Pneumonija ili upala pluća je akutno upalno stanje plućnog parenhima. Obično je uzrokuje zaraza virusima ili bakterijama, a rjeđe drugi mikroorganizmi, određeni lijekovi i druga stanja kao što su autoimune bolesti.
Tipični simptomi uključuju kašalj, bol u prsima, vrućicu i teškoće pri disanju. Dijagnostički alati uključuju roentgen i kulturu ispljuvka. Dostupna su cjepiva za sprječavanje određenih vrsta pneumonije. Liječenje ovisi o uzroku bolesti. Pretpostavljena bakterijska pneumonija se liječi antibioticima. U slučaju teške pneumonije, oboljela se osoba obično hospitalizira.
Pneumonija godišnje pogađa oko 450 mililjuna ljudi, sedam posto svjetskog stanovništva, i uzrokuje 4 milijuna smrti. Iako je William Osler u 19. stoljeću nazivao pneumoniju "kapetanom ubojicom", otkriće terapije antibioticima i cjepiva u 20. stoljeću je poboljšala izglede za preživljavanje. Međutim, u zemljama u razvoju te među vrlo starim, vrlo mladim i kronično oboljelim osobama, pneumonija je i dalje glavni uzročnik smrti.
Znakovi i simptomi Učestalost simptoma Simptom Učestalost Kašalj 79–91% Zamor 90% Vrućica 71–75% Pomanjkanje daha 67–75% Ispljuvak 60–65% Bol u prsima 39–49% mini|300px|lijevo|Glavni simptomi infektivne pneumonije Osobe s infektivnom pneumonijom često imaju produktivni kašalj, vrućicu kao i drhtanje, pomanjkanje daha, oštru ili probadajuću bol u prsima kod dubokog disanja te povećanu brzinu disanja. Kod starijih osoba, zbunjenost može biti najistaknutiji znak. Tipični znakovi i simptomi kod djece ispod pet godina su vrućica, kašalj te brzo ili otežano disanje.
Vrućica nije vrlo specifična, jer se javlja kod mnogih drugih uobičajenih bolesti, a može bit i odsutna kod teško oboljelih ili pothranjenih osoba. Osim toga, kašalj je često odsutan kod djece mlađe od 2 mjeseca. Teži znakovi i simptomi mogu uključivati: modrilo kože, smanjenu žeđ, grčeve, stalno povraćanje, ekstremno visoku temperaturu ili smanjenu razinu svijesti.
Bakterijski i virusni slučajevi pneumonije obično izazivaju iste simptome. Neki uzroci se povezuju s klasičnim, ali ne-specifičnim, kliničkim karakteristikama. Pneumonija koju uzrokuje Legionella pneumophila može biti popraćena bolovima u trbuhu, proljevom ili smetenošću, dok se pneumonija koju uzrokuje Streptococcus pneumoniae povezuje s ispljuvkom boje hrđe, a pneumonija koju uzrokuje Klebsiella može izazvati krvavi ispljuvak koji se često opisuje kao "pekmez od ribiza". Krvavi ispljuvak (poznat kao hemoptiza) se također može pojaviti uz tuberkulozu, gram-negativnu pneumoniju i apsces pluća, kao i češće uz akutni bronhitis.Mikoplazma pneumonija se može pojaviti vezano uz nateknuće limfnih čvorova u vratu, bol u zglobovima, ili upalu srednjeg uha. Virusna pneumonija se češće javlja uz teško disanje nego bakterijska pneumonija.
Uzrok mini|alt=Tri okrugla objekta na crnoj pozadini|Bakterije Streptococcus pneumoniae, uobičajeni uzročnik pneumonije, slikane pomoću elektronskog mikroskopa Pneumoniju prvenstveno izazivaju infekcije uzrokovane bakterijama ili virusima te rjeđe uzrokovane gljivicama i Praživotinjama. Iako je identificirano preko 100 vrsta infektivnih uzročnika, samo nekoliko je odgovorno za većinu slučajeva. Miješane infekcije virusima i bakterijama mogu se javiti u do 45% infekcija kod djece i 15% infekcija kod odraslih. Uzročnik može promaći izolaciji u približno pola slučajeva unatoč pažljivom testiranju.
Izraz pneumonija se ponekada koristi za šire označavanje bilo kojeg stanja koje uzrokuje upalu pluća (uzrokovanu, na primjer, autoimunom bolešću, kemijskim opeklinama ili reakcijama na lijekove); međutim, ova upala se točnije naziva pneumonitis. Infektivni uzročnici su povijesno bili podijeljeni na "tipične" i "atipične" na osnovi pretpostavljenih načina pojavljivanja, ali dokazi nisu poduprli ovu razliku pa se stoga više ne naglašava.
Uvjeti i rizični čimbenici koji pogoduju pneumoniji uključuju: pušenje, imunodeficijenciju, alkoholizam, kroničnu opstruktivnu plućnu bolest, kroničnu bolest bubrega i bolesti jetre. Upotreba lijekova za potiskivanje kiselina, kao što su inhibitori protonske pumpe ili H2 blokatori, povezuje se s povećanom opasnošću od pneumonije. Starost također pogoduje pneumoniji.
Bakterije Bakterije su najučestaliji uzrok pneumonije, s time da je vrsta Streptococcus pneumoniae izolirana u gotovo 50% slučajeva. Druge često izolirane bakterije uključuju: Haemophilus influenzae u 20%, Chlamydophila pneumoniae u 13% i Mycoplasma pneumoniae u 3% slučajeva; Staphylococcus aureus; Moraxella catarrhalis; Legionella pneumophila i Gram-negativne bacile. Niz inačica gore navedenih infekcija otpornih na lijekove postaju sve češće, uključujući i Streptococcusa pneumoniae otpornog na lijekove (DRSP) te Staphylococcusa aureusa otpornog na meticilin (MRSA).
Širenje organizama je olakšano u prisutnosti rizičnih čimbenika. Alkoholizam se povezuje s vrstom Streptococcus pneumoniae, anaerobnim organizmima i vrstom Mycobacterium tuberculosis; pušenje potiće infekciju vrstama Streptococcus pneumoniae, Haemophilus influenzae, Moraxella catarrhalis i Legionella pneumophila. Izlaganje pticama je povezano s vrstom Chlamydia psittaci; domaćim životinjama s vrstom Coxiella burnetti; udisanje sadržaja želuca s anaerobnim organizmima; a cistična fibroza s vrstom Pseudomonas aeruginosa i Staphylococcus aureus.Streptococcus pneumoniae je uobičajenija zimi, i treba je pretpostaviti kao uzrok kod osoba koje udišu velike količine anaerobnih organizama.
Virusi Kod odraslih osoba, virusi čine približno trećinu, a kod djece oko 15% slučajeva pneumonije. Često prisutni agensi uključuju: rinoviruse, koronaviruse, viruse gripe, respiratorni sincicijski virus (RSV), adenovirus i virus parainfluence. Virus Herpes simplex rijetko uzrokuje pneumoniju, osim kod skupina kao što su: novorođenčad, osobe s rakom, primatelji transplantata te osobe sa znatnim opeklinama. Osobe nakon transplantacije organa ili osobe koje su na drugi način imunokompromitirane u velikom broju obolijevaju od pneumonije uzrokovane citomegalovirusom. Osobe s virusnim infekcijama mogu biti sekundarno zaražene bakterijama Streptococcus pneumoniae, Staphylococcus aureus, ili Haemophilus influenzae, osobito ako su prisutni drugi zdravstveni problemi. Različiti virusi prevladavaju u različita doba godine, na primjer, tijekom sezone gripe, gripa može biti uzročnik više od polovice svih virusnih slučajeva. Povremeno se javljaju epidemije drugih virusa, uključujući hantavirus i koronaviruse.
Gljivice Gljivična pneumonija nije uobičajena, ali se češće javlja kod osoba s oslabljenim imunološkim sustavom zbog AIDS-a, imunosupresivnih lijekova ili drugih zdravstvenih problema. Najčešći uzročnici su Histoplasma capsulatum, Blastomyces, Cryptococcus neoformans, Pneumocystis jiroveci i Coccidioides immitis. Histoplazmoza je najuobičajenija u slivu rijeke Mississippi, a kokcidioidomikoza je najuobičajenija u jugoistočnim Sjedinjenim Američkim Državama. Broj slučajeva je rastao u kasnijoj polovici 20. stoljeća zbog učestalog putovanja i broja imunosupresije kod populacije.
Praživotinje Pluća može napasti niz vrsta praživotinja, uključujući: Toxoplasma gondii, Strongyloides stercoralis,Ascaris lumbricoides i Plasmodium malariae.Murray and Nadel (2010). Chapter 37. Ovi organizmi najčešće uđu u tijelo putem izravnog dodira s kožom, gutanjem ili putem kukaca nositelja. Osim Paragonimus westermani, većina parazita ne ugrožavaju pluća izravno, već utječu na njih sekundarno kroz druge organe. Neki paraziti, osobito oni iz rodova Ascaris i Strongyloides, stimuliraju jaku eozinofilnu reakciju, koja može uzrokovati eozinofilnu pneumoniju. Kod drugih zaraza, kao što je malarija, utjecaj na pluća se javlja primarno zbog sistemične upale izazvane citokinima. U razvijenom svijetu, ove zaraze su najčešće kod osoba koje se vraćaju s putovanja ili kod imigranata. Globalno gledano, ove su zaraze najčešće kod osoba s imunodeficijencijom.
Idiopatska pneumonija Idiopatske intersticijske pneumonije ili nezarazne pneumonije čine grupu difuznih bolesti pluća. One uključuju: difuzno alveolarno oštećenje, organiziranu pneumoniju, nespecifičnu intersticijsku pneumoniju, limfocitnu intersticijsku pneumoniju, deskamativnu intersticijsku pneumoniju, respiratorni bronhiolitis s intersticijskom pneumonijom i običnu intersticijsku pneumoniju.
Patofiziologija mini|Pneumonija puni plućne alveole tekućinom, ometajući oksigenaciju. Alveola na lijevoj strani je normalna, dok je ona na desnoj puna tekućine zbog pneumonije. Pneumonija često počinje kao infekcija gornjeg dišnog sustava koja prelazi u donji dišni sustav.
Virusna Virusi do pluća mogu doprijeti različitim putovima. Do zaraze respiratornim sincicijskim virusom tipično dolazi dodirivanjem očiju ili nosa nakon dodirivanja virusom zagađenih predmeta.Murray and Nadel (2010.). 31. poglavlje Do zaraze drugim virusima dolazi udisanjem u zraku raspršenih kapljica koje sadrže virus, na nos ili usta. Kad jednom dospiju u gornje dišne putove, virusi mogu dospjeti i do pluća, gdje ulaze u stanice koje oblažu plućne mjehuriće (alveole) ili u plućni parenhim. Neki virusi, poput virusa ospica i herpes simplex virusa mogu u pluća dospjeti putem krvi. Ulazak virusa u pluća može dovesti do smrti stanica različitog opsega. Kad imunološki sustav odgovori na infekciju, može doći do još opsežnijeg oštećenja pluća. Upalnoj reakciji doprinose leukociti, uglavnom oni mononuklearni. Osim oštećenja pluća, mnogi virusi istovremeno zahvaćaju druge organe i na taj način oštećuju njihove funkcije. Virusna infekcija također povećava podložnost organizma bakterijskim infekcijama, pa se zbog toga kao komorbidno stanje može razviti bakterijska pneumonija.
Bakterijska Većina bakterija do pluća dospijeva udisajem iz grla ili nosa. Do udisanja malih količina sekreta iz grla ili nosa dolazi tijekom spavanja u polovice zdravih ljudi. U grlu se bakterije nalaze uvijek, ali potencijalno zarazne bakterije se tamo nalaze samo u određeno vrijeme i u određenim okolnostima. Manji broj bakterija kao što su Mycobacterium tuberculosis i Legionella pneumophila dopire do pluća zaraženim, u zraku raspršenim kapljicama. Bakterije se mogu do pluća proširiti i krvlju. Kada dospiju u pluća, bakterije mogu prodrijeti u prostore između stanica i između alveola, gdje će ih pokušati uništiti makrofazi i neutrofili (oblici leukocita). Neutrofili također otpuštaju citokine, koji dovode do općeg podražaja imunosnog sustava. Zbog toga dolazi do vrućice, tresavice i umora, koji su česti simptomi bakterijske pneumonije. Neutrofili, bakterije i tekućina iz okolnih krvnih žila ispunjavaju alveole, što se na rendgenskoj slici vidi kao konsolidacija tkiva.
Dijagnoza mini|Krepitacije se čuju u plućima bolesnika od pneumonije auskultacijom pomoću stetoskopa.
Pneumonija se tipično dijagnosticira na osnovi kombinacije znakova i simptoma i rendgenske slike pluća. Međutim, točni uzrok nije uvijek lako utvrditi, jer ne postoji konačna pretraga kojom se može razlikovati bakterijsko i nebakterijsko podrijetlo. Svjetska zdravstvena organizacija je klinički definirala pneumoniju u djece ili samo na osnovi kašlja ili na osnovi otežanog i ubrzanog disanja, uvlačenja stijenke donjeg dijela prsnog koša prilikom udisanja, ili na osnovi poremećene svijesti. Ubrzanim disanjem se u djece dobi ispod 2 mjeseca smatra ono od više od 60 udisaja u minuti, u djece dobi od 2 mjeseca do 1 godine života ono od više od 50 udisaja u minuti, a u djece dobi od 1 godine do 5 godina života ono od više od 40 udisaja u minuti. U djece je ubrzano disanje i uvlačenje stijenke donjeg dijela prsnog osjetljiviji znak od krepitacija koje se čuju pomoću stetoskopa.