Europsko prvenstvo u nogometu – Engleska 1996., često nazivano i skraćenicom Euro '96. bilo je 10. nogometno prvenstvo koje svake četiri godine igraju nogometne reprezentacije država Europe. Domaćin natjecanja bila je Engleska, a turnir se igrao u razdoblju od 8. do 30. lipnja 1996. godine.
To je Europsko nogometno prvenstvo bilo prvo u kojem se natjecalo 16 država, nakon odluke UEFA-e o proširenju turnira s dotadašnjih osam država sudionica. Utakmice su se igrale u osam različitih gradova i premda ulaznice za sve utakmice nisu bile rasprodane, taj turnir je još uvijek drugo najposjećenije nogometno natjecanje po prosječnom broju gledatelja (1 276 000) i po utakmici (41,157) u formatu od 16 reprezentacija na turniru (posjećenije od njega jedino je, za sada, bilo natjecanje koje se održalo 2012. godine).
To je ujedno bilo i prvo veliko nogometno natjecanje koje se igralo po pravilu zlatnog pogotka. Turnir je osvojila reprezentacija Njemačke pobijedivši u finalnom dvoboju reprezentaciju Češke rezultatom 2:1 (odlučujući je bio tzv. zlatni pogodak u produžetku utakmice). Također, ta je pobjeda Njemačke bila prva velika nogometna titula koju je reprezentacija Njemačke osvojila kao ujedinjena nacija.
Određivanje domaćina prvenstva Za vrijeme slanja ponuda zemalja kandidata za domaćina prvenstva još uvijek nije bilo odlučeno da će se prvenstvo sastojati od 16 reprezentacija. Umjesto toga, ponude su uglavnom bile sastavljane na način da se pretpostavljalo da će se natjecanje sastojati od 8 reprezentacija što znači da je trebalo prijaviti samo četiri različita grada domaćina u kojima će se igrati utakmice. Svi kandidati svoje planove za domaćinstvo trebali su predati najkasnije do 10. prosinca 1991. godine.
Pet europskih zemalja poslale su svoje kandidature za domaćinstvo: Austrija, Engleska, Grčka, Nizozemska i Portugal. Izvršni odbor UEFA-e odabrao je Englesku za domaćina prvenstva na sastanku u Lisabonu, 5. svibnja 1992. godine. Godinu dana ranije, engleski nogometni savez je službeno povukao svoje planove za domaćinstvo Svjetskog nogometnog prvenstva 1998. godine kako bi dobio još veću potporu UEFA-inih članova koji su glasali za njihovo domaćinstvo za Euro '96.
Kvalifikacije Dana 30. studenog 1992. godine UEFA je službeno odlučila da će proširiti turnir na 16 reprezentacija sudionica. Kao jedan od glavnih razloga proširenja naveden je povećani broj međunarodnih reprezentacija nakon nedavnog raspada Sovjetskog Saveza i Jugoslavije, čime je broj UEFA članica s 33 iz 1988. godine porastao na 48 do 1994. godine. U konačnici se četrdeset i sedam nogometnih reprezentacija Europe natjecalo za petnaest preostalih mjesta na finalnom turniru, pored Engleske koja se, zbog domaćinstva, automatski kvalificirala na natjecanje.
Ždrijeb kvalifikacijskog ciklusa održan je u Manchesteru dana 22. siječnja 1994. godine. Reprezentacije su bile podijeljene u osam jakosnih skupina od kojih se u svakoj nalazilo šest ili pet ekipa. Kvalifikacijski ciklus započeo je u travnju 1994., a završio u prosincu 1995. godine. Na kraju grupnog dijela natjecanja u kvalifikacijama, u studenom 1994. godine, osam pobjednika skupina i šest najbolje drugoplasiranih reprezentacija automatski su se kvalificirale na završni turnir. Dvije preostale reprezentacije – Nizozemska i Republika Irska – morale su odigrati utakmicu u Engleskoj nakon čega se pobjednik tog sraza kvalificirao kao posljednja, šesnaesta reprezentacija na turniru.
Popis reprezentacija na završnom turniru
Sljedećih šesnaest reprezentacija kvalificiralo se na završni turnir Euro '96.:
Zemlja Način kvalifikacije Datum osiguranja kvalifikacije Nastupi na prethodnim turnirima1, 2 Engleska 00Domaćin turnira 5. svibnja 1992. 4 (1968, 1980, 1988, 1992) Rumunjska 10Pobjednik skupine 1 15. studenog 1995. 1 (1984) Francuska 05Drugoplasirani iz skupine 1 15. studenog 1995. 3 (1960, 1984, 1992) Španjolska 13Pobjednik skupine 2 15. studenog 1995. 4 (1964, 1980, 1984, 1988) Danska 04Drugoplasirani iz skupine 2 15. studenog 1995. 4 (1964, 1984, 1988, 1992) Švicarska 14Pobjednik skupine 3 11. listopada 1995. 0 (debitant) Turska 15Drugoplasirani iz skupine 3 15. studenog 1995. 0 (debitant) Hrvatska 02Pobjednik skupine 4 15. studenog 1995. 0 (debitant) Italija 07Drugoplasirani iz skupine 4 15. studenog 1995. 3 (1968, 1980, 1988) Češka3 03Pobjednik skupine 5 15. studenog 1995. 3 (1960, 1976, 1980) Portugal 09Pobjednik skupine 6 15. studenog 1995. 1 (1984) Njemačka4 06Pobjednik skupine 7 15. studenog 1995. 6 (1972, 1976, 1980, 1984, 1988, 1992) Bugarska 01Drugoplasirani iz skupine 7 15. studenog 1995. 0 (debitant) Rusija5 11Pobjednik skupine 8 15. studenog 1995. 6 (1960, 1964, 1968, 1972, 1988, 1992) Škotska 12Drugoplasirani iz skupine 8 15. studenog 1995. 1 (1992) Nizozemska 08Pobjednik play-off utakmice 13. prosinca 1995. 4 (1976, 1980, 1988, 1992)
1 Podebljano – označava pobjednika turnira te godine 2 Ukošeno- označava domaćina turnira te godine 3 od 1960. do 1992. godine, reprezentacija Češke nastupala je na Europskim nogometnim smotrama kao reprezentacija Čehoslovačke 4 od 1972. do 1988. godine, reprezentacija Njemačke nastupala je na Europskim nogometnim smotrama kao reprezentacija Zapadne Njemačke 5 od 1960. do 1988. godine, reprezentacija Rusije nastupala je na Europskim nogometnim smotrama kao reprezentacija Sovjetskog Saveza, a 1992. godine kao reprezentacija Zajednice neovisnih država
Zahvaljujući proširenom formatu natjecanja, tri reprezentacije uspjele su se po prvi puta u svojoj povijesti kvalificirati na završni turnir: Bugarska, Švicarska i Turska. Reprezentacije Hrvatske i Rusije također su prvi puta nastupile na završnom turniru, ali kao samostalne države – obje reprezentacije već su ranije u sastavu drugih država (Sovjetski Savez i Jugoslavija) nastupale na Europskim nogometnim prvenstvima. Sedam od osam reprezentacija koje su nastupile na prethodnom Europskom prvenstvu kvalificirale su se i za ovaj turnir osim Švedske kojoj to nije uspjelo, premda je na Svjetskom prvenstvu 1994. godine u SAD-u zauzela visoko treće mjesto na turniru.
Završni ždrijeb Završni ždrijeb za Euro '96. održan je 17. prosinca 1995. godine u Birminghamu. Samo četiri reprezentacije bile su nositelji skupina: Engleska (kao domaćin turnira), Danska (kao branitelj naslova), Španjolska i Njemačka. Ostalih dvanaest reprezentacija nisu imale unaprijed određeni koeficijent pa je svaka mogla ući u bilo koju skupinu.
Tijekom ždrijeba, prvo su izvučene reprezentacije koje nisu bile nositeljice i to jedna po jedna, raspoređene u četiri skupine prije nego što je došao red na izvlačenje posljednje četiri reprezentacije, nositeljice skupina. Samo je za reprezentaciju Engleske unaprijed određeno da će igrati u skupini A, dok su za ostale reprezentacije izvlačena i slova skupina u koje ih se smještalo nakon izvlačenja, a na taj način su se određivali i gradovi domaćini skupina. Kuglice tijekom ždrijeba izvlačili su članovi UEFA-e Gerhard Aigner i Lennart Johansson.
Gradovi domaćini
Kapacitet stadiona naveden u donjoj tablici odnosi se na službeni kapacitet u vrijeme održavanja turnira.
London Manchester Wembley StadiumKapacitet: 76,567 Old TraffordKapacitet: 55,000 Liverpool Birmingham AnfieldKapacitet: 42,730 Villa ParkKapacitet: 40,310 Leeds Sheffield Nottingham Newcastle Elland RoadPlanirani kapacitet: 40,204 HillsboroughKapacitet: 39,859 City GroundKapacitet: 30,539 St James' ParkKapacitet: 36,649
Sažetak prvenstva
Grupna faza U prvoj utakmici prvenstva u skupini A domaćin Engleska odigrala je 1:1 s reprezentacijom Švicarske kada je Alan Shearer postigao pogodak u 23. minuti, ali je Kubilay Türkyilmaz izjednačio zgoditkom iz kaznenog udarca. Engleska je u sljedećoj utakmici porazila rivala Škotsku rezultatom 2:0 te u trećem kolu odigrala jednu od najboljih utakmica u svojoj povijesti porazivši Nizozemsku rezultatom 4:1. Patrick Kluivert postigao je zgoditak za Nizozemsku pred kraj te utakmice i time osigurao svojoj reprezentaciji prolazak skupine zbog bolje gol-razlike od Škotske.
U skupini B sastale su se zapadnoeuropske reprezentacije Francuska i Španjolska protiv balkanskih Rumunjske i Bugarske. Francuska i Španjolska dominirale su skupinom i prošle u četvrtfinale; Francuska se osvetila Bugarskoj za njihov debakl u kvalifikacijama za Svjetsko nogometno prvenstvo u SAD-u (Francuska se na to prvenstvo nije niti kvalificirala zahvaljujući Bugarima), a četvrtfinalisti prethodnog Svjetskog prvenstva Rumunji završili su nastup u ovoj skupini bez osvojenog boda i samo s jednim postignutim pogotkom.
U skupinama C i D reprezentacije Češke i Hrvatske prošle su u daljnju fazu natjecanja; obje te reprezentacije po prvi puta su nastupile na Europskom nogometnom prvenstvu kao samostalne države. Česi su izgubili prvu utakmicu protiv Njemačke (kasnijih pobjednika te skupine), ali su porazili Italiju i odigrali neriješeno s Rusijom. Zbog poraza protiv Češke, Italija je morala u posljednjoj utakmici pobijediti Njemačku kako bi osigurala prolaz skupine, ali finalisti prethodnog Svjetskog nogometnog prvenstva uspjeli su odigrati tek 0:0 te su bili eliminirani s turnira. U skupini D, Hrvatska se kvalificirala u četvrtfinale nakon pobjeda protiv Turske (1:0) i Danske (3:0). Nakon što je izgubila utakmicu od Hrvatske, Danska – branitelj naslova europskog prvaka – bila je eliminirana s turnira. Reprezentacija Turske postala je prva ekipa od uvođenja grupne faze natjecanja u turnir koja je s istog bila elminirana ne uspjevši osvojiti niti jedan bod te ne uspjevši postići niti jedan pogodak.
Četvrtfinale i polufinale
Četvrtfinalne i polufinalne utakmice karakterizirala je negativna, obrambena igra; kao rezultat toga postignuto je tek devet pogotaka u sedam utakmica, a četiri su odlučene nakon izvođenja udaraca s bijele točke. Prvi četvrtfinalni ogled između domaćina prvenstva i Španjolske završio je bez zgoditaka nakon što su španjolskoj reprezentaciji poništena dva pogotka te nakon što joj nisu dosuđena dva kaznena udarca. U raspucavanju s bijele točke, reprezentacija Engleske prošla je u polufinale rezultatom 4:2. Francuska i Nizozemska također su odigrale 0:0 nakon regularnog dijela utakmice, a Francuska je prošla u polufinale boljim izvođenjem jedanaesteraca (5:4). Napadač Jürgen Klinsmann postigao je uvodni pogodak za Njemačku u utakmici protiv Hrvatske iz jedanaesterca. Ipak, u 53. minuti Davor Šuker uspio je poravnati rezultat prije nego što je Matthias Sammer osam minuta kasnije postavio konačan rezultat 2:1 koji je omogućio Njemačkoj prolazak u polufinale. Češka prošla je u polufinale pobjedom 1:0 nad Portugalom.
Prva utakmica polufinala između Francuske i Češke završila je rezultatom 0:0 i bila odlučena nakon izvođenja jedanaesteraca. Reynald Pedros je bio jedini igrač koji je promašio jedanaesterac, pa je Češka prošla u finale rezultatom 6:5. Druga utakmica polufinala bila je zapravo repriza polufinala sa Svjetskog nogometnog prvenstva 1990. godine održanog u Italiji u kojoj su se sastali Njemačka i Engleska. Alan Shearer je nakon samo tri minute igre doveo svoju reprezentaciju u vodstvo, ali Stefan Kuntz je manje od 15 minuta kasnije izjednačio pa je rezultat do kraja regularnih 90 minuta ostao 1:1. U produžecima, Paul Gascoigne bio je vrlo blizu postizanja zlatnog pogotka, ali je promašio praktički prazan gol na dodavanje Shearera; Darren Anderton pogodio je okvir gola, a Kuntzu je poništen pogodak zbog naguravanja. Tijekom produžetaka niti jedna reprezentacija nije uspjela postići pogodak pa se krenulo na izvođenje jedanaesteraca. Tijekom izvođenja kaznenih udaraca, obje reprezentacije zabile su u prvih pet serija, ali u šestoj Gareth Southgate nije uspio pogoditi što je Andreasu Mölleru omogućilo postizanje pobjedničkog pogotka za Njemačku i prolazak u finale natjecanja.
Finale