Lisice su hrvatski dugometražni film iz 1969. godine kojeg je režirao Krsto Papić. Obrađuje temu posljedica razdora Tita i Staljina 1948. kroz sudbine mještana Zagore koje završavaju tragedijom. Film je osvojio Veliku zlatnu arenu za najbolji film.17. PULSKI FILMSKI FESTIVAL

Radnja

Zagora u okolici Vrlike 1948. Donedavno je svatko morao voljeti Staljina, a sada, nakon raskida sa SSSR-om, svatko tko se izjasni kao pristaša istog završava u zatvoru. Na vjenčanju Višnje i Ante pojavi se puno gostiju, a među njima je i jedan politički dužnosnik Andrija, ali i dvojica agenata Udbe – Krešo i Ćazim – čija prisutnost na svadbi unosi nemir koji sve više raste na inače veseloj proslavi.

Kada Andrija slučajno padne i ozljedi se, biva odveden u kuću na njegovanje, no tamo siluje Višnju. Kada Andrija izađe van, agenti ga uhite - zbog optužbe da je staljinist. Dotad heroj kraja, postaje omraženi neprijatelj, a dok ga udbaši odvode, mještani prebiju Antu te ubijaju Višnju pri pokušaju da je osramoćenu vrate u njezin zaselak.

Nagrade Festival igranog filma u Puli - najbolji film, režija, glavna glumica Jagoda Kaloper, glavni glumac Adem Čejvan.

Glume Fabijan Šovagović - Ante Adem Čejvan - Andrija Jagoda Kaloper - Višnja Ilija Ivezić - Krešo Fahro Konjhodžić - Ćazim Ivica Vidović - Musa Edo Peročević - Baletić Zaim Muzaferija - Todor

Kritike Dejan Marković je za Filmski leksikon zapisao recenziju: "Prvi i izrazito autorski film koji se izravno bavi obračunom s pristašama Staljina u Jugoslaviji 1948. Smjestivši zbivanja u kamenjar Dalmatinske zagore, Papić rabi surovost i pustoš okoliša kao dvostruku metaforu: krajnje političke okrutnosti, ali i nemogućnosti bijega i skrivanja od progona i moći vlasti. U tom je smislu »fantomski biciklist«, koji donosi uhidbene naloge, najupečatljivija metafora straha koji se uvlači među stanovnike. Krajnja nemoralnost vlasti utjelovljena je u Andrijinu silovanju mlade, ali i u njegovim pokušajima da svojom trofejnom sačmaricom ubije vranu lokalnog »redikula« Muse. Tom dojmu straha, nesigurnosti, ali i okrutnosti, pridonosi i crno-bijela fotografija surovih, sporih, panoramskih totala podneblja u kojima se kreće biciklist kao anticipacija zla, a osobito zvuk kojeg čine autohtono »ojkanje« (folklorni element je i vrličko kolo) kombinirano s improviziranom glazbom snimljenom tijekom projekcije u studiju. Moć i politiku kao nešto sudbonosno potvrđuje i poštovanje jedinstva mjesta, vremena i radnje kojim se film, prema samom redatelju, izravno poziva na grčku tragediju. Jedno od najuspjelijih ostvarenja autorskog i modernističkog razdoblja hrvatske kinematografije, ujedno je jedan od najpoznatijih i najprikazivanijih hrvatskih filmova u inozemstvu pa ga u svojim fondovima posjeduju mnogi nacionalni filmski arhivi."Lisice (1969), Filmski leksikon, 2008.

Izvori

Vanjske poveznice

Kategorija:Filmovi Krste Papića Kategorija:Hrvatski filmovi 1960-ih Kategorija:Dobitnici Velike zlatne arene za najbolji film