Ovo je članak o demografskoj povijesti Hrvata Bosne i Hercegovine. Ovaj članak je dio serije o demografiji Hrvata Bosne i Hercegovine, koja ima posebne, detaljne članake za sve ove teme. Ovaj članak se bavi demografijom hrvatskog naroda na teritoriju današnje Bosne i Hercegovine, od njegova dolaska na to područje do danas.
Udio Hrvata u ukupnom stanovništvu Bosne i Hercegovinegodina popisaKatolici %ukupno stanovništvo BiHPopis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1921. 444.308 23,50 % 1.890.440Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1931. 547.949 23,58 % 2.323.555godina popisaHrvati %ukupno stanovništvo BiHPopis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1948. 614.123 23,93 % 2.565.277Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1953. 654.229 22,97 % 2.847.790Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1961. 711.666 21,71 % 3.277.948Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1971. 772.491 20,62 % 3.746.111Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1981. 758.140 18,39 % 4.124.008Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991. 760.852 17,38 % 4.377.053Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 2013. 544.780 15,43 % 3.531.159Napomena: neki su se Hrvati u razdoblju od 1953. do 1991. izjašnjavali kao Jugoslaveni.
Srednjovjekovna bosanska država
Stanovništvo srednjovjekovne Bosne je bilo slavensko, po svojim etničkim i vjerskim značajkama pripadajući istom etničkom supstratu kao i Hrvati. Osim samoga spomena hrvatskoga imena, to se vidi u mnogobrojnim etno-kulturnim obilježjima, kao što su jezik (čakavstina i štokavska ikavica, te zapadna ijekavština, što su sve karakteristike hrvatskoga jezika), glagoljsko i zapadnoćirilsko pismo (tzv. bosančica ili hrvatska ćirilica) kojim su pisane isprave, djela vjersko-nabožnog i umjetničkog sadržaja, a koje je istovjetno hrvatskoj ćirilici koja se rabila u Dalmaciji i sjevernohrvatskom primorju, pripadnost zapadnom civilizacijskom krugu, što se očituje u zapadnom katoličkom kršćanstvu te umjetničkim oblicima zapadne provenijencije.
Politički, većina je sadašnje Bosne i Hercegovine (uz kratke intervale, kao za vrijeme srpskog župana Časlava Klonimirovića), pripadala hrvatskoj državi. Po nekim procjenama na području srednjovjekovne Bosne uoči turskog osvajanja je živjelo 850.000 – 900.000 stanovnika, sljedećeg nacionalnog sastavaCrkva na kamenu, listopad 2007., prema studijama nekoliko ozbiljnih stručnjaka (Krunoslav Draganović, Dominik Mandić, Antun Ivandija, Josip Buturac): katolika oko 750.000 ili 85,22 %, krstjana oko 80.000 ili 9,09 % i pravoslavaca oko 50.000 ili 5,68 %. Specifičnost srednjovjekovne Bosne su bili krstjani, koji nikad nisu činili većinu stanovništva, niti su stvorili vjersku organizaciju na državnoj razini, te su prirodno nestajali misionarskim radom dominikanaca i, posebno, franjevaca.HercegBosna.org Rano srednjovjekovlje: Slaveni i "zemljica Bosna"
Osmansko razdoblje
U osmanskom razdoblju broj katolika drastično opada. Kada su osvojili Bosnu, 1463. godine, Turci su, po različitim podatcima, 100.000 domaćeg katoličkog stanovništva odveli u zarobljeništvo i 30.000 mladića u janjičare. Godine 1524. dolazi do najžešćega progona katolika u Bosni i Hercegovini. Te su godine srušeni franjevački samostani u Kraljevoj Sutjesci, Visokom, Fojnici, Kreševu i Konjicu, a nešto kasnije i u Mostaru. Drži se da je u takvim okolnostima 120.000 – 150.000 katolika prešlo na islam. Godine 1528./1529. u današnjoj BiH bilo je: katolika oko 360.000 ili 57 %, muslimana oko 220.000 ili oko 34 % i pravoslavaca oko 55.000 ili 9 %. Godine 1624. bilo je: muslimana oko 300.000 ili 67 %, katolika oko 100.000 ili 22 % i pravoslavaca oko 50.000 ili 11 %. U habsburško-turskom ratu (1683. – 1699.), po svjedočenju franjevca Andrije Šiprašića, bježeći pred turskim nasiljem 100.000 bosanskohercegovačkih Hrvata napustilo je svoja ognjišta i prešlo Unu i Savu. Tako je u napadu 1697. godine, u kojem je habsburški vojskovođa i princ Eugen Savojski osvojio Sarajevo, opljačkao i popalio i vratio se u Osijek, s njim Bosnu napustilo do 40.000 katolika.
Od 1813. do 1818. Bosnu i Hercegovinu zahvatila je epidemija kuge. Zbog nepostojanja popisa stanovništva, U Bosni i Hercegovini tada nisu postojali popisi stanovništva izuzev popisa katolika čiji je broj sa 114.391 (1813.) pao na 50.928 (1818.), tj. za 56 %.
Povjesničar Muhamed Hadžijahić je procijenio da je 1710. u BiH bilo oko 100.000 kršćana, a 1817. oko 400.000. Brojke je temeljio na izvješćima o katolicima, a godišnji prirodni priraštaj kršćanskog stanovništva u 18. stoljeću procijenio je na 1,3 %.Moačanin, Nenad (2013). "Stanovništvo Bosanskog ejaleta u 18. stoljeću prema popisima glavarine". Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Razred za društvene znanosti (in Croatian). Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, str. 97 Prema popisu stanovništva Bosanskog pašaluka iz 1851. godine, koji je popisivao samo muškarce, bilo je u Bosni i Hercegovini 440 733 stanovnika. Hadžijahić je na temelju tog popisa napravio procjenu ukupnog broja stanovništva Bosne i Hercegovine, zaključivši da je tada u BiH bilo 1 077 956 stanovnika, od čega 173 200 katolika ili 16,07 %.Hadžijahić, Muhamed (1990). Porijeklo bosanskih Muslimana. Sarajevo: Bosna, str. 166. Popis iz 1870. godine zatekao je 220 353 katolika od 1 510 307 stanovnika ili 14,59 %.Ramčilović, Zećir (2019). "Demografske promjene nakon Berlinskog kongresa (1878) u Bosni i Hercegovini". Historijski Pregledi. Tuzla: Centar za istraživanje moderne i savremene historije Tuzla, str. 77
Godine 1875. u Donjoj Hercegovini, na području Gabele i Hrasna, 19. lipnja, katolici digli ustanak protiv turske vlasti. Ubrzo su pobunilo i čitavo kršćansko stanovništvo u Bosni i Hercegovini. Turske vlasti nisu mogle ugušiti ustanak i u rat s Turskom stupile su Srbija i Crna Gora 1876. godine, a godinu kasnije i Rusija. Borbe su dovršene 1878. godine, a Osmansko Carstvo je iz rata izašlo kao gubitnik. Tijekom ustanka, preko 150.000 hrvatskog, katoličkog stanovništva je izbjeglo u Hrvatsku.HercegBosna.org Osmanska vlast: Tamni vilajet i beskrajni rat
Austro-Ugarska i Kraljevina Jugoslavija
U austrougarskom razdoblju počinje oporavak demografske slike Hrvata u Bosni i Hercegovini. Prema popisu stanovništva iz 1910. godine, u Bosni i Hercegovini bilo je 114 591 useljenika,Ramčilović, Zećir (2019). "Demografske promjene nakon Berlinskog kongresa (1878) u Bosni i Hercegovini", str. 79-80 od čega su trećina bili Hrvati.Karamatić, Marko (1997). Katoličanstvo u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: HKD Napredak. str. 79
Tako je Bosna i Hercegovina godine 1895. imala 1.336.091 stanovnika, sljedećeg nacionalnog sastavaAgencija za statistiku Bosne i Hercegovine: Demografija, Tematski bilten 02/2007, Sarajevo 2007.godine:grčki pravoslavci1 – 571.250 ili 42,76 %, muhamedanci2 – 492.710 ili 36,88 %, rimokatolici – 265.788 ili 19,89 %, židovi – 5805 ili 0,43 % i ostali – 538 ili 0,04 %.Herceg-Bosna.org Austro-Ugarska vlast: Protektorat i nacionalne ideologije
Osnovno obilježje razdoblja Kraljevine Jugoslavije je bilo nastojanje Srba da se, koristeći se dominacijom u vojsci i politici, te relativnom brojnošću (oko 38-40 % ukupnog stanovništva BiH), nametnu kao dominantan čimbenik u zemlji s ciljem "srbizacije" nesrpskih naroda. Po popisu stanovništva iz 1931. godine, Bosna i Hercegovina imala je 2.323.787, sljedećeg nacionalnog sastavaHercegBosna.org Kraljevina Jugoslavija: Prokleta avlija : Srbi 44,25 %, Muslimani 30,90 %, Hrvati 23,58 % i Ostali 1,02 %.
1 Do popisa 1905. godine pravoslavci su popisivani kao grčki pravoslavci.
2 Do 1901. godine službeno ime Mohammedaner (njemački) – muhamedanci.
Socijalistička Jugoslavija
Za vrijeme druge Jugoslavije, Hrvati Bosne i Hercegovine, kao najmalobrojniji i najsumnjiviji element u BiH, nosili su stigmu reakcionarnog katoličkog naroda, optuživani za genocide i brutalnosti NDH (od kojih su Muslimani dobrohotno ekskulpirani, a Srbi su, kao glavni komunistički krvnici uživali privilegije zločina), podnijeli su sudbinu građana drugoga reda. Stalno sumnjičeni i policijski proganjani, njihova etnička područja svjesno gospodarski zanemarivana, prisiljavani na emigraciju (od ekonomskih emigranata iz BiH, Hrvati, koji su činili oko 1/5 stanovništva, davali su preko 2/3 emigranata), uz potiskivanje hrvatskog jezika i nametanje srpskog, od školstva do medija, Hrvati su bili posebno podvrgnuti totalitarnom policijskom režimu, sve s ciljem depopulacije i eliminiranja hrvatskog naroda kao kanceroznog elementa koji smeta socijalističkom napretku.
Za vrijeme druge Jugoslavije, po popisima 1953. – 1991. Hrvati su od 23,00 % pučanstva pali na 17,30 % iako se njihov sveukupan broj povećao. Prema popisu stanovništva iz 1953. godine, Hrvati-katolici su činili većinu u većini kotareva koji su nalazili na teritorijima koji su 1939. godine ušli u Banovinu Hrvatsku. Tada je njihov broj iznosio 654.229, odnosno 23,00 % ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine. Prema popisu stanovništva iz 1961. godine, Hrvati su činili 21,70 % ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine, a njihov broj je iznosio 711.660. Kotari su podijeljeni na manje općine. Prema popisu stanovništva iz 1971. godine, Hrvati su činili 20,60 % ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine, a njihov broj je iznosio 772.491.
Prema popisu stanovništva iz 1981. godine, Hrvati su činili 18,60 % ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine, a njihov broj je iznosio 767.247. U odnosu na popis stanovništva iz 1971., postotak Hrvata se prvi put smanjio ispod 20,00 %, a nakon 1981. godine i dalje se nastavio smanjivati. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, Hrvati su činili 17,30 % ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine, a njihov broj je iznosio 755.895.HercegBosna.org Socijalistička Jugoslavija: Vrli novi svijet
Rat u Bosni i Hercegovini
Ukupan broj Hrvata u Bosni i Hercegovini se nastavio smanjivati, a tome je nakon 1991. najviše pridonio krvavi rat koji je bjesnio u Bosni i Hercegovini. Dolazi do tragičnog egzodusa hrvatskog naroda iz BiH. Veći primjeri toga egzodusa su Bosanska Posavina i srednja Bosna. U Bosanskoj Posavini prema popisu stanovništva iz 1991. godine je bilo 131.542 Hrvata, dok ih danas na tom prostoru ima svega negdje oko 36.000, a do velikog izgona Hrvata došlo je i u srednjoj Bosni. Rat u Bosni i Hercegovini je učinio svoje i utjecao je na etničku kartu Bosne i Hercegovine koja je do tada zbog velike izmiješanosti naroda često nazivana "leopardovo krzno". Tako su brojnim etničkim čišćenjima i progonima se dogodila velika preseljena naroda na područja koja je držala njihova vojska. Hrvati su se selili na područja koja je držao HVO, Bošnjaci na područja koja je držala Armija BiH te Srbi na područja koja je držala Vojska RS-a.
Na popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini 1996. godine, koji je proveden od strane UNHCR-a (popis nije službeno priznat), Bosna i Hercegovina je imala 3.919.953 stanovnika. Od toga broja, Hrvata je bilo 571.317 ili 14,57 % ukupnog stanovništva te zemlje. Hrvati su zahvaljujući svojem samoorganiziranju putem Hrvatske Republike Herceg-Bosne i njezinih oružanih snaga Hrvatskog vijeća obrane izborili svoj opstanak u Bosni i Hercegovini, u ratu u toj zemlji.HercegBosna.org Ima nas ima!
Sadašnje stanje
mini|Kretanje broja katolika u Bosni i Hercegovini od 1996. do 2012. S velikom vjerojatnoćom se može tvrditiPincom.info Koje bi općine bile u sastavu hrvatske federalne jedinice?, 12. studeni 2007. da su Hrvati danas većina u sljedećim općinama: Mostar, Široki Brijeg, Ljubuški, Livno, Čitluk, Tomislavgrad, Čapljina, Orašje, Posušje, Žepče, Grude, Vitez, Kiseljak, Prozor-Rama, Odžak, Stolac, Neum, Domaljevac-Šamac, Usora, Kreševo, Kupres, Dobretići i Ravno, odnosno u oko 23 općine od ukupno 79 općina u Federaciji.