Željezni križ (njemački: Eisernes Kreuz) je bio vojno odlikovanje nekadašnje Pruske, a kasnije njemačko odlikovanje. Osnovano je od pruskoga kralja Fridrika Vilima III., a prvo dodjeljivanje dogodilo se 10. ožujka 1813. u Breslauu (sada Wrocław, Poljska). Željezni križ dodjeljivan je tijekom Napoleonskih ratova, Francusko-pruskog rata, Prvog svjetskog rata i Drugog svjetskog rata. Poslije Drugog svjetskog rata, Željezni križ je zamijenjen Saveznim križem za zasluge (njem. Bundesverdienstkreuz), koji je ujedno najveće vojno i civilno odlikovanje Njemačke te se dodjeljuje kao inačica za vojne ili civilne zasluge.
Željezni križ je bio vojno odlikovanje, dodjeljivano je i civilima koji su bili u vojnim funkcijama. Kao primjer, civilni pilot Hanna Reitsch je odlikovana Željeznim križem I. stupnja tijekom Drugog svjetskog rata za hrabrost kao pokusni pilot i bila je jedna od dvije žena koje su odlikovane Željeznim križem.
Dizajniranje mini|desno|Željezni križ iz 1813.|150px Željezni križ dizajnirao je neoklasični dizajner Karl Friedrich Schinkel, imao je sličnosti s Teutonskim križem iz 14. stoljeća, koji je bio znak Fridrika II. Velikog. Ovaj križ bio je znak Teutonskih vitezova, a Željezni križ bio je i sada je simbol njemačkih oružanih snaga od 1870. Vrpca odlikovanja iz 1813., 1870., i 1914. godine za Željezni križ (drugog stupnja) je bila crna s dvije bijele, tanke linije. Mirodobna verzija ovog odlikovanja imala je isti izgled medalje, ali boje na vrpci su obrnute.
Budući da je Željezni križ doticao mnogo dijelova njemačke povijesti, obilježavan je godinom u kojoj je bio izmijenjen. Na primjer, Željezni križ iz Prvog svjetskog rata nosi broj "1914", dok isto odlikovanje za vrijeme Drugog svjetskog rata nosi broj "1939". Godine koje se nalaze na dnu medalje su 1870., 1914., i 1939. godina.
Bilo je moguće i to da nositelj Željeznog križa iz 1914. godine budi odlikovan višim stupnjem Željeznog križa iz 1939. Bila je moguća dodjela i prvog i drugog stupnja. U takvim slučajevima Željezni križ iz 1939. mogao se zamijeniti Željeznim križem iz 1914. (Sličan način odlikovanja je zabilježen i 1914. ali rijetko, jer je bilo premalo nositelja Željeznog križa iz 1870. godine).
Rana odlikovanja Željezni križ osnovan je 10. ožujka 1813. godine u Breslauu i dodjeljivan je vojnicima tijekom oslobodilačkoga rata protiv Napoleona. Kralj Vilim I. dodijelio je prvo odlikovanje 19. srpnja 1870., tijekom Francusko-pruskog rata. Nositelji Željeznog križa iz 1870. godine, koji su još bili u službi, 1895. godine su dobili oznaku "25" na hrastovu lišću kao znak 25-ogodišnjeg nosanja odlikovanja. Željezni križ je preuredio Wilim II. 5. kolovoza 1914., na početku Prvog svjetskog rata. Tijekom ta tri razdoblja, Željezni križ je bio prusko odlikovanje, kasnije se usvaja kao odlikovanje Njemačke, tj. Njemačkog carstva. Željezni križ iz 1813., 1870., i 1914. imao je tri stupnja: Željezni križ II. stupnja (njemački: Eisernes Kreuz 2. Klasse) Željezni križ I. stupnja (njemački: Eisernes Kreuz 1. Klasse) Veliki križ željeznog križa (njemački: Großkreuz des Eisernen Kreuzes ili kraće Großkreuz)
Medalje od sva tri stupnja su bile identične. Željezni križ I. stupnja nosio se na lijevoj strani uniforme. Veliki križ i Željezni križ II. stupnja su zamijenjeni različitom vrpcom.
Veliki križ bio je dodjeljivan generalima Njemačke vojske. Još veći stupanj, Veliki križ željeznog križa s Danicom, dodijeljen je samo dva puta, feldmaršalu Gebhard von Blücheru 1813. i feldmaršalu Paulu von Hindenburgu 1918. Treće odlikovanje planiralo se dodijeliti najuspješnijem generalu tijekom Drugog svjetskog rata, ali je otkazano zbog poraza 1945. godine.
Željezni križ I. i II. stupnja dodjeljivani su bez obzira na čin. Za dobivanje Željeznog križa I. stupnja, bilo je potrebno biti nositelj Željeznog križa II. stupnja (rijetko se odmah dodjeljivao Željezni križ I. stupnja). Ovo odlikovanje je bilo nasuprot ostalim odlikovanjima njemačkih država (a i drugih europskih monarhija), vojna odlikovanja su se dodjeljivala s obzirom na čin vojnika. Na primjer, bavarski časnici primali su Kraljevski vojni križ za zasluge (Militär-Verdienstorden), dok su nižepozicionirani vojnici primali Vojni križ za zasluge (Militär-Verdienstkreuz). Pruska je imala druga odlikovanja koja su dodjeljivana gledajući čin, bez obzira na to što je bilo određeno da se Željezni križ dodjeljuje bez obzira na čin, viši časnici i generali su uvijek nosili viši stupanj Željeznog križa, dok su niži časnici, dočasnici i vojnici nosali niže stupnjeve odlikovanja. mini|200px|Njemački vojnici u Prvom svjetskom ratu odlikovani Željeznim križem U Prvom svjetskom ratu, dodijeljena su četiri milijuna Željeznih križeva nižeg stupnja (II. stupanj), dok je podijeljeno 145 000 Željeznih križeva višeg stupnja (I. stupanj).Željezni križ I. stupnja Točan broj dodijeljenih odlikovanja je nepoznat, jer su pruske arhive uništene tijekom Drugog svjetskog rata. Previše dodjeljivanja ovog odlikovanja je uništilo ugled i vrijednost Željeznog križa. Najpoznatiji nositelj Željeznog križa I. stupnja iz 1914. je zasigurno Adolf Hitler. Bilo je rijetko i neobično da dočasnici nose visok stupanj Željeznog križa, Hitler je imao čin narednika (odgovara njemačkom činu Gefreiter). Lako se može primijetiti da je nositelj toga odlikovanja, jer ga je isticao na skoro svim svojim slikama i fotografijama. Nosao ga je na lijevoj strani prsiju.
Drugi svjetski rat mini|150px|Balkenkreuz, simbol Wehrmachta, prvo je korišten kao znak Luftstreitkrafteovih zrakoplova sredinom travnja 1918., ovaj znak stavljan je i na bojna vozila, zrakoplove i tenkove tijekom Drugog svjetskog rata. Adolf Hitler osnovao je Željezni križ s brojem 1939., nastavljajući tradiciju. Utemeljen je na proglasu (Reichsgesetzblatt I S. 1573@ALEX Österreichische Nationalbibliothek Reichsgesetzblatt Teil I S. 1573; 1. rujna 1939.) 1. rujna 1939. Verordnung über die Erneuerung des Eisernen Kreuzes (Regulacija obnavljanja Željeznog križa). Željezni križ u Drugom svjetskom ratu dijeljen je u tri glavne kategorije, između najnižeg stupnja - Željezni križ II. stupnja i najvišeg stupnja - Veliki križ željeznog križa. Viteški križ zamijenjen je pruskim Pour le Mérite ili popularno "Plavi Max". Vrpca Željeznog križa (II. stupnja i Viteški križ) bila je drugačija za razliku ranije vrpce. U sredini se nalazila, umjesto crne, crvena boja (crna i bijela su boje Prusije, dok su crna, bijela i crvena boje Njemačke). Hitler je osnovao i Križ za ratne zasluge kao zamjenu za mirodobni Željezni križ.
Željezni križ mini|150px|desno|Željezni križ II. stupnja iz Drugog svjetskog rata
Osnovna podjela Željeznog križa iz 1939. je bila ovakva: Željezni križ II. stupnja (Eisernes Kreuz 2. Klasse) Željezni križ I. stupnja (Eisernes Kreuz 1. Klasse)
Željezni križ je uglavnom dodjeljivan za hrabrost u borbi i za druge doprinose u okružju borbe.
Željezni križ II. stupnja nosao se s vrpcom na tri načina:
Ispod drugog gumba haljete. U svečanoj uniformi istican je zasebno ili je bio s drugim medaljama na vrpcama. Svakodnevno se nosao ispod drugog gumba haljete.
Željezni križ I. stupnja se zakačivao i bio je bez vrpce i nošen je na džepu ispod prsa te na svakodnevnim i svečanim uniformama. Zahtjev za dodjelu je bio taj da se već otprije moralo biti nositelj Željeznog križa II. stupnja.
Ustanovljeno je da je u Drugom svjetskom ratu dodijeljeno 750 000 Željeznih križeva II. stupnja i 300 000 Željeznih križeva I. stupnja.Stephen Previtera, Željezno vrijeme, str. 322 Željezni križ I. stupnja dodijeljen je dvjema ženama, jedna je bila pokusni pilot Hanna Reitsch. Dva židovska časnika u Finskoj vojsci i jedna žena Lotta Svärd su trebali biti nositelji Željeznog križa, no odbili su odlikovanje.
Viteški križ željeznog križa Viteški križ željeznog križa (Ritterkreuz des Eisernen Kreuzes, ili jednostavnije Ritterkreuz) dodijeljivan je za izuzetnu hrabrost u borbi i na bojnom polju ili uspješno vodstvo u bitci. Viteški križ dodijeljivan je u pet stupnjeva: Viteški križ željeznog križa (Ritterkreuz des Eisernen Kreuzes) Viteški križ željeznog križa s hrastovim lišćem (Ritterkreuz des Eisernen Kreuzes mit Eichenlaub) Viteški križ željeznog križa s hrastovim lišćem i mačevima (Ritterkreuz des Eisernen Kreuzes mit Eichenlaub und Schwertern) Viteški križ željeznog križa s hrastovim lišćem, mačevima i dijamantima (Ritterkreuz des Eisernen Kreuzes mit Eichenlaub, Schwertern und Brillanten) Viteški križ željeznog križa sa zlatnim hrastovim lišćem i mačevima i dijamantima (Ritterkreuz des Eisernen Kreuzes mit Goldenem Eichenlaub, Schwertern und Brillanten)
Ukupno je dodijeljeno 7 313 Viteških križeva, od toga 883 s hrastovim lišćem ; 160 s hrastovim lišćem i mačevima (uključujući i japanskog admirala Isoroku Yamamotoa); 27 s hrastovim lišćem, mačevima i dijamantima; i jedan sa zlatnim hrastovim lišćem, mačevima i dijamantima (Pukovnik (Oberst) Hans-Ulrich Rudel).
Vojnici odlikovani Viteškim križem s hrastovim lišćem, mačevima i dijamantima Piloti Pukovnik (Oberst) Werner Mölders (15. srpnja 1941.) General-poručnik (Generalleutnant) Adolf Galland (28. veljače 1942.) Pukovnik (Oberst) Gordon M. Gollob (3. kolovoza 1942.) Satnik (Hauptmann) Hans-Joachim Marseille (3. rujna 1942.) Pukovnik (Oberst) Helmut Lent (7. srpnja 1944.) Bojnik (Major) Heinz-Wolfgang Schnaufer (14. listopada 1944.) Bojnik (Major) Walter Nowotny (19. listopada 1943.) Pukovnik (Oberst) Hans-Ulrich Rudel (dijamanti: 29. ožujka 1944., zlatno hrastovo lišće: 1. srpnja 1945.) Bojnik (Major) Erich Hartmann (8. kolovoza 1944.) Pukovnik (Oberst) Hermann Graf (16. rujna 1942.)
Reichsmarschall Hermann Göring nikada nije bio nositelj dijamanata. Bio je prvi od vojnika koji su dobili Viteški križ iz 1939., i nositelj Velikog križa željeznog križa, kojeg je dobio 1940.
Podmornički kapetani Podmornički kapetani Njemačke ratne mornarice (Kriegsmarine): Kapetan (Kapitän zur See) Wolfgang Lüth (11. kolovoza 1943.) Kapetan fregate (Fregattenkapitän) Albrecht Brandi (21. studenoga 1944.)
Feldmaršali Feldmaršali (Generalfeldmarschall): Erwin Rommel (11. ožujka 1943.) Albert Kesselring (19. srpnja 1944.) Walter Model (17. kolovoza 1944.) Ferdinand Schörner (1. siječnja 1945.)
Generali i državni činovnici General-bojnik (Generalmajor) Adelbert Schulz (9. siječnja 1944.) Waffen-SS General-poručnik (SS-Obergruppenführer) Herbert Otto Gille (19. rujna 1944.) General-poručnik (General der Fallschirmtruppe) Hermann-Bernhard Ramcke (19. rujna 1944.) General-poručnik (Generalleutnant) Theodor Tolsdorff (18. ožujka 1945.) General-poručnik (Generalleutnant) Dr. Karl Mauss, DDS (15. travnja 1945.) General-poručnik (General der Panzertruppe) Dietrich von Saucken (8. svibnja 1945.)) General-poručnik (General der Panzertruppe) Hermann Balck (31. kolovoza 1944.) General-poručnik (General der Panzertruppe) Hasso von Manteuffel (18. veljače 1945.) General-poručnik (Generalleutnant) Hyazinth Graf Strachwitz von Gross-Zauche und Camminetz (15. travnja 1944.) Waffen-SS General (SS-Oberstgruppenführer) Sepp Dietrich (6. kolovoza 1944.) General-pukovnik (Generaloberst) Hans-Valentin Hube (20. travnja 1944.)
Veliki križ željeznog križa (1939.) Veliki križ nosan je isto kao i Viteški križ. Jedini nositelji Velikog križa tijekom Drugog svjetskog rata bili su Reichsmarschall Hermann Göring, koji je odlikovan 19. srpnja, 1940. Medalja ima izgled uvećanoga Viteškog križa. Veliki križ imao je sva obilježja kao Viteški križ, ali je bio mnogo veći. Ciljano je da Veliki križ ima obrube od zlata, ali su obrubi promijenjeni u srebrne prije nego što je odlikovanje predstavljeno.
Veliki križ nošen je na 57 milimetarskoj ogrlici od svile istih boja kao i kod Viteškog križa i Željeznog križa II. stupnja. Kutija odlikovanja je bila crvena sa zlatno obojanim orlom i svastikom.