Međunarodna agencija za atomsku energiju (eng. International Atomic Energy Agency - IAEA) međunarodna je organizacija čija je svrha razvoj nuklearne energije u miroljubive svrhe i ograničenje nuklearnog naoružanja. Osnovana je 29. srpnja 1957. godine kao autonomna organizacija. Iako autonomna, nadležna su joj vijeća UN-a (Opća skupština i Vijeće sigurnosti).

Sjedište IAEA-e je u Beču. Ima reginonalne urede za sigurnost u Torontu i Tokiju, urede za javnost u New Yorku i Ženevi. Dodatno, IAEA ima 3 laboratorija u Ženevi, Seibersdorfu i Monaku.

IAEA služi kao međuvladin forum za znanstvenu i tehničku suradnju u miroljubivom korištenju nuklearne tehnologije i nuklearne energije širom svijeta.

Projekti organizacije potiču razvoj miroljubivih primjena nuklearne energije, znanosti i tehnologije, te nude međunarodne mjere zaštite protiv zloupotrebe nuklearne tehnologije i njenog otpada. Dodatno, provode mjere nuklearne zaštite (npr. protiv zračenja) i sigurnosne standarde i njihovu primjenu.

Godine 2005. zajedno je sa svojim generalnim direktorom Mohamedom ElBaradeijem dobila Nobelovu nagradu za mir.

mini|250px|Zastava i logo Međunarodne agencije za atomsku energiju

Općenito

Misija IAEA-a vođena je interesima i potrebama država članica, strateškim planovima i vizijom utjelovljenom u Statutu IAEA. Tri glavna stupa ili područja rada jesu: sigurnost i osiguranje; znanost i tehnologija; zaštitne mjere i licenciranje.Službeni IAEA YouTube kanal

IAEA kao autonomna organizacija nije pod izravnom kontrolom UN-a, ali IAEA izvještava i Opću skupštinu UN-a i Vijeće sigurnosti. Za razliku od većine drugih specijaliziranih međunarodnih agencija, IAEA čini veliki dio svog rada s Vijećem sigurnosti, a ne s Gospodarskim i socijalnim vijećem Ujedinjenih naroda. Struktura i funkcije IAEA definiraju se njegovim temeljnim dokumentom, IAEA statutom. IAEA ima tri glavna tijela: Upravni odbor, Generalni odbor i Tajništvo.

IAEA postoji kako bi nastavila "sigurno i mirno korištenje nuklearnih znanosti i tehnologije". IAEA provodi ovu misiju s tri glavne funkcije: pregled postojećih nuklearnih postrojenja, kako bi se osiguralo njihovo mirno korištenje; pružanje informacija i razvijanje standarda, kako bi se garantirala sigurnost nuklearnih postrojenja te kao središte za različita područja znanosti uključenih u miroljubivu primjenu nuklearne tehnologije.

IAEA prepoznaje znanje kao najvažnije sredstvo i resurs industrije nuklearne energije, bez kojeg industrija ne može poslovati sigurno i ekonomski. Nakon generalne konferencije IAEA-e, 2002. godine, rezolucijom o upravljanju nuklearnim znanjem, uspostavljen je formalni program za rješavanje prioriteta država članica u 21. stoljeću.

U 2004. godini, IAEA je razvio Program djelovanja za terapiju raka (PACT). PACT reagira na potrebe zemalja u razvoju da uspostave, poboljšaju ili proširuju programe liječenja radioterapije. IAEA prikuplja novac kako bi pomogao državama članicama da spase živote i da smanji patnju žrtava raka.

IAEA je uspostavila programe koji pomažu zemljama u razvoju u planiranju izgradnje sustava za upravljanje programom nuklearne energije, uključujući i grupu Integrirane nuklearne infrastrukture, koja je provodila misije za integriranu nuklearnu infrastrukturu u Indoneziji, Jordanu, Tajlandu i Vijetnamu. IAEA izvještava da oko 60 zemalja razmatra kako uključiti nuklearnu energiju u svoje energetske planove.

Kako bi se poboljšala razmjena informacija i iskustva među članicama IAEA-e o seizmičkoj sigurnosti nuklearnih postrojenja, IAEA je 2008. godine osnovala Međunarodni centar za sigurnost seizmičkih mreža. Ovaj centar uspostavlja sigurnosne standarde i osigurava njihovu primjenu u odnosu na odabir mjesta, procjenu različitih lokacija i seizmičku konstrukciju. IAEA službena stranica NUCLEUS – IAEA-in portal nuklearnog znanja i informacija

Povijest

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Dwight D. Eisenhower, 1953. godine predložio je stvaranje međunarodnog tijela za reguliranje i promicanje miroljubivog korištenja nuklearne energije, u svom govoru tijekom Atoma za mir na Generalnoj skupštini UN-a. U rujnu 1954. Sjedinjene Države predložile su Glavnoj skupštini stvaranje međunarodne agencije koja bi preuzela kontrolu nad fisijskim materijalom, koji bi se mogao koristiti za nuklearnu energiju ili za nuklearno oružje. Ova bi agencija uspostavila neku vrstu "nuklearne banke".

Sjedinjene Države su također pozvale na međunarodnu znanstvenu konferenciju o svim mirnim aspektima nuklearne energije. Do studenog 1954. postalo je jasno da će Sovjetski Savez odbiti bilo kakvu međunarodnu skrbništvo na fisijskim materijalom ako SAD prvi ne počne s  nuklearnim razoružanjem. Od 8. do 20. kolovoza 1955., Ujedinjeni narodi su održali Međunarodnu konferenciju o mirnim primjenama atomske energije u Ženevi, u Švicarskoj. U listopadu 1957. godine u sjedištu Ujedinjenih naroda održana je konferencija o Statutu IAEA-a kojom se odobrava  dokument za osnivanje IAEA-e, kojeg  je 1955. i 1957. izpregovarala skupina dvanaest zemalja. Statut IAEA-e odobren je 23. listopada 1956. i stupio je na snagu 29. srpnja 1957.Međunarodni povijesni projekt nuklearne proliferacije Woodrow Wilson Centra.

Bivši američki kongresnik W. Sterling Cole služio je kao prvi izvršni direktor IAEA-a od 1957. do 1961. godine. Cole je služio samo jedan mandat, nakon čega su IAEA-u vodili dva Šveđana, gotovo četiri desetljeća: znanstvenik Sigvard Eklund, koji je držao posao od 1961. do 1981. godine, nakon čega ga je naslijedio bivši švedski ministar vanjskih poslova Hans Blix, koji je služio od 1981. do 1997. godine. Blixa je naslijedio Mohamed ElBaradei koji je služio kao izvršni direktor do studenog 2009.

Od 1986. godine, kao odgovor na eksploziju i katastrofu nuklearnog reaktora u blizini Černobila, u Ukrajini, IAEA je povećala napore na području nuklearne sigurnosti. Isto se dogodilo nakon katastrofe 2011. godine u Fukushimi, u Japanu.

IAEA i njezin tadašnji ravnatelj, ElBaradei, dobili su Nobelovu nagradu za mir 2005. godine. U ElBaradeijevom govoru u Oslu, izjavio je da bi samo jedan posto novca potrošeno na razvoj novih oružja bilo dovoljno za hranjenje cijelog svijeta, i da, ako se nadamo pobjeći od samouništenja, nuklearno oružje ne bi trebalo imati mjesta u našoj kolektivnoj savjesti, niti bi trebalo igrati ulogu u našoj sigurnosti.

Dana 2. srpnja 2009. godine, Yukiya Amano je izabran za izvršnog direktora IAEA-e, koji je porazio Abdul Samad Mintyja iz Južne Afrike i Luis E. Echávarrija iz Španjolske. Dana 3. srpnja 2009. Upravni odbor glasovao je za imenovanje Yukiya Amano, a Generalni odbor u rujnu 2009. godine odobrava. On je stupio na dužnost 1. prosinca 2009.

Upravni odbor Upravni odbor je jedan od dva tijela koja određuje politiku u IAEA. Upravni odbor sastoji se od 22 država članica koje je izabrao Generalni odbor i najmanje 10 članica koje je izabrao Izvršni odbor. Izvršni odbor imenuje deset članova koji su najnapredniji u tehnologiji atomske energije, kao i najnaprednije članice iz bilo kojeg od sljedećih područja koja nisu zastupljena u prvih deset: Sjeverna Amerika,Latinska Amerika, Zapadna Europa, Istočna Europa, Afrika, Bliskom Istoku i južnoj Aziji, jugoistočnoj Aziji, Tihom oceanu i Dalekom Istoku. Ti su članovi imenovani na rok od jedne godine. Generalni odbor bira 22 člana iz preostalih naroda na dvije godine. Jedanaest se bira svake godine. 22 izabranih članova također moraju predstavljati propisanu geografsku raznolikost. Lista 35 članova Upravnog odbora za razdoblje 2018-2019: Argentina, Armenija, Australija, Azerbajdžan, Belgija, Brazil, Kanada, Čile, Kina, Ekvador, Egipat, Francuska, Njemačka, Indija, Indonezija, Italija, Japan, Jordan, Kenija, Republika Koreja, Maroko, Nizozemska, Nigerija, Pakistan, Portugal, Ruska Federacija, Srbija, Južna Afrika, Sudan, Švedska, Tajland, Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjedinjene Američke Države, Urugvaju i Venezuela.Fokus : IAEA and Iran

Upravni odbor je, sa svojih pet godišnjih sastanaka, odgovoran za izradu politike IAEA-e. Odbor daje preporuke Generalnom oboru o aktivnostima i proračunu IAEA-a, odgovoran je za objavljivanje IAEA standarda i imenuje izvršnog direktora u skladu s odobrenjem Generalnog odbora. Svaki član odbora dobiva jedan glas. Pitanja o proračunu zahtijevaju dvotrećinsku većinu. Sva druga pitanja zahtijevaju samo većinu. Većina također ima ovlasti odrediti pitanja, koja će nakon toga zahtijevati dvotrećinsku većinu. Dvije trećine svih članova Upravnog odbora moraju biti prisutni, kako bi glasali. Odbor bira vlastitog predsjednika.

Generalni odbor Generalni odbor sastoji se od svih 170 država članica. Odbor se sastaje jednom godišnje, najčešće u rujnu, kako bi odobrio akcije i proračune koji su proslijeđeni od Upravnog odbora. Generalni odbor također odobrava kandidata za glavnog ravnatelja i zahtjeva izvješća Odbora o trenutnim problemima. Svaki član prima jedan glas. Pitanja proračuna, izmjena statuta i obustava povlastica člana zahtijevaju dvotrećinsku većinu, a sva druga pitanja zahtijevaju običnu većinu. Slično Upravnom odboru, Generalni odbor može običnom većinom odrediti pitanja koja zahtijevaju dvotrećinsku većinu. Generalni odbor bira predsjednika na svakom godišnjem sastanku kako bi sastanak bio što učinkovitiji. Predsjednik služi samo za vrijeme trajanja sjednice.

Glavna je zadaća  Generalnog odbora da služi kao forum za raspravu o aktualnim pitanjima i politikama. Bilo koji od drugih IAEA organa, izvršni direktor, Izvršni odbor i države članice mogu postaviti pitanja o kojima će raspravljati Generalni odbor (IAEA Primer). Ova funkcija Generalnog odbora gotovo je identična s Općom skupštinom Ujedinjenih naroda.

Tajništvo Tajništvo se sastoji od profesionalnog i općeg osoblja u službi IAEA. Na čelu tajništva je izvršni direktor. Direktor je odgovoran za provođenje akcija koje donosi Upravni odbor i Generalni odbor. Izvršnog direktora bira Odbor i odobrava ga Generalni odbor na obnovljivi mandat od četiri godine. Izvršni direktor nadzire šest odjela koji obavljaju poslove u provođenju politike IAEA-a: nuklearnu energiju, nuklearnu sigurnost i osiguranje, nuklearne znanosti i primjene, zaštitne mjere, tehničku suradnju i menadžment.

IAEA proračun se sastoji od dva dijela. Redovni proračun financira većinu aktivnosti IAEA-e i procjenjuje se svakoj državi članici (344 milijuna eura u 2014. godini). Fond za tehničku suradnju financira dobrovoljni doprinos s općim ciljem u rasponu od 90 milijuna dolara. Misije organizacije Općenito je opisano da IAEA ima tri glavne misije:1)    Promicanje miroljubive uporabe nuklearne energije od svojih država članica,

2)    Provoditi zaštitne mjere, kako bi se utvrdilo da se nuklearna energija ne koristi u vojne svrhe,

3)    Promicanje visokih standarda za nuklearnu sigurnost

Miroljubiva uporaba nuklearne energije Prema članku II Statuta IAEA, cilj IAEA-a je "ubrzati i povećati doprinos atomske energije za mir, zdravlje i prosperitet diljem svijeta". Njegove glavne funkcije na ovom području, prema članku III, su poticanje istraživanja i razvoja, osiguranje ili pružanje materijala, usluga, opreme i objekata za države članice, poticanje razmjene znanstvenih i tehničkih informacija i obuke.

Tri od šest Odjela IAEA-a prvenstveno su zadužena za promicanje miroljubive uporabe nuklearne energije. Odjel za nuklearnu energiju usredotočen je na pružanje savjeta i usluga državama članicama o nuklearnoj energiji i ciklusu nuklearnog goriva. Odjel za nuklearne znanosti i primjene fokusira se na uporabu nuklearnih i izotopnih tehnika koje ne zahtijevaju snagu kako bi pomogle zemljama članicama IAEA-e na područjima vode, energije, zdravlja, biološke raznolikosti i poljoprivrede. Odjel za tehničku suradnju pruža izravnu pomoć zemljama članicama IAEA-e kroz nacionalne, regionalne i međuregionalne projekte putem obuke, stručnih misija, znanstvenih razmjena i pružanja opreme.

Zaštitne mjere