Janko Nikola Bubalo (Turčinovići, 31. siječnja 1913. – Široki Brijeg, 27. veljače, 1997.) bio je hrvatski katolički svećenik iz reda franjevaca i pjesnik.
Životopis
Osnovnu je školu pohađao u Lištici, a srednju školu u Širokom Brijegu. U Franjevački red stupio je 1932. godine. Studij filozofije i teologije započeo je u Mostaru, a završio je u Wroclawu. Za svećenika je zaređen 1938. godine. Kao župni pomoćnik i župnik službovao je u Ljubuškom (do 1941.), Rasnu (do 1943.), Vitini (do 1950.), a zatim u Čerinu do 1981., kada se vraća u samostan na Humcu.
Godine 1987. primljen je u Društvo književnika Hrvatske. Pisao je pod pseudonimima Nislav Š. B., J. Bunislav, Fra Spiridion, N. Vranjić, fra I. Tratnik i J(anko) Trtalski, J. B. i L. M.
Djela
„Koraci od jučer” (Zagreb, 1973.) „Na rubu ništavila” (Duvno, 1973.) „U nedogled okrenut” (Split, 1974.) „Između sna i zastava” (Zagreb, 1975.) „Raspon trenutka” (Duvno—Zagreb, 1976.) „Prema sidrištu” (Zagreb—Duvno, 1977.) „Gorko Drvo” (Split—Duvno, 1979.) „Blagoslov darivanja” (Zagreb—Mostar, 1983.) „Tisuću susreta s Gospom u Međugorju” (Jelsa, 1985.) „Svjedočanstva – Međugorje blagoslovljena zemlja” (suautori A. i G. Girard; Jelsa, 1986.)
Izvori
Literatura Članci
Kategorija:Hrvatski pisci iz Bosne i Hercegovine Kategorija:Hrvatski franjevci Kategorija:Bosanskohercegovački franjevci Kategorija:Hrvatski pjesnici iz Bosne i Hercegovine Kategorija:Životopisi, Široki Brijeg