Mila Vlašić Gvozdić (zaselak Vlašići, Sovići, 18. rujna 1928. – Ljubljana, 28. veljače 2022.Mila Vlašić, Društvo hrvatskih književnika Herceg-Bosne, pristupljeno 20. prosinca 2024.) bila je hrvatska i bosanskohercegovačka pjesnikinja. Pučku školu, nižu gimnaziju i Učiteljsku školu završila je u Mostaru,Mirko Marjanović, Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas, Matica hrvatska Sarajevo, HKD Napredak, Sarajevo, 2001. a Pedagošku akademiju u Sarajevu. Diplomirala je slavistiku i romanistiku na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Na Pedagoškoj akademiji u Ljubljani radila je kao viša predavačica, metodičarka. Pisala je na hrvatskom i slovenskom jeziku. Objavila je više radova s pedagoškog područja, pisala je udžbenike.
Djela Učinilo mi se da su zvijezde (pjesme, 1969.) Un soffio della terra di Erzegovina/Dah zemlje Hercegovine (pjesme, 1983.) Pesmi za prijatelje/Tečem s srcem neretve in Soče (pjesme, 1986.) Na rukama me u grad donijeli/Na rukah so me v mesto prinesli (pjesme, 1994.) Ko je zemlja darove delila/Kad je zemlja darove dijelila (pjesme, 1996.) Cijeli vijek tihe čežnje/Za življenje tihega hrepenenja (pjesme, 1997.) Usred jarka sunca/Sredi jarkega sonca (pjesme, 1999.) Moj Mostar, ljubavi moja (pjesme, 2000.). Gora sa sedam čudesa (pjesme, 2010.) Večjezična pesniška antologija, Slovensko-hrvaško-italijanska izdaja (pjesme, 2011) Izbor i prijevod sa slovenskog na hrvatski za knjigu: Mila Kačič, V šelestenju trav me išči/Traži me u šuštanju travki (pjesme, Zagreb, 2004.)
Izvori
Vanjske poveznice
Kategorija:Hrvatski pisci iz Bosne i Hercegovine