Ivan IV. Antun Baltazar Zrinski (na mađarskom: Zrínyi János Antal) (Ozalj (?), 1651. – Graz, 11. studenoga 1703.), bio je hrvatski grof iz velikaške obitelji Zrinski i časnik u habsburškoj vojsci.
Životopis Rođen je 1651. kao jedini sin u braku hrvatskog bana Petra IV. Zrinskog i njegove supruge Ane Katarine rođ. Frankopan.
U vrijeme dok je njegov otac vodio urotu protiv kralja Leopolda, bio je još dijete. Školovao se kod senjskoga biskupa Ivana Smoljanića i augustinca Marka Forstala. Nakon toga studirao je filozofiju, humanističke predmete (1669. u Leuvenu) i vojnu strategiju. Stekao je visoko obrazovanje, o čemu svjedoče podatci da je govorio čak šest stranih jezika. S devetnaest godina uz hrvatski jezik govorio je i pisao talijanski, njemački, španjolski, francuski, mađarski te latinski jezik.Anđelko Mijatović, Zrinsko-frankopanska urota, Alfa, Zagreb, 1992., , str. 126.
Nakon sloma Zrinsko-frankopanske urote, ostao je na slobodi te je boravio u Pragu i tu je stupio u vojnu službu. Nakon više godina koje je proveo u habsburškoj vojsci promaknut je u zapovjednika pukovnije. Ratovao je protiv kuruca u sjevernoj Ugarskoj, a 1678. godine bio je zarobljen i potom zatočen u Erdelju. Kada su zaplijenjena sva imanja njegova oca, među kojima i ona u Međimurju, odnosno Čakovcu, bio je po mišljenju bečkog dvora trajna prijetnja.
U vrijeme dok je u bitki kod Slankamena 1691. godine, pogođen metkom u leđa,Trpimir Macan, Željko Holjevac, Povijest hrvatskoga naroda, 4. izmijenjeno i dopunjeno izd. Školska knjiga, Zagreb, 2013., , str. 154. stradao njegov bratić Adam Zrinski, Ivan Antun je već godinama boravio u tamnici. Jer, premda odan kralju, služeći kao časnik u njegovoj vojsci i istaknuvši se u mnogim bitkama, stalno je bio pod prismotrom i sumnjičen kao njegov protivnik pa je naposljetku 1683. godine optužen za veleizdaju i utamničen, isprva u Oberhausu, a potom u tirolskoj utvrdi Rattenburg. Dvadeset je godina proveo po austrijskim zatvorima. U srpnju 1703. godine premješten je u zatvor u Grazu, a potom u utvrdu Schlossberg.
Iscrpljen i bolestan, dugo boraveći u vlažnim ćelijama, umro je od upale pluća, u Grazu, u utvrdi Schlossberg, na Martinje, 11. studenoga 1703. godine. Tajno je pokopan, po noći 12. studenoga 1703. godine,Anđelko Mijatović, Zrinsko-frankopanska urota, Alfa, Zagreb, 1992., , str. 128. u grobnici ispod crkve dominikanskog samostana u Grazu jer su austrijske vlasti strahovale od dolaska velikoga broja hrvatskih studenata iz Graza na njegov sprovod.
Smrću ovog mučenika ugasila se loza hrvatske velikaške obitelji Zrinski.
Posmrtni ostatci Od 1920. godine Emilij Laszowski tragao je za podatcima o Ivanu Antunu grofu Zrinskom a nakon devetogodišnjega traganja, 1928. godine, pronađena je potvrda o njegovome pokopu u dominikanskoj crkvi u Grazu.Anđelko Mijatović, Zrinsko-frankopanska urota, Alfa, Zagreb, 1992., , str. 145. Zbog nepovoljnih političkih prilika nije bilo moguće obaviti prijenos njegovih posmrtnih ostataka u domovinu. Godine 1943. stvoren je projekt za prijenos. Njegovi su posmrtni ostatci u organizaciji Družbe "Braća Hrvatskoga Zmaja", 26. veljače 1944. godine, preneseni u Katedralu Blažene Djevice Marije u Zagrebu.János J. Varga, Ivan Antun Zrinski, kraljev zatočenik , u: Susreti dviju kultura. Obitelj Zrinski u hrvatskoj i mađarskoj povijesti , gl. ur. Romana Horvat, ur. izdanja: Sándor Bene, Zoran Ladić i Gábor Hausner, Biblioteka Zbornici , knj. 4, Matica Hrvatska, Zagreb, 2012., , str. 478.Ljubomir Škrinjar, Bog nam sreću daj! - Hrvatski nek živi zmaj!:, HKV, 27. studenoga 2011., pristupljeno 31. prosinca 2015. Kovčeg s posmrtnim ostatcima bio je 3. ožujka 1944. godine izložen na katafalku u posebno urešenoj zagrebačkoj prvostolnici, s brojnim vijencima. Dne 4. ožujka 1944. godine uz nazočnost državnih, vojnih i upravnih vlasti, izaslanstava raznih udruga i mnoštva naroda nakon mise zadušnice, koju je služio zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac, kovčeg je položen u istu kriptu prvostolnice u kojoj počivaju njegov otac Petar Zrinski i ujak Fran Krsto Frankopan.
Spomen Družba "Braća Hrvatskoga Zmaja", 30. travnja 1944. godine, u crkvi sv. Andrije u Grazu, na zidu kapelice sv. Križa, postavili su mu spomen-ploču. Ploča, od bijeloga mramora, za koju je nacrt izradio akademski slikar Stjepan Kukec, ispisana na latinskome jeziku. Tekst je sastavio don Lovre dr. Katić, a ispisao ga je akademski slikar Stjepan Kukec. U prijevodu na hrvatski jezik glasi:
Poveznice Šubići Knezovi Zrinski Katarina Zrinski
Izvori
Vanjske poveznice Ivan Antun grof Zrinski, tekstovi Emilija Laszowskoga, Božidara Kukuljevića, Ante Cividinija i Eduarda Miloslavića, Izdanje Vitežkog reda Hrvatskog Zmaja, Zagreb, 1944. Mirnik, Ivan., Ivan Antun Baltazar grof Zrinski (Count Ivan IV Antun Baltazar of Zrin) , sažetak, Svjetlo: časopis za kulturu, umjetnost i društvena zbivanja, 1-2; 30-33., (2005.) Turistička zajednica Međimurja: Povijesna kronologija, (u međumrežnoj pismohrani archive.org 6. rujna 2014.)
Ivan Antun Kategorija:Životopisi, Međimurje Kategorija:Hrvatski grofovi Kategorija:Životopisi, Ozalj