Pucolani su vulkanski pepeli koji nastaju erupcijom vulkana a imaju vezivna svojstva. Ime dolazi od mjesta Pozzuoli kod Napulja gdje se pucolan koristio kao vezivo u staroj vijeku. Pucolan nastaje prilikom erupcije vulkana (eksplozivnog izbacivanja magme) kada nastaju velike količine užarenog vulkanskog pepela koji se brzo hladi u atmosferi i pada na tlo. Termički procesi dobivanja pucolana su slični onima dobivanja zgure ili proizvodnji cementa. Sam pucolan nije vezivno sredstvo ali to postaje mješavina pucolana i vapna.
Pucolani za upotrebu u građevinarstvu moraju imati sljedeća svojstva:
sposobnost reagiranja i vezivanja velike količine vapna sposobnost stvaranja produkata hidratacije vezivnih svojstava
U slučaju da se koristi kao dodatak cementu pucolan veže oslobođeno vapno koje je nastalo pri hidrataciji cementnog klinkera i smanjuje njegovu količinu zbog svog kiselog karaktera.
Podjela pucolana
Pucolani se dijele na prirodne, umjetne i aktivirane.
Prirodni pucolani se zbog različitog mineraloškog sastava dijele se prema stijenama iz kojih je nastao vulkanski pepeo pa postoje: napuljski pucolani dacitski ili andezitski tufovi santorinska zemlja dijatomejska zemlja tras opal i čert kristalični zeoliti
U umjetne pucolane spadaju:
leteći pepeo – neizgorjeli staklasti dijelovi ugljene prašine koji se dobivaju iz elektrofiltera npr. termoelektrana na ugljen silicijska prašina (amorfna elektrofilterska SiO2 prašina – eng. silica fume) – dobiva se kao sporedni proizvod kod proizvodnje ferosilicija i sličnih materijala
Aktivirani pucolani se dobivaju žarenjem prirodnih materijala koji inače nemaju pucolanska svojstva ali ih dobivaju tek nakon termičke obrade. U ovu vrstu pucolana spadaju žarene gline i slični materijali.
Literatura
Vladimir Marčelja: Beton i komponente (4. izdanje, Danjar Zagreb) Petar Krstulović: Svojstva i tehnologija betona (Građevinski fakultet Sveučilišta u Splitu)
Kategorija:Građevinski materijali