Telenovela (španjolski telenovela znači teleroman - na portugalskom jeziku „novela“, u pojedinim državama i „teleseria“) je specijalizirana forma sapunice koja potječe iz Latinske Amerike. Od 80-ih godina 20. stoljeća postale su popularne i u drugim krajevima svijeta - posebno u Istočnoj i Jugoistočnoj Europi, Sjevernoj Africi, Kini i SAD-u.
Povijest Telenovele potječu s predrevolucionarne Kube još od prije početka radijske ere. Tamo su radnice u tvornicama cigara tijekom posla slušale čitanje romana. Nastavci su se nizali od jednog radnog dana do sljedećeg. Romane je radnicama čitala nadzornica. Ta tradicija se i dan danas njeguje. Na Kubi je 1930. prvi put jedan roman prerađen u "radionovelu" i emitiran je na istom. U 19. stoljeću epizodni romani su bili poznati i popularni među čitateljima u Europi. Djela Alexandrea Dumasa i Charlesa Dickensa su prvobitno izlazila u dnevnim novinama i časopisima. Za svaki novi broj je napisan jedan nastavak. Ako bi roman oduševio čitatelje, onda bi ga pisac mogao produžiti i time zaraditi veći honorar.
U 50-im godinama 20. stoljeća otkriven je epizodni roman za televiziju - "telenovela". Prva datira iz 1950.-e, a riječ je o "Tvoj život pripada meni" (Sua vida me pertence) u brazilsko-kubansko-meksičkoj koprodukciji. Telenovela se emitirala dva puta tjedno. Uslijedile su "Putevi ljubavi" (Senderos de Amor, Kuba, 1951.) i "Anđeli s ulice" (Angeles de la calle, Meksiko, 1951.) koje su se emitirale jednom tjedno. "Zabranjeni put" (Senda Prohibida), redateljice Fernande Villeli, je bila prva telenovela koja se emitirala tjednim ritmom (1957. – 1958.). Telenovele se danas proizvode u Meksiku, Brazilu, Argentini, Venezueli, Kolumbiji, Čileu i ostalim zemljama.
Telenovele iz Južne Amerike prvo su stigle u Španjolsku, Portugal i Italiju, onda u države bivšeg Sovjetskog Saveza, do bivše Jugoslavije, Sjevernu Afriku, pa sve do daleke Kine. Jedna od najuspješnijih telenovela svih vremena je Brazilska "Robinja Isaura" (Escrava Isaura, Rede Globo) koja je prodana u 95 država svijeta. To je bila prva televizijska emisija na kineskoj televiziji u kojoj je glavni lik bila strankinja: 450 milijuna Kineza je pratilo svakodnevno muke bijele robinje Isaure. Za glavnu ulogu u telenoveli, glumica Lucelia Santos je nagrađena nagradom "Zlatni orao" u Kini. U Poljskoj je ta telenovela do dana današnjeg najgledanija emisija svih vremena ikad emitirana. Prosječna gledanost je bila 81 %, a povremeno je dostigla čak 92 %. Ruska televizija je emitirala meksičku telenovelu "I bogati plaču" (Los ricos tambien lloran) koju je dnevno pratila oko 110 milijuna gledatelja.
Venezuelanska telenovela "Kassandra" je ušla čak i u Guinessovu knjigu rekorda kao venezuelanska produkcija prodana u čak 128 država svijeta. Bila je to prva telenovela emitirana u Japanu.Peruanska serija Madrugada je bila među prvim serijama snimljenih 1999. godine i gledala se prvo u zemlji u kojoj je nastala. U Meksiku je pak primjerice 1986. godine nestalo struje u čitavoj državi dok je emitirana posljednja epizoda telenovele "Vučja kolijevka" (Cuna de Lobos). Isti slučaj se skoro ponovio 2007. godine u Brazilu kad je bila prikazivana posljednja epizoda telenovele "Tropski raj" (Paraiso Tropical).
Razlike između telenovele i sapunice Često se miješaju termini "telenovela" i "sapunica", iako se zapravo radi o dva različita žanra. U Hrvatskoj se sve češće koristi riječ "sapunica" kada se zapravo misli na "telenovelu".
Telenovela Događanja klasične telenovele se prikazuju iz perspektive (najčešće ženskog) glavnog lika (protagonistice). Sve češće se proizvode telenovele s muškim glavnim likom ili s tinejdžerskim glavnim junacima i temama koje privlače šire gledateljstvo.
Kod telenovela se kao i kod sapunica dnevno emitira jedna epizoda. Također se koristi koncept "cliffhangera", te epizode obično završavaju s dramatičnim događajem čiji ishod ostaje nejasan. To služi da se gledatelji ponovno uključe u novu epizodu. Za razliku od sapunice, telenovela ima definiran kraj: obično traje između četiri mjeseca do najduže godinu dana (80-250 epizoda), naravno sve zavisi od radnje i uspjeha kod publike.
Telenovele se zasnivaju na zaokruženoj radnji. Svaki sporedni lik je na ovaj ili onaj način spojen s jednim od glavnih likova – samim tim i sporedne radnje s glavnom radnjom. Tako se omogućava tzv. "multiplot" (konstruiranje i praćenje više priča paralelno).
Za telenovele je tzv. "melos u drami" jako karakterističan. Pored izgovorenog, adekvatna mimika i gestikulacija potkrepljuje dramatične situacije. Duboke emocije, koje mimika ne može izjasniti, se pojačavaju kroz prateću glazbu.
Sapunica Sapunica prati niz potpuno nezavisnih sudbina istom pažnjom na neodređeno vrijeme (npr. "Naši najbolji dani", "Strasti", "Sunset Beach" itd.). Zbog neograničenosti trajanja glumačka postava se neprestano mjenja. Sapunica traje od jedne radnje do sljedeće. Radnja se često ponavlja kroz nove likove u intervalima od dvije godine. Jedino što može zaustaviti sapunicu je pad gledanosti. U takvim slučajevima se često, zbog smanjenja budžeta, radnja prekida iako priča nije zaokružena ("Models Inc.", "Colbyjevi", "Central Park West" itd.).
Kod uobičajenih TV-serija radnja svake epizode je individualna i nezavisna od druge epizode, nema cliffhangera i radnja je zaokružena.
Tematike u telenovelama
Telenovele se rado služe motivima iz bajki. Jedan od najomiljenijih motiva je "Snjeguljica" (zla maćeha ili svekrva zagorčava život dragoj djevojci) ili varijacije Pepljuge (siromašna djevojka u potrazi za srećom se zaljubi u bogatog mladića). Podjednako se proizvode telenovele s suvremenim sadržajem koje iz kritične perspektive prikazuju moderno društvo i položaj karijerista u istom. Rado se koristi motiv poigravanja razlikama između bogatih i siromašnih. Rasni konflikti se npr. obrađuju u Telemundovoj telenoveli "Ciganke" (Gitanas) gdje su Romi glavni likovi. Peruanska serija Ahora o nunca {Sad ili nikad) govori o dvije sestre zaljubljene u istog muškarca. Brazilska telenovela "Klon" bavi se ljubavlju između muslimanke Jade i katolika Lucasa; zloupotreba droge i kloniranje su također dio radnje. U telenovelama "Obiteljske veze" i "Moja rođakinja Ciela" (Mi prima Ciela) glavne junakinje boluju od leukemije. Dok su glavne junakinje u telenovelama "Zagrli me čvrsto" (Abrazame Muy Fuerte) i "Esmeralda" slijepe, u telenoveli "Cristal" se obrađuje tema raka dojke. "Yo soy Betty, la fea" je kolumbijska uspješnica koja izbacuje ljepše djevojke iz centra priče i kao glavnu junakinju stavlja neatraktivnu, ružnu djevojka. "Ničija djeca" (Los hijos de nadie) proučava težak život djece s ulice. Serija "Ništa osobno" (Nada personal) tematizira visoku stopu kriminala u Meksiku. "Macho muškarci" (Machos) kao glavne likove ima muškarce s različitim pogledima na život i različitim ciljevima. Zadnju epizodu te telenovele je na Canal 13 u Čileu pratilo 60% gledatelja. Argentinska tinejdžerska telenovela "Rebelde Way" je također postigla ogroman uspjeh.
Dok većina latinoameričkih produkcija i dalje forsira stereotipne tematike, brazilske produkcije se znatno razlikuju. Oni su unijeli inovacije i često se bave škakljivim temama. Na brazilskoj televiziji Rede Globo raspored telenovela je sljedeći:
18:00 sati – emitiraju se povijesne novele, priče iz vremena kolonijalizacije, ropstva, vremena integracije, obično su romantizirane (npr. "Mala gospođica", "Snaga želje").
19:00 sati – emitiraju se komične novele, suvremene priče (Boja grijeha, Kobre i gušteri).
20:00 sati – glavna novela od koje se uvijek očekuje najbolja gledanost. Spektar tema je širok i mjenja se od serije do serije. Socijološki kritične teme kao pobačaj, hendikepiranost, Downov sindrom, korupcija, zloupotreba droge, kriminal, prostitucija, diskriminacije zbog spolne opredjeljenosti, boje kože i porijekla (Klon, Tropski raj, Svijet slavnih, Dva lica).
Produkcija telenovela Pristupanja snimanju, tehnike
Produkciji telenovela se pristupa na dva moguća načina:
Prvi je uveo Meksikanac Valentin Pimstein. On radi s „otvorenim scenarijem“. Prvobitno se snimi oko 30 do 50 epizoda, pa se tijekom emitiranja provode ankete među gledateljima. Tako autori mogu mijenjati radnju, uvoditi nove likove na zahtjev gledatelja.
Druga metoda je također ideja jednog Meksikanca - Ernesta Alonsa. Telenovela se snimi u cjelini. Zbog dobre reakcije publike naknadno se mogu dosnimiti epizode koje se ubace u sredinu serije. Produkcije s lošom gledanosti se međutim mogu skratiti kako ne bi blokirale atraktivne termine.
Latinoameričke telenovele su često visokobudžetne, te se izdvaja velika svota novca za scenografiju, kostime, šminku i stil glumaca. Također se često snima na vanjskim lokacijama i pridaje pažnja kadrovima s prirodnim ljepotama.
Telenovele moraju držati korak s paralelnim, svakodnevnim emitiranjem. To zahtijeva drukčije metode nego kod običnih srija. Kuće s izuzetno visokom produkcijom koriste tzv. "šaptače". Glumci i glumice imaju bubicu u uhu preko koje im šaptač došaptava tekst, mimiku i gestikulaciju. Glumci su tako pošteđeni uvježbavanja teksta i čestog ponavljanja neuspješnih scena. U drugom uhu se nalazi mikrofon. To sprječava dugotrajne naknadne sinkronizacije, u slučaju problema s tonskim zapisom. U prosjeku se kod latinoameričkih telenovela na dan mora snimiti 43-50 minuta gotovog materijala za televizijsko emitiranje. Kod sapunica, koje se proizvode u SAD-u, je apsolutni maksimum 25 minuta na dan. Za obične serije, koje se emitiraju jednom tjedno se za jednu epizodu od 45-50 minuta snima oko 5 dana (10-12 minuta gotovog materijala na dan).
U većini slučajeva je tim autora zadužen za scenarij. Obično jedan autor zacrta osnovnu liniju radnje, dok ostali pisci raznorazne spletke dodaju iz epizode u epizodu. Manje produkcije koriste konvencionalne metode i naruče scenarij kod samo jednog autora. Dosta redatelja sudjeljuje na snimanju telenovela. Tako se paralelno snima na različitim setovima, što dovodi do znatne uštede vremena.
Danas se telenovele često snimaju na tvrdi disk, umjesto na traku, što ide u prilog brzom tempu rada i rokovima čekanja zbog naknadnog digitaliziranja i dorađivanja u studiju otpadaju.
Rede Globo (Brazil) i Televisa (Meksiko) su vodeće u ovom biznisu, te godišnje proizvedu sveukupno od 12-16 telenovela. 80% njihovih telenovela se izvozi.
Važne produkcijske kuće Televisa i TV Azteca (Meksiko) Rede Globo, Rede Record i SBT (Brazil) RCTV i Venevisión (Venezuela) RCN i Caracol (Kolumbija) Telefé i Pol-Ka (Argentina) Univisión i Telemundo (SAD)
Promocija telenovela Pred početak neke telenovele obično se sprovode reklamne kampanje u latinoameričkim državama. Puštaju se promo materijali u reklamnim blokovima aktualnih telenovela, koriste se tiskovni mediji kao magazini, časopisi, pa i reklamni plakati u gradu, na autocesti, na internetu. Većina država je preuzela ovu dobro osmišljenu taktiku promocije.
Jako bitnu ulogu igra i naslovna pjesma. Melodija pri promociji mora biti lako pamtljiva i imati jak efekt prepoznavanja. Mnoge naslovne pjesme iz telenovela su dostigle visoke pozicije na glazbenim top listama (npr. "Mi Destino Eres tu" (Lucero), "Hoy" (Gloria Estefan) i "Nunca te Olvidare" (Enrique Iglesias)). U središtu radnje telenovela "Rebelde Way" i "Rebelde" su tinejdžerske glazbene skupine "ErreWay" i "RBD". Brazilska novela "Klon" je koristila pjesme izvođača kao Shakira, Andrea Bocelli, Sting, Elton John, Sarah Brightman, Lara Fabian i ostalih. Telenovela "Maćeha" je za naslovnu pjesmu imala "Viveme" Laure Pausini. Tiziano Ferro je pak otpjevao "Alucinado" za venezuelansku telenovelu "La Invasora".