Humphrey DeForest Bogart (, 25. prosinca 1899. – , 14. siječnja 1957.),Obavijest o rođenju u Ontario County Timesu, 10. siječnja 1900.Birthday of Reckoning američki filmski i kazališni glumac te kulturna ikona. Časopis Entertainment Weekly proglasio ga je najvećom filmskom legendom svih vremena. Američki filmski institut 1999. ga je proglasio najvećom muškom filmskom zvijezdom.
Nakon pokušaja s raznim poslovima, Bogart je 1921. počeo glumiti i postao redoviti izvođač u broadwayskim produkcijama u dvadesetima i tridesetima. Nakon burzovnog kraha 1929. smanjila se potražnja za predstavama pa se Bogart okrenuo filmu. Njegov prvi značajniji uspjeh bila je uloga Dukea Manteeja u Okamenjena šuma. Dobio je pohvale za izvedbu u kazališnoj izvedbi pa se njegov prijatelj Leslie Howard pobrinuo da je reprizira i u filmskoj verziji iz 1936. Unatoč sjajnim kritikama, za Bogartom se vukla etiketa gangstera iz B-filmova. Prekretnica se dogodila 1941. s filmovima Visoka Sierra (iako je i u njemu glumio kriminalca) i Malteški sokol. Sljedeće godine, njegova uloga Ricka Blainea u Casablanci konačno ga je dovela na vrh glumačke profesije, a u isto vrijeme zacementirala njegovu prepoznatljivu filmsku osobnost, onu tvrdokornog cinika koji ponekad pokazuje svoju plemenitu stranu. Slijedili su trijumfi s filmovima Duboki san (1946.); Otok Largo (1948.), u kojem je nastupio sa svojom suprugom Lauren Bacall; Blago Sierra Madre (1948.); Afrička kraljica (1951.), za koji je osvojio Oscar za najboljeg glumca; i Pobuna na Caineu (1954.). Ukupno se pojavio u 75 dugometražnih filmova.
Rani život
Bogart je rođen u New Yorku, kao najstarije dijete Belmonta DeForesta Bogarta (rođen u srpnju 1867. u Watkins Glenu u New Yorku - umro 8. rujna 1934. u New Yorku) i Maud Humphrey (1867. – 1941.). Belmont i Maud vjenčali su se u lipnju 1898. Preci njegova oca bili su engleskog, nizozemskog i španjolskog podrijetla. Bogart je nizozemsko prezime koje znači "voćnjak".Meyers 1997, str. 5. Majka mu je bila većinom engleskog podrijetla, uz manji utjecaj velškog. Bogartov otac bio je prezbiterijanac, a majka članica Episkopalne Crkve."The religious affiliation of Humphrey Bogart." Adherents.com.
Bogartov rođendan bio je predmet kontroverzi. Dugo se vjerovalo da je rođen na Božić 1899., što je izmislio Warner Bros. i često koristio zbog romantične pozadine, a zapravo se rodio 23. siječnja 1899., što je datum koji se pojavljuje u mnogim navodima. Međutim, ova se priča danas čini neutemeljenom: iako nikad nije pronađen rodni list, obavijest o njegovu rođenju pojavila se u bostonskim novinama u siječnju 1900., a potvrđuje da se rodio na Božić 1899., kao i drugi izvori.Prema popisu stanovništva iz 1900. za domaćinstvo Belmonta Bogarta navodi se kako je njegov sin Humphrey rođen u prosincu 1899. Postoje još tri popisa stanovništva koji potvrđuju da mu je rođendan u prosincu 1899. Njegova posljednja supruga, glumica Lauren Bacall, uvijek je tvrdila kako je 25. prosinca pravi datum njegova rođenja. Vidi Bogart: Urban Legends .
Djetinjstvo
Bogartov otac, Belmont, bio je kirurg specijaliziran za srce i pluća. Njegova majka, Maud Humphrey, bila je vrlo uspješna komercijalna ilustratorica koja se obrazovala u New Yorku i Francuskoj. Bila je militantna feministica.Meyers 1997., str. 6–7. Upotrijebila crtež bebe Humphreyja za poznatu kampanju za dječju hranu Mellins.Meyers 1997., str. 8. Zarađivala je preko 50 tisuća dolara godišnje kao ilustrator, što je u to vrijeme bio ogroman iznos, u odnosu na muža koji je godišnje zarađivao 20 tisuća.Meyers 1997., str. 6. Bogartovi su živjeli u otmjenom stanu na Upper West Sideu, a imali su i vikendicu u državi New York.Meyers 1997., str. 10–11.
Humphrey je bio najstarije od troje djece. Imao je dvije sestre, Frances i Catherine Elizabeth (Kay). Roditelji su mu bili dosta službeni, zauzeti svojim karijerama te su se često svađali. Rezultat svega bio je manjak emocija koje su upućivali djeci. "Odgojen sam jako neosjećajno, ali i vrlo pošteno. Poljubac je u našoj obitelji bio pravi događaj. Naši majka i otac nisu se pretjerano brinuli za moje sestre i mene."Meyers 1997., str. 9–10. Bogarta su kao dječaka zadirkivali zbog njegovih uvojaka, urednosti, "slatkih" slika na kojima je morao pozirati za majku, odjeće Little Lord Fauntleroy u koju ga je odijevala - te imena "Humphrey".Meyers 1997., str. 9. Od oca je naslijedio potrebu za pomaganjem drugima, zaluđenost pecanjem, dugogodišnju ljubav za jedrenje i privlačnost samouvjerenih žena.Meyers 1997., str. 22.
Obrazovanje
Bogartovi su kao tipični izdanci njujorškog društva slali sina u privatne škole. Obrazovanje je započeo u školi Delancy gdje se zadržao do petog razreda, a zatim preselio u Trinity School.Hyams 1975., str. 12. Bio je nezainteresiran, mrzovoljan učenik koji nije pokazivao zanimanje za izvanškolske aktivnosti.Meyers 1997., str.. 12. Kasnije je otišao na prestižni pripremni koledž Phillips Academy u Andoveru u Massachusettsu, najstariju pripremnu školu u Americi, gdje je preporučen na osnovu obiteljskih veza.Meyers 1997., str. 13. Nadali su se da će poći na Yale, ali on je 1918. izbačen.Wallechinsky i Wallace 2005., str.. 9.
Detalji njegova isključenja su nejasni: jedna priča kaže da je izbačen jer je bacio ravnatelja u Rabbit Pond, umjetno jezero na kampusu. Drugi su tvrdili kako je pušio i pio, a uz to slabo učio i dobacivao nastavnicima. Druga priča kaže kako ga je iz škole povukao otac jer je loše učio. U svakom slučaju, njegovi roditelji bili su vrlo obeshrabreni slijedom događaja i svojim propalim planovima koje su imali za sinovu budućnost.Meyers 1997., str.. 18-19.
Mornarica
Kako na vidiku nije bilo druge karijere, Bogart je slijedio svoju ljubav prema moru i u proljeće 1918. se prijavio u Mornaricu SAD-a. Kasnije se prisjetio, "S osamnaest godina rat izgleda kao sjajna stvar. Pariz! Francuske djevojke! Dovraga sve!"Meyers 1997., str. 19. Bogart je većinu vremena proveo kao mornar i član posade koja je prevozila američke postrojbe natrag iz Europe nakon potpisivanja primirja.Sperber i Lax 1997., str. 27.
Prepoznatljivi ožiljak
Bogart je u to vrijeme zaradio i ožiljak, njegov zaštitni znak te razvio svoje karakteristično šaptanje, iako su prave okolnosti nejasne. Jedna verzija govori kako mu je usnu rasjekao komadić šrapnela tijekom artiljerijske vatre s njegova broda, USS Leviathan, iako neki tvrde da Bogart nije ni vidio mora nakon što je potpisano primirje. Druga verzija, za koju Bogartov dugogodišnji prijatelj, pisac Nathaniel Benchley, tvrdi da je istina ta da je Bogart ozlijeđen dok je vodio zatvorenika u pomorski zatvor u New Hampshireu. Navodno je zatvorenik u lisicama, dok su mijenjali vlak u Bostonu, zamolio Bogarta za cigaretu, i dok je Bogart tražio šibice, podigao ruke i udario ga po ustima lisicama, rasjekavši mu usnu i pobjegao. Zatvorenik je na kraju zatvoren u Portsmouthu. Alternativno objašnjenje je da ga je zatvorenik udario jednom rukom dok ga je Bogart oslobađao, dok mu je druga ruka još bila u lisicama.Citro, Sceurman, Mark i Moran 2005, str. 240–241. Prema knjizi Humphrey Bogart: The Early Years Darwina Portera, ožiljak je djelo njegova oca, Belmonta, kojeg je zaradio tijekom strašne svađe. Najvjerojatnije je kako se prava istina nikad neće ni saznati.
Bez obzira na sve to, dok je Bogart došao do liječnika, ožiljak se već formirao. "Prokleti doktor", rekao je poslije Bogart Davidu Nivenu, "umjesto da ga zakrpa, samo je sve zabrljao." Zapravo, Niven kaže da kad je pitao Bogarta za ožiljak rekao mu je kako je to posljedica nesreće iz djetinjstva; Niven tvrdi da su priče o zadobivanju ožiljka za vrijeme rata izmislili studiji kako bi unijeli dašak glamura. U njegovu post-ratnom liječenju se ne spominje ožiljak na usni iako se spominju manji ožiljci. Kad je glumica Louise Brooks 1924. upoznala Bogarta, imao je manji ožiljak na gornjoj usni, koji je Belmont Bogart možda djelomično sanirao prije nego što se Bogart 1930. počeo baviti filmskim biznisom. Ona vjeruje kako ožiljak nema veze s njegovim karakterističnim govorom.Meyers 1997., str. 29.
Rana karijera
Bogart se vratio kući i otkrio kako je Belmont slaba zdravlja (vjerojatno zbog ovisnosti o morfiju), da mu je liječnička praksa u lošem stanju, a i izgubio je mnogo obiteljskog novca lošim ulaganjima u drvni materijal.Sperber i Lax 1997, str. 28. Tijekom svojih dana u Mornarici, Bogart se osamostalio i razvio vlastite osobine udaljivši se tako od obiteljskog utjecaja. Postao je liberal koji je mrzio umišljenost, pozere i snobove, otvoreno se družio s ljudima koji su pripadali raznim manjinama, bez obzira na rasu, vjeru ili seksualnu orijentaciju, a s vremena na vrijeme je prkosio konvencionalnom ponašanju i autoritetu, što su osobine koje će pokazivati i u svojim filmovima. S druge strane, zadržao je osobine pristojnih manira, razgovjetnosti, točnosti, skromnosti i nesklonost fizičkom dodiru.Meyers 1997., str. 22, 31.
Nakon mornaričke službe, Bogart je radio kao brodar, a nakon toga kao prodavač obveznica.Meyers 1997., str. 23. Pridružio se Mornaričkim rezervama. Što je još važnije, zadržao je prijateljske odnose s prijateljem iz djetinjstva Billom Bradyjem Jr. čiji je otac imao veze u zabavnoj industriji, a Bogart je kasnije dobio uredski posao u novoj tvrtki Williama Bradyja Sr. World Films.Meyers 1997., str. 24, 31. Okušao se kao scenarist, redatelj i producent, ali se nije iskazao ni u jednom polju. Jedno je vrijeme bio menadžer kazališne predstave Bradyjeve kćeri Alice Brady, A Ruines Lady. Nekoliko mjeseci kasnije 1921., Bogart je ostvario svoj kazališni debi kao japanski batler u Drifting, još jednoj predstavi Alice Brady, nervozno izgovorivši jednu rečenicu. Ostvario je još nekoliko nastupa u njenim sljedećim komadima.Sperber i Lax 1997., str. 29–31. Bogartu su se svidjeli kasni sati u kojima su glumci radili i uživao u pozornosti koju glumac dobiva na pozornici. Mnogo je vremena proveo u točionicama alkohola i postao teški pijanac. Barska tučnjava koja datira iz tog vremena možda je pravi uzrok Bogartova ožiljka na usni, jer se ta priča bolje poklapa nego ona Louise Brooks.Sperber i Lax 1997., str. 35. Bogart je rekao, "Rođen sam kao indolentan, a ovo je bio najlakši porok."
Bogart je odgojen u uvjerenju kako je gluma ispod razine džentlmena, ali on je uživao u kazališnoj glumi. Nikad nije uzimao satove glume, ali je bio uporan i odlučno radio. Pojavio se u barem sedamnaest broadwayskih produkcija između 1922. i 1935. Glumio je mlađahne ili romantične sporedne glumce u salonskim komedijama. Vjeruje se kako je on i prvi glumac koji je na pozornici rekao "Tennis, anyone?"Meyers 1997., str. 28. (fraza koja karakterizira život više klase, posebice u Britaniji početkom 20. stoljeća, koja je zaokupljena samo sobom i svoju dosadu upražnjava igrajući, među ostalim, tenis, a pri tome nemareći za stvaran i težak život drugih oko sebe). Kritičar Alexander Woollcott pisao je za neke od njegovih ranih radova da je on "kao što se to obično i samilosno kaže nepotpun."Časopis Time, 7. lipnja 1954. Neke su recenzije bile povoljnije. Heywood Broun je u svojoj recenziji Nerves napisao, "Humphrey Bogart ostvaruje najefektniju ulogu... i suhu i svježu, ako je to moguće".Sperber i Lax 1997., str. 33. Bogart je prezirao trivijalne, mekušne uloge koje je igrao u ranoj karijeri, nazvavši ih "White Pants Willie" ulogama.
Na početku svoje karijere, dok je igrao dvostruke uloge u komadu Drifting u Playhouse Theatreu, Bogart je upoznao Helen Menken. Vjenčali su se 20. svibnja 1926. u Gramercy Park Hotelu u New Yorku, a razveli 18. studenog 1927. te ostali prijatelji.Sperber i Lax 1997., str. 36. Kasnije, 3. travnja 1928., oženio se s Mary Phillips u stanu njezine majke u Hartfordu u državi Connecticut. Ona je, kao i Menken, imala vatrenu narav. Mary je upoznao kad su se pojavili u predstavi Nerves koja se jako kratko davala u Comedy Theatreu u rujnu 1924.