenih država.
Kultura dinastije Chou
Prema kineskoj povijesnoj tradiciji, Chou su porazili Shange te preorijentirali shangovski sistem štovanja predaka prema univerzalnijem štovanju Dija, a od toga prema štovanju Tiana ili „Neba”. Svoju su vladavinu opravdavali „mandatom Neba”, idejom da vladar („Sin Neba”) vlada po božanskom pravu, ali da njegovo svrgavanje znači da je izgubio taj mandat. Događaji koji dokazuju da je vladajuća obitelj izgubila „mandat Neba” su prirodne katastrofe i pobune. Ta je doktrina objašnjavala i opravdavala propast dinastija Xia i Shang, te tako legitimnima činila trenutne i buduće vladare dinastije Chou.
Razdoblje Istočne dinastije Chou se također naziva „Razdobljem stotinu mislilačkih škola”. Naime, tijekom dinastije Chou nastali su korijeni zrele kineske filozofije od 6. stoljeća pr. Kr. Tadašnji veliki kineski filozofi, koji su snažno utjecali na buduće generacije, bili su Konfucije, osnivač konfucijanizma i Lao Ce, osnivač taoizma. Ostali filozofi, teoretičari i filozofske škole ovog vremena su bili Mo Ce (latinski: Micius), osnivač mocizma, Mengzi (Mencije), slavni konfucijanist koji je proširio Konfucijev opus, Shang Yang i Han Fei, zaslužni za razvoj drevnog kineskog legalizma (ključne filozofije dinastije Qin) i Xun Zi, koji je bio središte inetelektualnog života u Kini svog vremena, možda čak više nego Mencije. Te su filozofske škole bitno doprinijele društvenim, filozofskim i političkim promjenama koje su igrale važnu ulogu u slabljenju dinastije Chou.Schirokauer & Brown, A Brief history of Chinese civilization: second edition, Wadsworth, a division of Thomson Learning, 2006. str. 25.-47.
Kraljevi dinastije Chou Osobno ime Postumni naziv Godine vladanja1 Ime po kojem su poznatiJi Fa姬發 Wuwang武王 1046. pr. Kr.-1043. pr. Kr.1 Zhou Wuwang(Wu Zhou) Ji Song姬誦 Chengwang成王 1042. pr. Kr.-1021. pr. Kr.1 Zhou Chengwang(Cheng Zhou) Ji Zhao姬釗 Kangwang康王 1020. pr. Kr.-996. pr. Kr.1 Zhou Kangwang(Kang Zhou) Ji Xia姬瑕 Zhaowang昭王 995. pr. Kr.-977. pr. Kr.1 Zhou Zhaowang(Zhao Zhou)Ji Man姬滿Muwang穆王976. pr. Kr.-922. pr. Kr.1Zhou Muwang(Mu Zhou)Ji Yihu姬繄扈Gongwang共王/龔王922. pr. Kr.-900. pr. Kr.1Zhou Gongwang(Gong Zhou)Ji Jian姬囏Yiwang懿王899. pr. Kr.-892. pr. Kr.1Zhou Yiwang(Kralj Yi Zhou)Ji Pifang姬辟方Xiaowang孝王891. pr. Kr.-886. pr. Kr.1Zhou Xiaowang(Xiao Zhou)Ji Xie姬燮Yiwang夷王885. pr. Kr.-878. pr. Kr.1Zhou Yiwang(Kralj Yi Zhou)Ji Hu姬胡Liwang厲王/剌王877. pr. Kr.-841. pr. Kr.1Zhou Liwang(Li Zhou) Gonghe (kralj)共和841. pr. Kr.-828. pr. Kr.GongheJi Jing姬靜Xuanwang宣王827. pr. Kr.-782. pr. Kr.Zhou Xuanwang(Xuan Zhou)Ji Gongsheng姬宮湦Youwang幽王781. pr. Kr.-771. pr. Kr.Zhou Youwang(You Zhou) Kraj razdoblja Zapadnog Chou / Početak razdoblja Istočnog Chou Ji Yijiu姬宜臼Pingwang平王770. pr. Kr.-720. pr. Kr.Zhou Pingwang(Ping Zhou)Ji Lin姬林Huanwang桓王719. pr. Kr.-697. pr. Kr.Zhou Huanwang(Huan Zhou)Ji Tuo姬佗Zhuangwang莊王696. pr. Kr.-682. pr. Kr.Zhou Zhuangwang(Zhuang Zhou)Ji Huqi姬胡齊Xiwang釐王681. pr. Kr.-677. pr. Kr.Zhou Xiwang(Xi Zhou)Ji Lang姬閬Huiwang惠王676. pr. Kr.-652. pr. Kr.Zhou Huiwang(Hui Zhou)Ji Zheng姬鄭Xiangwang襄王651. pr. Kr.-619. pr. Kr.Zhou Xiangwang(Xiang Zhou)Ji Renchen姬壬臣Qingwang頃王618. pr. Kr.-613. pr. Kr.Zhou Qingwang(Qing Zhou)Ji Ban姬班Kuangwang匡王612. pr. Kr.-607. pr. Kr.Zhou Kuangwang(Kuang Zhou)Ji Yu姬瑜Dingwang定王606. pr. Kr.-586. pr. Kr.Zhou Dingwang(Ding Zhou)Ji Yi姬夷Jianwang簡王585. pr. Kr.-572. pr. Kr.Zhou Jianwang(Jian Zhou)Ji Xiexin姬泄心Lingwang靈王571. pr. Kr.-545. pr. Kr.Zhou Lingwang(Ling Zhou)Ji Gui姬貴Jingwang景王544. pr. Kr.-521. pr. Kr.Zhou Jingwang(Kralj Jing Zhou)Ji Meng姬猛Daowang悼王520. pr. Kr.Zhou Daowang(Dao Zhou)Ji Gai姬丐Jingwang敬王519. pr. Kr.-476. pr. Kr.Zhou Jingwang(Kralj Jing Zhou)Ji Ren姬仁Yuanwang元王475. pr. Kr.-469. pr. Kr.Zhou Yuanwang(Yuan Zhou)Ji Jie姬介Zhendingwang貞定王468. pr. Kr.-442. pr. Kr.Zhou Zhendingwang(Zhending Zhou)Ji Quji姬去疾Aiwang哀王441. pr. Kr.Zhou Aiwang(Ai Zhou)Ji Shu姬叔Siwang思王441. pr. Kr.Zhou Siwang(Si Zhou)Ji Wei姬嵬Kaowang考王440. pr. Kr.-426. pr. Kr.Zhou Kaowang(Kao Zhou)Ji Wu姬午Weiliewang威烈王425. pr. Kr.-402. pr. Kr.Zhou Weiliewang(Weilie Zhou)Ji Jiao姬驕Anwang安王401. pr. Kr.-376. pr. Kr.Zhou Anwang(An Zhou)Ji Xi姬喜Liewang烈王375. pr. Kr.-369. pr. Kr.Zhou Liewang(Lie Zhou)Ji Bian姬扁Xianwang顯王368. pr. Kr.-321. pr. Kr.Zhou Xianwang(Xian Zhou)Ji Ding姬定Shenjingwang慎靚王320. pr. Kr.-315. pr. Kr.Zhou Shenjingwang(Shenjing Zhou)Ji Yan姬延Nanwang赧王314. pr. Kr.-256. pr. Kr.Zhou Nanwang(Nan Zhou) Huiwang惠王255. pr. Kr.-249. pr. Kr.Zhou Huiwang²(Hui Zhou) 2 Plemići obitelji Ji proglasili su kralja Huia kao nasljednika kralja Nana u glavnom gradu Luoyangu, koji je pao u ruke China 256. pr. Kr. Otpor dinastije Chou nije potrajao dugo tako da se kralj Nan smatraposljednjim kraljem dinastije Chou.
Izvori
Povijest svijeta, ur. Seid Serdarević, Times Books 2001., Hena com, Zagreb, 2002., str. 62. – 63.
Poveznice
Povijest Kine Kineska umjetnost
Vanjske poveznice
Leon Poon, Povijest dinastije Chou Jiang Yike, Feudalne države dinastije Chou
Chou