Crna knjiga komunizma – Zločini, teror, represija (francuski: Le Livre noir du communisme: Crimes, terreur, repression) je knjiga o povijesti političke represije u komunističkim državama, uključujući među ostalim genocide, bespravna ubojstva, deportacije i mukotrpne radne logore. Knjiga je objavljena 1997. godine u Francuskoj, u autorstvu Stéphanea Courtoisa, Andrzeja Paczkowskog, Nicolasa Wertha, Jean-Louisa Margolina i nekoliko drugih europskih znanstvenika. Knjiga je u različitim zemljama izazvala rasprave o revalorizaciji socijalizma i pojavu pojma „Crveni holokaust”, kojim bi se jednostranački komunistički režimi izjednačili s fašističkima (konkretno nacionalsocijalističkim). Također postavlja i pitanje o tome jesu li u međunarodnom socijalizmu bili počinjeni zločini protiv čovječnosti.
Hrvatsko izdanje knjige u prijevodu Radmile Zdjelar i Ljiljane Strpić objavile su izdavačke kuće Politička kultura i Golden marketing 1999. u Zagrebu.
Broj žrtava Crna knjiga navodi sljedeće procjene o broju ljudi ubijenih od strane komunističke vladavine u navedenim zemljama (Afrika i istočna Europa navedene su zbirno):
Kina: 65 milijuna Sovjetski Savez: 20 milijuna Afrika: 1.7 milijuna Afganistan: 1,5 milijuna Sjeverna Koreja: 2 milijuna Kambodža: 2 milijuna Istočna Europa: milijun Vijetnam: milijun Latinska Amerika: 150.000
Rezolucija Vijeća Europe 1481 u sječnju 2006. temelji se na podatcima iz crne knjige.
Već u uvodu Courtois tvrdi da je u komunističkim genocidima ubijeno četiri puta više ljudi nego što je ubijeno od strane Hitlerove osovine i želi privući pozornost da javnost sazna više o sličnosti tih dvaju ideologija. To je po Courtoisu nužno zbog komunističke ideologije, koja po njemu i dalje ima mnogo sljedbenika.
Rezolucija parlamentarne skupština Vijeća Europe 25. siječnja 2006. parlamentarna skupština Vijeća Europe Rezolucijom 1481/2006 snažno osuđuje zločine totalitarnih komunističkih režima. U izvješću koje je prethodilo rezoluciji objavljen je broj žrtava iz crne knjige komunizma.
Kritika Prema Florianu Rulitzu, komunistička Jugoslavija je zbog svoje izdvojene uloge tijekom i nakon Hladnog rata u zapadnom svijetu prikazivana neobjektivno, ne navodeći masovne zločine i druge vrste nasilja i kršenja ljudskih prava kao što je to bio slučaj u drugim europskim komunističkim državama.Rulitz, Florian Thomas. 2012. Bleiburška i vetrinjska tragedija, Počasni bleiburški vod, Zagreb, 2012., , str. 25.
Dvojica koautora Crne knjige komunizma, Nicolas Werth i Jean-Louis Margolin, javno su se odrekli ovog projekta jer su smatrali da je Stéphane Courtois bio opsjednut dosezanjem brojke od 100 milijuna žrtava. Prema njihovom istraživanju, ukupan broj žrtava komunističkih režima između 65 i 93 milijuna.Le Monde, 14 studeni 1997.
Druge kritike Crne knjige uključuju neslaganje s teorijom Holodomora kao genocida nad Ukrajincima, te uspoređivanja komunizma (odnosno lenjinizma) s nacizmom. Nicolas Werth je u svojoj kritici tvrdio kako u Sovjetskom Savezu „nisu postojali logori smrti”, te da „što se više uspoređuju komunizam i nacizam, to su razlike među njima očitije”.The Atlantic, ožujak 2000.Le Monde, 21. rujna 2000.
Povezani članci hrvatski holokaust Crna knjiga komunizma u Hrvatskoj Crna knjiga kapitalizma
Izvori
Vanjske poveznice Josip Jurčević, Međunarodna osuda zločina totalitarnih komunističkih režima
Kategorija:Komunistička represija Kategorija:Knjige