Versifikacija ili hrv. stihotvorstvo (lat. versus - redak, stih) znanost je o građenju stihova, skup pravila koja opisuju način stvaranja stihova i ostvarivanja pjesničkog ritma. U tom smislu istoznačna je terminima metrika i prozodija. Dijelom je književne teorije.
U širem smislu versifikacija označava stihotvorstvo, kovanje stihova, pretvaranje proznog teksta u stihovni.
Podjela Najčešće razlikujemo tri metrička sustava: kvantitativnu versifikaciju silabičku versifikaciju tonsku ili akcenatsku versifikaciju Posljednja dva metrička sustava mogu se kombinirati u jedan, silabičko-akcenatski.
Kvantitativna versifikacija Također se naziva antičkom, klasičnom ili metričkom versifikacijom.
Razvila se u starogrčkoj poeziji, i koristila u latinskoj poeziji. Stihovi su se pjevali ili govorili na način da su se mogli razlikovati dugi i kratki slogovi. Temelj ritmičke organizacije bila je pravilna izmjena dugih i kratkih slogova, pri čemu je dugi slog trajao dvostruko duže od kratkoga. Dugi slog naziva se arza, traje dvije mòre, a označuje se znakom makrón "—". Kratki slog naziva se teza, traje jednu mòru, a označava se znakom breve "∪" .Osnovna ritmičko-melodijska jedinica naziva se akcentska stopa, i sastoji se od dvaju ili više slogova. Postoji tridesetak vrsta stopa, od kojih su najpoznatije:
prihij ∪ ∪ trohej ili horej — ∪ jamb ∪ — spondej — — daktil — ∪ ∪ amfibrah ∪ — ∪ anapest ∪ ∪ — tribrah ∪ ∪ ∪ molos — — — kretik — ∪ — bahkej ∪ — — palimbahkej — — ∪
Prema broju i vrsti stopa određivale su se vrste stihova, nazvane uglavnom prema broju stopa: tetrametar - stih od četiri stope heksametar (šestomjer) - stih od 6 stopa, tvori se od pet daktila (od kojih se prva četiri mogu zamijeniti i spondejom (peti vrlo rijetko)) i jednog spondeja ili troheja - Ilijada, Odiseja, Eneida, Metamorfoze Heksametar se u antici često vezivao, uz pentametar, u elegijski distih. Povezivanjem stihova u veće cjeline nastajale su strofe. Najpoznatije antičke strofe su alkejska (dva jedanaesterca, deveterac i deseterac), nazvana prema pjesniku Alkeju, i sapfička (tri jedanaesterca i peterac), nazvana prema pjesnikinji Sapfi.
Silabička versifikacija Temelj ritmičke organizacije čini načelo nizanja stihova jednake duljine, tj. stihova s jednakim brojem slogova u svakom stihu. Ovaj se oblik versifikacije pojavljuje od srednjeg vijeka, a veže se uz pojavu književnosti na narodnim jezicima. Dužina i kratkoća u tim jezicima nemaju isto značenje i ulogu kao u starogrčkom ili latinskom jeziku. Pri ritmičkoj organizaciji stihova važno je načelo istog broja slogova u svakom stihu, i pojava cezure (stanke) u duljim stihovima. Silabička versifikacija vrste stihova razlikuje prema broju slogova i položaju cezure. Prema tome razlikujemo osmerac, deseterac, dvanaesterac, ... Važna je i rima, koja pomaže ritmičkoj organizaciji stihova.
Cezura je u antičkom pjesništvu odmor u stihu uvjetovan tehnikom daha kod pjevanja ili govorenja stihova. U modernom pjesništvu, cezura je stalna granica među riječima iza nekog sloga koja dijeli stih na manje dijelove.
Tonska (akcenatska) versifikacija Na temelju uvjerenja kako je za stih važna pravilnost između naglašenih i nenaglašenih slogova, stvoren je tonski sustav versifikacije, koji u obzir uzima isključivo broj i raspored naglasaka u stihu, dok broj nenaglašenih slogova može varirati.
Akcenatsko-silabička versifikacija Silabička i tonska versifikacija često se povezuju u sustav u kojem i broj slogova, ali i raspored naglasaka imaju jednako vrijednu ulogu.
Izvori
Kategorija:Književnost