mini|Zlatnovršni manastir sv. Mihovila iz 12. stoljeća, Kijevska oblast mini|Počajivska ikona mini|Ukrajinske tradicionalne pisanice, autor: Inna Forostjuk, Luganska oblast
Ukrajinska kultura (ukr.: Українська культура) se smatra jednom od najstarijih kultura u svijetu. Ona je rezultat tisućljetnog sudaranja i prožimanja kultura istočne i zapadne civilizacije s brojnim arheološkim nalazima poznate tripiljske, skitske i drugih kultura Današnja se karakteristična ukrajinska kultura intenzivno razvija od trenutka službenoga prihvaćanja kršćanstva u 10. stoljeću na središnjim ukrajinskim prostorima. Ukrajinsko pleme Poljani tada je dalo ključan i poseban doprinos razvoju specifične istočnoslavenske kulture čije su bitne elemente kasnije preuzeli mnogi narodi u okruženju, a povijesni termin Rus',The former name of Ukraine stoljećima je obilježavo današnju Ukrajinu u svim europskim dokumentima.
Na ukrajinski narod i njihovu antičku odnosno srednjovjekovnu kulturu u značajnom omjeru posebno su utjecali Skiti, Grci, Goti i mnogobrojni skandinavski doseljenici, zatim Poljaci, Nijemci, Austrijanci i Rusi. Ukrajinci su također poznati po unikatnom kozačkom baroku,The baroque in Ukraine razdoblju koje je značajno obilježilo pobjedonosne crnomorske borbe zaporoških kozaka protiv tatarskih i osmanskih klanova. Generalno, prostor srednjovjekovne Ukrajine je stoljećima bio sjecište različitih dominantnih kultura koje su se tada konfigurirale uz ukrajinsku tradicionalnu kršćansku kulturu s bizantskim karakteristikama. Napredno ukrajinsko razdoblje u sklopu Kijevske Rusi manifestiralo se vrlo bogatom kulturnom i prosvjetnom tradicijom Ukrajinaca, što se zbog represivnih okolnosti danas primjećuje gotovo isključivo u vrhunskom šarolikom ukrajinskom folkloru i bogatoj glazbenoj tradiciji. Ukrajina je već u 11. stoljeću imala napredni oligarhijski tip vladavine staroruskih kneževa s političkim središtem u Kijevu, a početkom 17. stoljeća je predstavljala dom prve moderne demokracije u svijetu,Hetman state or Hetmanate kada je ujedno formirana Zaporoška Republika i prestižno Kijevsko sveučilište.
Arhitektura Ukrajine
lijevo|mini|Ukrajinska tradicionalna kuća, autor: Ilja Rjepin, (1880.) lijevo|mini|Restoran tradicionalnog ukrajinskog dizajna, Park Taras Ševčenko, Kijev Tradicija arhitekture na području Ukrajine vrlo je stara, a do danas su se sačuvali ostaci velikih građevnih kompleksa, koji su nastali prije nove ere. To su, na primjer, Herson i Olivija, starogrčki gradovi (države) na području južne Ukrajine. Biljsku koloniju (7. stoljeće pr. Kr. - 3. stoljeće pr. Kr.) znanstvenici poistovjećuju sa starim gradom Gelon, koji je opisao Herodot. Autentična ukrajinska arhitektura počela se razvijati u 9. i 10. stoljeću, kad se na području Ukrajine stvorila centralizirana država Kijevska Rus'. U početku su sve građevine bile građene od drva i bile su nalik na brvnare. Osnovna građevna struktura bili su od davnina vodoravno nanizani dijelovi i zidne površine od drva. Takva tradicija gradnje sačuvala se do početka 20. stoljeća. Čak se i danas takav način gradnje može naći u Černjihivu. U Kijevskoj Rusi se uz kršćanstvo pojavio i bizantski stil gradnje, za što je najbolji primjer katedrala svete Sofije u Kijevu iz 11. stoljeća, koja je ostala sačuvana do danas, iako je preuređena u baroku. Kada se pojavio u Kijevskoj Rusi, bizantski stil se počeo aktivno reformirati u skladu s autentičnom predodžbom o gradnji i ukrašavanju. Kao posljedica te reformacije pojavile su se izdužene bizantske kupole kijevskih crkava, specifični uzorci boja na slikama, freskama i mozaicima.
Nakon mongolskog napada na Ukrajinu arhitektura poprima stil sve jačih obrambenih karakteristika. Od 12. do 15. stoljeća tvrđave s kulama, utvrđeni samostani i dvorci grade se u Kamjanec-Podiljsku, Ljvivu, Lucku, Kremencu i u Bilhorod-Dnjistrovsku. Zidovi su visoki i nepristupačni, ali se na nekima vidi dekorativni element u obliku ukrajinske plahte ili veza, napravljen od crvene opeke. Najbolji primjer za to je Hotinska tvrđava u Černjivačkoj pokrajini, koja ima zidine visoke između 30 i 35 metara (i danas je dobro očuvana). Utvrđeni samostani iz 15. stoljeća također nalikuju na tvrđave. Glavna crkva samostana nalazila se u središtu samostanskog dvora ili u sustavu obrambenih zidina. Crkve su obvezno bile prilagođene odolijevanju napadima, jer su nerijetko bile skrovište ne samo redovnicima, nego i civilnom stanovništvu.
Pogledaj još: Čajka (brod)
U 16. i 17. stoljeću u Ukrajini se proširio renesansni stil. On se najviše odrazio na arhitekturi Ljviva. Na jednom od središnjih ljvivskih trgova gotovo su potpuno očuvane renesansne kuće, od kojih je najljepša Crna kamenica (ukr. Čorna kamjanicja). Vanjska obilježja epoha i kombiniranje različitih stilova u arhitekturi grada čine Ljviv (Lavov) pravim muzejom na otvorenom. UNESCO je povijesnu jezgru Ljviva proglasio svjetskom kulturnom baštinom.UNESCO - L'viv – the Ensemble of the Historic Centre Doba renesanse imalo je veliko značenje za razvoj ukrajinske arhitekture. Barokna umjetnost i arhitektura, koje su svoj vrhunac doživjele u zapadnoj i istočnoj Europi i bile vrlo cijenjene u Ukrajini tijekom 17. stoljeća, spojile su se s lokalnom umjetnošću i tako stvorile novi jedinstven stil ukrajinskog baroka. Zahvaljujući aktivnoj politici ukrajinskog hetjmana Ivana Mazepe u gradnji, barokni stil u Ukrajini još se zove i mazepin stil. Nažalost, većina remek-djela ukrajinskog barokaEncyclopedia of Ukraine: The baroque in Ukraine nije se očuvala, djelomično zbog boljševičke politike rušenja crkava, a djelomično zbog specifične grane toga stila nazvane kozački barok, koji predstavljaju drvene crkve. U 18. stoljeću u ukrajinskom baroku su se dogodile promjene: pročelja se sad ukrašavaju ornamentima od gline, primjer čega je Pokrovska crkva, koju je projektirao poznati ukrajinski arhitekt Ivan Hrihorovič Barskij. Većina ukrajinskih samostana građena je u različitim razdobljima, često još za vremena Kijevske Rusi. Međutim, njihovo se završno oblikovanje dogodilo tijekom baroka, kada su sve kuće dobivale jedinstven stilski oblik.
Kazališna umjetnost
mini|Prizor iz ukrajinske folklorne umjetnosti, Donjeck
Kazališna umjetnost Ukrajine ima svoje korijene još u starim narodnim igrama, plesovima, pjesmama i obredima. Poznati su nastupi putujućih kazališnih družina u 11. stoljeću. U doba Kijevske Rusi elementi kazališta bili su prisutni u crkvenim obredima. O tome svjedoče i freske u katedrali svete Sofije u Kijevu. Sljedbenici Kijevske Bratske i Lavrske škole tijekom 16. i 17. stoljeća javno su određivali smjer kazališne izvedbe. U to vrijeme važna središta razvoja religijske drame bile su Ljvivska bratska škola i Ostroška akademija.
Prvi kazališni ansambli nastali su u područjima uz rijeku Dnjepar u 18. stoljeću, a prve kazališne zgrade nastaju kasnije u Kijevu (1806.), Odesi (1809.) i Poltavi (1810.). Formiranje klasične ukrajinske dramaturgije povezano je s imenom Ivana Kotljarevskog, koji je bio na čelu kazališta u Poltavi, i s imenom Grigorija Osnovjanenka Kvtike, osnivača umjetničke proze u novijoj ukrajinskoj književnosti. U drugoj polovici 19. stoljeća Ukrajinom se proširio amaterski kazališni pokret. U amaterskim krugovima svoju su djelatnost započele poznate osobe ukrajinskog kazališta, dramaturzi i redatelji Mikola Starickij, Marko Kropivnickij i Ivan Karpenko-Karij. Zasluga za brzi razvoj kazališta pripada i istaknutoj obitelji Tobiloviča, koji su nastupali pod umjetničkim imenima Ivan Karpenko-Karij, Mikola Sadovskij i Panas Saksahanskij. Osim što su stvorili vlastiti kazališni ansambl, svaki od njih bio je i istaknuti glumac i redatelj. Vodeća zvijezda ukrajinskog kazališta toga vremena bila je Marija Zanjkovecka.
Novo razdoblje u povijesti ukrajinskog narodnog kazališta počelo je 1918. godine, kad su u Kijevu osnovani Državno dramsko kazalište i Mlado kazalište (od 1922. godine, moderno ukrajinsko kazalište Berezilj), vođeni Oleksandrom Lesjom Kurbasom i Jurom Hnatom. Na kazališnoj se pozornici pojavila plejada darovitih glumaca: Amvrosij Bučma, Marjan Krušeljnickij, Olimpija Dobrovoljska, Oleksandr Serdjuk, Natalija Užvij i mnogi drugi. Državno je dramsko kazalište nastavilo s tradicijom realistično-psihološke škole, a Mlado je kazalište zastupalo avangardu. S pojavom kazališta Berezilj njegova je pozornica postala svojevrsnom eksperimentalnom zonom. Makete kazališne udruge BereziljA theater established in 1922 in Kyiv by the Berezil artistic association osvojile su zlatnu medalju na Svjetskoj kazališnoj izložbi 1925. g. u Parizu. Ondje su prvi put prikazani kazališni komadi poznatih ukrajinskih pisaca i dramaturga Mikole Kuljiša i Volodimira Vinničenka. Zahvaljujući geniju Lesja Kurbasa,Les Kurbas: Encyclopedia BET čiji su talenti uključivali režiju, glumu, dramaturgiju i prevođenje svjetske literature, na ukrajinskoj pozornici ponovno su izvedena djela W. Shakespearea, H. Ibsena, H. Hauptmana, F. Schillera i J. B. Molierea te djela nekih europskih dramatičara manje poznatih ukrajinskoj publici. Kazališna knjižnica, kazališni muzej i prvi časopis o kazalištu počinju djelovati upravo u udruzi Berezilj. Eksperimentalne potrage Lesja Kurbasa, koji je bio deportiran u Sibir za vrijeme Staljina, i danas su izvor nadahnuća za mlade umjetnike. U Kijevu se održava međunarodni kazališni festival Umjetništvo Berezilja, posvećen sjećanju na Lesju Kurbasa.
mini|125px|Ukrajinski pisac Ivan Petrovič Kotljarevskij mini|125px|Ukrajinska spisateljica Olga Julianivna Kobiljanska Poznatiji ukrajinski književnici
Isak Babelj Ivan Jakovič Franko Ivan Petrovič Kotljarevskij Andrij Kurkov Lesja Ukrajinka Mihajlo Mihajlovič Kocjubinskij Nikolaj Vasiljevič Gogolj Olena Pčilka Olga Julianivna Kobiljanska Pantelejmon Oleksandrovič Kuliš Taras Grigorovič Ševčenko Volodimir Vinničenko Oksana Zabužko
Znanost i prosvjeta
lijevo|mini|Saborna crkva Sv. Sofije iz 11. stoljeća Kijev
Ukrajinska znanost i prosvjeta potječu još iz kneževskog doba Kijevske države, u razdoblju između 9. i 13. stoljeća. Najveće postignuće starokijevskog razdoblja je pismenost. O njoj svjedoče brojni zapisi iz 9. stoljeća, ugovori s Grcima iz 911. i 944. pisani na grčkom i staroruskim jezicima, pronađeni na zidovima saborne crkve sv. Sofije u Kijevu. Usporedno s dolaskom kršćanstva potkraj 10. stoljeća u Kijevskoj Rusi se širila ćirilica, a mnogi napisi na raznim predmetima upućuju na široku pismenost među pučanstvom. Potkraj 16. stoljeća formiraju se Bratske škole u Lavovu, Rohatinu, Horodku i Kijevu. Bratske škole bile su udruge naprednih građana pravoslavne vjere iz različitih društvenih slojeva, koji su se borili za razvoj ukrajinske nacionalne kulture i oslobođenje od socijalnog, nacionalnog i vjerskog ugnjetavanja. Početkom 17. stoljeća nastupa preporod Kijeva kao sveukrajinskog središta, a osobitu ulogu u tome imali su Kijevsko bratstvo i znastveni krug u Kijevo-pečerskoj lavri, na čelu s Jelisejom Pleteneckim.