thumb|right|300px|Vojna baza "Područje 51" Područje 51 ili Zona 51 () je vojna baza smještena u južnom dijelu zapadne Nevade u Sjedinjenim Američkim Državama (130 kilometara sjeverozapadno od Las Vegasa). Glavna svrha baze je razvijanje i ispitivanje pokusnih vojnih zrakoplova i naoružanjaDREAMLAND: Fifty Years of Secret Flight Testing in Nevada By Peter W. MerlinRich, p. 57, Rich describes Groom in 1977 as being "...a sprawling facility, bigger than some municipal airports, a test range for sensitive aviation projects" Baza se naziva i Dreamland, Paradise Ranch,Rich, p. 56 Rich writes "Kelly [Johnson, the U2's designer] had jokingly nicknamed this Godforsaken place Paradise Ranch, hoping to lure young and innocent flight crews" Home Base, Watertown Strip, Groom LakePatton, p. 3, lists Paradise Ranch, Watertown, Groom Lake, and Home Base as nicknames a u novije vrijeme i Zračna luka Homey.Daily Aviator - Homey Airport , article retrieved January 14, 2008. Područje je dio "Nellis" vojnih operacija, a zračni prostor oko baze ograničen za letenje (R-4808NFAA aviation chart for the Groom area), poznat je vojnim pilotima pod nazivom »Kutija«.

Postojanje baze dugo je nijekala američka vlada, što je dovelo do učestalih teorija od kojih je središnja ona o neidentificiranu letećem objektu (NLO) skrivenom u bazi.

Projekti na Jezeru Groom thumb|left|200px|Ulaz u "Područje 51" Jezero Groom nije uobičajena zračna baza te se borbene jedinice u pravilu tamo ne razmještaju. Umjesto toga koristiti se tijekom razvoja, testiranja i obuke za nove tipove zrakoplova. Tek kada, nakon ispitivanja zrakoplov odobri neka od institucija kao što su Ratno zrakoplovstvo SAD-a ili CIA, on će biti predan na uporabu u operativnu zračnu bazu. Ipak, u bazi se nalaze i nekoliko zrakoplova projektiranih u bivšem SSSR-u koji služe za trening i analizu. Sovjetski špijunski sateliti fotografirali su Groom jezero tijekom hladnog rata, a kasnije su i civilni sateliti napravili fotografije baze i njene okolice. Iz slika se ipak mogu izvući samo skromni zaključci o bazi, njenoj uzletno-sletnoj stazi, hangarima i jezeru.

Projekt Lockheed U-2 mini|desno|180px|Lockheed U-2 Za vrijeme Drugog svjetskog rata Groom jezero je korišteno za uvježbavanje bombardiranja i artiljerijskog gađanja. Nakon rata područje je napušteno sve do travnja 1955. godine kada ga je lockheedov tim izabrao kao idealnu lokaciju za testiranje svojih nadolazećih U-2 špijunskih aviona.Shadow Flights: America's Secret Air War Against the Soviet Union, Curtis Peebles, 2000, Presidio Press, . Isušeni dio jezera korišten je kao idealna pista za upravljanje eksperimentalnih zrakoplova a planinski lanci koji okružuju dolinu štitili su bazu od neželjenih pogleda.

Lockheed je na tom području improvizirao bazu, tada poznatu kao "Site II" ili "Ranch", koja se sastojala od nekoliko skloništa, radionica i prikolica za smještaj njegova malog tima. U samo tri mjeseca izrađena je pista dužine 1.500 metara i već u srpnju 1955. bila je spremna za uporabu. Prvi U-2 u bazu je s teretnim zrakoplovom Douglas C-124 Globemaster II iz Burbanka dostavljen 24. srpnja 1955. Lokidovi tehničari u bazu su sletjeli s Douglasom DC-3. Prvi U-2 je iz baze poletio 4. kolovoza 1955. a sredinom 1956. počeli su pod vodstvom CIA-e prvi špijunski letovi nad tadašnjim Sovjetskim savezom.

Projekt SR-71 Blackbird mini|desno|180px|Lockheed SR-71 Blackbird Nakon što su u svibnju 1960. vojne snage SSSR-a uspjele srušiti U-2, Lockheed je počeo raditi na njegovom nasljedniku kao dio OXCART CIA programa. Projekt je uključivao A-12- izviđački avion s velikom visinom leta i s brzinom od 3Maha iz kojeg je kasnije razvijen slavni SR-71 Blackbird. Osobine SR-71 i zahtjevi za njegovo održavanje doveli su do velikog širenja objekata kao i piste na jezeru. Glavna pista produžena je na 2.600 m, broj ljudi u bazi naraslo je na preko 1.000 a prvi prototip A-12 poletio je 1962. godine. Baza je dobila svoje spremnike za gorivo i kontrolni toranj, uvelike je poboljšana sigurnost, zatvoren je mali civilni rudnik u slivu bazena jezera a šire područje doline je proglašeno ekskluzivnim vojnim područjem.

U bazi su po prvi puta letjeli većina Blackbird inačica: A-12, neuspio prototip presretača YF-12 i osnovni model "Crne ptice" D-21. A-12 ostaje u bazi sve do 1968. (SR-71 svoj prvi let ima u Palmdaleu, Kalifornija.)

Projekt Have Blue/F-117 mini|desno|180px|Lockheed F-117 Nighthawk Nakon "Crne ptice", Područje 51 je korišteno za razvijanje i usavršavanje Stealth tehnologije. Ova tehnologija je omogućila izradu zrakoplova B-2 Spirit i F-117 Nighthawk koji su bili desetljećima ispred svog vremena. Iako su javnosti predstavljeni tek 1988. godine oni su u Području 51 letjeli od 1977. godine.

Lockheed-ov Have Blue prototip nevidljivog lovca (manji model F-117 Nighthawka) imao je prvi let u prosincu 1977.Rich, pp. 56-60 a ispitivanje raznih modela pod velikom tajnom je rađeno sve do sredine 1981., kada je počela izrada prvih F-117. Uz dodatne letne testove usavršavan je radarski sustav, testirano naoružanje te je vršena obuka za prve grupe USAF F-117 pilota. Nakon toga, pod još uvijek visoko klasificiranom tajnosti, F-117 se premješta u obližnju Zračnu luku Tonopah Test Range a na kraju u Bazu ratnog zrakoplovstva Holloman.

Slava + Teorije zavjere = Kraj? Dok se svijet divio zrakoplovima B-2 Spirit i F-117 Nighthawk, a američka vlada "skakala od zadovoljstva" s Područjem 51, na javnu scenu dolazi Bob Lazar. U studenom 1989. godine, Bob Lazar se pojavio u posebnoj emisiji na lokalnoj TV postaji KLAS, s novinarom Georgom Knappom. U toj je emisiji Bob Lazar tvrdio da je od 1988. do 1989. radio na NLO-ima u Području 51. Ovu su vijest, mediji raširili po cijelom SAD-u, a zatim i cijelom svijetu. Rezultat toga bilo je to da su na tisuće ljudi počeli dolaziti, i promatrati što se događa u toj vojnoj bazi koja "ne postoji". Upravo je ovo bio početak kraja za mnoge tajne Područja 51.

Sudska tužba, i priznavanje postojanja U ljeto 1993. grupa radnika Područja 51 je podigla sudsku tužbu protiv Područja 51. Razlog tužbe je bila smrt jednog od radnika. U tužbi je stajalo kako je vlada svjesno dopustila paljenje otrovnih otpada u Području 51, što je dovelo do smrti jednog, i oboljenju mnogih drugih radnika. Radnici su tražili da im vlada otkrije koji su otrov palili, kako bi se izloženi radnici mogli izliječiti.

Iako je na početku suđenja poricala postojanje Područja 51, tvrdivši da bi i "samo priznanje postojanja, bilo opasnost za nacionalnu sigurnost", vlada je pod pritiskom ipak popustila. Vlada je priznala da vojna baza postoji, ali da se ne zove "Područje 51". Tijekom suđenja, još je jedan radnik izgubio život, zbog trovanja. Konačna presuda je bila da "radnici nemaju pravo znati, čemu su bili izloženi".

Kako bi spriječila dodatne tužbe, i povećala tajnovitost baze, američka vlada je donijela "Predsjedničku odluku 95-45".2000 Presidential Determination U odluci stoji da baza postoji, ali da za nju ne vrijede federalni zakoni. Drugim riječima, Područje 51 je iznad zakona.

Izvori

Kategorija:Vojne baze Kategorija:Teorije zavjere koje uključuju oružane snage SAD-a Kategorija:Teorije zavjere vezane za NLO Kategorija:Građevine u SAD-u Kategorija:Nevada Kategorija:Oružane snage SAD-a