250px|thumb|Ploča s opisom aleje Aleja glagoljaša, spomenički je kompleks spomen-obilježja glagoljaštvu i glagoljašima. Nalazi se u Hrvatskoj, u Istri, uz cestu između Roča i Huma.
O Aleji glagoljaša Napomena: Tekst u nastavku uglavnom sadrži skup citata iz knjige Josipa Bratulića, Aleja glagoljaša: stoljeća hrvatske glagoljice, Zagreb : Znamen, 2019. [kratica: Bratulić (2019.)]. Citati su omeđeni navodnicima, a na kraju svakoga je oznaka izvora s brojem stranice u tiskanoj knjizi. Tekst bez navodnika je urednički.
"Aleja glagoljaša osebujan je spomenički kompleks od jedanaest spomen-obilježja uz cestu između Roča i Huma. Spomen je na veličanstveno djelo Ćirila i Metoda, njihovih učenika te posveta kulturnim djelatnicima i prosvjetiteljima, hrvatskim popovima glagoljašima koji su gradili našu uljudbu sela i grada. Označava razvojni put i povijesnu ukorijenjenost glagoljice među Hrvatima, posebice u Istri. Aleja je smještena uz cestu što [u duljini od sedam kilometara] vodi od Roča do Huma."Bratulić (2019.), str. 20.
Nastanak Aleje glagoljaša
"Roč i Hum, snažna su središta žive glagoljaške djelatnosti što joj se iskon nazire u dalekoj prošlosti, prema dostupnim podacima još u počecima slavenske pismenosti, one, dakle, pismenosti što su je utemeljili Konstantin - Ćiril i Metod, slavenski prosvjetitelji, sveci Katoličke Crkve i Pravoslavne Crkve.
Pojavu glagoljice u Istri, njeno ukorijenjivanje u Roču i Humu u gorovitoj Istri, možemo smjestiti u 11. odnosno 12. stoljeće. Glagoljašku tradiciju, njenu povijest u Hrvatskoj i u Istri možemo pratiti prema spomenicima od tog vremena do danas. U Roču je postojala glagoljaška škola, o čemu imamo nesumnjivih dokaza u spomenicima što su tamo nastali ili su neko vrijeme tamo bili."Bratulić (2019.), str. 15.
Nastala je kao projekt Čakavskog sabora.
Aleju je osmislio Josip Bratulić, kiparski je izveo Želimir Janeš, a naziv joj je dao Zvane Črnja. Pokazuje put slavenskog i potom hrvatskog glagoljaštva, svjedoči o središtima hrvatske srednjovjekovne glagoljske književnosti na području Istre, upućuje na slavenske korijene te pismenosti i njezin kontinuitet od 11. stoljeća do današnjih dana. Također uprizoruje način očuvanja nacionalne samosvojnosti vlastitom duhovnošću, kojom je ujedno uspostavljena veza s ostalim slavenskim i europskim narodima.
"Povijest njenog nastanka splet je povoljnih okolnosti, sretnih trenutaka i skupa sjajnih ljudi, suvremenih glagoljaša, koji su iskoristili okolnosti i trenutak te pod znakom Čakavskog sabora stvorili spomenički kompleks što je svojom monumentalnošću i ljudskošću, sraslošću s prirodom i uronjenošću u stoljeća glagoljaške duhovnosti, trajni spomen i znamen na tisućljetnu visoku kulturu u ovom naoko zabačenom istarskom krajoliku. Stoga nam vrijedi krenuti od početka i pratiti kako je riječ spomenikom postala."Bratulić (2019.), str. 21. Autor Aleje glagoljaša i istoimene knjige (3. izdanje, 2019.), akademik Josip Bratulić, sjeća se kako je sve počelo:
"Jedne nedjelje 1976. godine, nakon svečanosti Dana Huma, poveo sam Želimira zavojitim putem od Huma prema Roču. Zaustavljali bismo se na pojedinim mjestima, izvikivali smo što bi tu moglo biti postavljeno i osmišljeno kao da tu stoji već više od tisuću godina. U prostoru našeg izvidničkog puta gledali smo u mašti sve što će niknuti u zbilji. Vidjeli smo mjesto, oblik, sadržaj i simboliku svakog obilježja. Od prvotne ideje, dakle od tih prazamisli, do ostvarenih, izvedenih obilježja, ništa nije trebalo mijenjati. Trebalo ih je samo stvoriti i postaviti. Po dovršetku uklopili su se u prostor kao da su oduvijek tu, kao da nisu umjetnikovom voljom i mišlju stvoreni, nego da su od prirode, kraja ili povijesti postavljeni, kao da su izrasli sami od sebe.
Sutradan smo ranim vlakom otputovali iz Roča za Zagreb. Želimir je toga dana na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u Ilici, izradio prve crteže po sjećanju (nije se moglo ni snimati jer je padala noć, a i dan je bio kišovit) i oni svjedoče više nego riječi. Što je tada nacrtao, provedeno je u cijelosti".Bratulić (2019.), str. 22-23.
Spomen-obilježja u Aleji glagoljaša
Aleju čini 11 spomen-obilježja, od kojih je deset kamenih, a samo su Vrata Huma bakrena. mini|Stup Čakavskog sabora
1. Stup Čakavskog sabora "Godine 1977. otkriveno je prvo obilježje Aleje glagoljaša: Stup Čakavskog sabora. Na početku djelovanja Čakavski sabor je za svoj zaštitni znak izabrao glagoljsko slovo S. Slično je lijepo oblikovanoj gljivi s naših polja. Idejno rješenje za zaštitni znak dao je slikar i kipar Josip Diminić. U staroslavenskoj azbuci slovo s naziva se “Slovo”. Riječ slovo označava više pojmova, poimence: um, razum, razlog, riječ, logos, Riječ (drugu Božansku osobu) itd."Bratulić (2019.), str. 25. mini|Stol Ćirila i Metodija
2. Stol Ćirila i Metodija "Stol Ćirila i Metodija postavljen je podno sela Forčići i svečano otkriven 1978. godine kao spomen na solunsku Svetu Braću, misionare Konstantina Ćirila i Metoda, Ćirilov izum glagoljice i glagoljicu kao samosvojno slavensko i potom hrvatsko pismo.
Zaista je to stol. Negdje se zove i trpeza (prema grčkom trapeza, prvotno četveronožni stol), latinski mensa. Golem je to kameni blok, elipsa bijelog istarskog kamena. Stoji na tri stupa, na tri kamene noge (prema uzrečici: “Sve trojno je savršeno” = Omne trinum perfectum). Na obodu stola je zapisan naziv obilježja latinicom, starom ćirilicom i uglatom glagoljicom."Bratulić (2019.), str. 31. Josip Bratulić o stolu piše:
"Zašto je naziv ovoga obilježja Stol Ćirila i Metodija? Zašto baš stol? Stol je mjesto u domu što okuplja članove obitelji na blagovanje, razgovor i dogovor. Na stol se iznose darovi rada i zalaganja, zemlje i spretnih ruku, plodovi srca i uma, dobiti i sreće, zajedništva i ljubavi. Stol je kod slavenskih naroda značio mjesto okupljanja, jednako kao i ognjište. Za stol su svi dolazili. Za stolom se okupljala cijela porodica.
Konstantin - Ćiril je izmislio glagoljicu, uredio je slavensko bogoslužje, liturgiju, preveo temeljne tekstove potrebne za kulturnu i crkvenu organizaciju Slavena kao stol oko koga će se okupljati svi slavenski narodi i s njega blagovati duhovnu hranu. Stol najbolje prispodobljuje ljepotu i dobrotu Ćirilovog poslanja jer označava zajedništvo, hranu, bratstvo, a svojom okrugloćom i jednakopravnost ljudi koji se okupljaju oko stola jer za okruglim stolom svi imaju jednako važno mjesto."Bratulić (2019.), str. 32. mini|Sijelo Klimenta Ohridskog
3. Sijelo Klimenta Ohridskog "Sijelo Klimenta Ohridskog, otkriveno je 1978., iste godine kada i Stol Ćirila i Metodija. Nalazi se na stazi što skreće s glavne ceste prema selu Kras. Smješteno je ispod hrasta punog imelinih gnijezda (od bijele imele na Humšćini prave poznatu rakiju - “bisku”, po recepturi svećenika i travara Josipa Vidaua). Na Krasu od starine postoji crkva sv. Klimenta, onog Klimanta, pape Klementa I. čije su moći Konstantin - Ćiril i Metod nosili u Rim, i po kome si je Kliment Ohridski odabrao ime."Bratulić (2019.), str. 65.
4. Glagoljski lapidarij "Glagoljski lapidarij je postavljen 1985. godine, kronološki kao posljednje, jedanaesto oblježje Aleje glagoljaša iako je četvrto u nizu. Sadrži jedanaest replika starih glagoljskih spomenika. Već u počecima Aleje glagoljaša bio je predviđen prostor za lapidarij uz crkvicu Gospe od Snijega u selu Brnobići. Do crkve je mjesna lokva, iza crkve je terasa gdje se nedjeljom i blagdanom održavaju plesovi. [...]
Postavljanje Glagoljskog lapidarija povjereno je Branku Fučiću, istraživaču glagoljaške tradicije, čovjeku koji je otkrio, pročitao i opisao najveći broj glagoljskih kamenih natpisa i glagoljskih grafita. Njegova golema knjiga Glagoljski natpisi objavljena je među Djelima Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 1982. godine. U knjizi je opisao više od 500 natpisa i grafita, a neke je pronašao i opisao nakon objave knjige.
U zid sličan istarskom suhozidu, što se u blagoj zaobljenoj crti obavija oko trga (agora, forum) pod granatom lipom na mjestu gdje su se oduvijek sastajali mještani, Branko Fučić i njegov brat Drago Fučić uzidali su replike u umjetnom kamenu najstarijih i najvažnijih glagoljskih ulomaka, odlomaka i cjelovitih natpisa".Bratulić (2019.), str. 69. Tu su: Plominski ulomak, Kninski ulomak, Valunska ploča, Krčki natpis, Plastovski ulomak, Baščanska ploča, Kamenica za blagoslovljenu vodu iz Mošćenica, Grdoselski ulomak, Kustodija iz Vrha, Senjska ploča i Supetarski ulomak.
5. Klanac hrvatskog Lucidara "Hrvatskom Lucidaru posvećen je Klanac hrvatskog Lucidara postavljen uz put prema selu Grabri, svečano otkriven 1983. godine. Uz podanak brdašca postavljen je kameni zid što se iz širokog podnožja uzdiže do velikog kamena oblikovanog kao bijeli oblak. Takvi se oblaci vide na Učki i naviještaju kakv će biti dan: hoće li kišiti ili će biti lijepo vrijeme? Po sredini kamenog oblaka uklesane su riječi iz Lucidara:
ZOVET SE ISTRIJA. OLINFOS JE UČKA. IDE POD OBLAKI.
Lucidar je priručnik srednjovjekovnog znanja iz teologije, astronomije, medicine i zemljopisa (geografije). To je srednjovjekovna enciklopedija, knjiga općeg znanja, nastala u europskoj srednjovjekovnoj književnosti. Još od 12. stoljeća Europom su kružili teološki priručnici na latinskom jeziku različitih naziva: Elucidarium, Elucidarius ili Lucidarius. [...]
Hrvatski Lucidar je sastavljan u tada uobičajenom obliku razgovora (dijaloga): u 96 pitanja i odgovora, učenik pita, a učitelj odgovara na pitanja iz kršćanskih osnova, medicine, zemljopisa, kozmografije, astronomije, meteorologije, prirodnih znanosti i sl. Naš tekst tu knjigu zove još Mudrost velika.
Nepoznati prevoditelj jamačno je bio Istranin. Kako inače objasniti bilješku što se ne nalazi ni u češkom niti u njemačkom tekstu? U hrvatskom Lucidaru čitamo zanosnu pjesmu o Istri i Učki što ju je glagoljaš upisao u šturu enciklopedijsku prozu:
Vaspet je jedna vlast jaže zovet se Istrija. I v tej zemlji je jedna gora jaže zovet se latinski Olinfos ježe je Učka. I te gori visokost ide daže pod oblaki."Bratulić (2019.), str. 103-105.
6. Vidikovac Grgura Ninskog "Vidikovac Grgura Ninskog, spomen-obilježje nakon Klanca hrvatskog Lucidara, postavljen je 1979. godine. Nadomak sela Brnobići, ispod sela Grabri, na zaravanku s koga se vidi Humska dolina podignut je veliki kameni blok u obliku zatvorene knjige kako “gleda” u nebo i na prolaznike. S njegove jugozapadne strane, u suncu, uklesana su tri pisma što su se ravnopravno rabila u našoj povijesti i kulturi: dvije azbuke - glagoljica i ćirilica te jedna abeceda - latinica. Pisma su poredana tako da se slova lako i jednostavno prepoznaju."Bratulić (2019.), str. 107.
"Zbog svog povišenog zemljopisnog položaja obilježje je nazvano “vidikovac”, a zbog pogleda u povijest naših pisama posvećeno je Grguru Ninskom. Zato su na njemu izdubljena slova tri pisma što na vitkom kamenom bloku dijele isti životni prostor spajajući u cjelinu hrvatske kulturne obzore od ranog srednjeg vijeka do 15. i 16. stoljeća."Bratulić (2019.), str. 109.
7. Uspon Istarskog razvoda "Dana 27. srpnja 1980. g. svečano je otkriveno spomen-obilježje Uspon Istarskog razvoda posvećeno Istarskom razvodu, glagoljskom rukopisu iznimne pravne i povijesne vrijednosti. Do njega dolazimo nakon Vidikovca Grgura Ninskog. Postavljeno je na prostoru gdje se cesta iz Roča za Hum uspinje prema Humu. Na prostoru opasanom lûkom ceste postavljeni su kameni kipovi što stiliziranim glagoljskim slovima ispisuju tekst:
ISTARSKI RAZVOD
penjući se stazom od podnožja livade prema gornjoj cesti. Samo obilježje čini neku vrst nekropole s osebujnim stećcima. Na podnožju se nalaze kamena vrata postavljena u obliku glagoljskog slova L), na čijem dovratniku stoji glagoljicom ispisano:
RAZVOD ISTRIJANSKI