Hrvatski šport u Bosni i Hercegovini obuhvaća sveukupnu športsku djelatnost hrvatskog naroda u toj zemlji.
Tradicijski športovi
Riječ šport nekad je označavala svaku igru i zabavu. Tradicijski športovi u prošlosti su bili jedan od glavnih događaja na selu kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. Pored bacanja kamena s ramena, napose po dernecima uz crkvu ili pored groblja za blagoslova polja (pr. na Markovo), tu su: potezanje klipa, skok s mjesta u dalj, potezanje konopa, klizanje, loptanje, igra ćuraka, škole, mice, dugmeta, piljaka, ćore babe i bake kao i drugi način zabavljanje, kako što su sjela uz priču, pjesmu i rad. U bogatoj seoskoj tradiciji mnogi stari športovi već su postupno i zaboravljani, ali danas ponovno oživljavaju na pojedinim društvenim događajima u područjima koja naseljavaju bosanskohercegovački Hrvati te motiviraju mlade na njijovo očuvanje.
Suvremeni športovi mini|desno|Panorama grada Mostara, 1890. mini|desno|Panorama grada Sarajeva, 1900. Austro-ugarskim zaposjedanjem i potom aneksijom BiH započinje uvođenje suvremenih oblika organizirane tjelesne kulture. S doseljenjem Austrijanaca, Čeha, Poljaka, Mađara i pripadnika drugih naroda raste broj intelektualca i radnika koji iz svojih razvijenih sredina donose i nove oblike športskih djelatnosti. U prvom razdoblju doseljenici osnivaju brojna „međunarodna” tjelovježbna (gimnastička) društva, a naglo se razvija konjički šport, biciklizam, planinarstvo i mačevanje. Pored raznih kulturno-umjetničkih društava i prosvjetiteljskih institucija, tjelovježbne organizacije postaju snažni predstavnici nacionalnih težnji, posebno se u tom pogledu ističe sokolski pokret.
Začetnici hrvatskih društava su uglavnom doseljenici, ali tijekom razvoja prevladava domaći element. Prvo se društvo osniva 1. svibnja 1896. u Mostaru pod nazivom Prvo hercegovačko koturaško društvo, koje se 1902. pretvara u Hercegovačko gombalaško društvo Sokol.Enciklopedija Jugoslavije, sv. 2.: Bje-Crn, Jugoslavenski leksikografski zavod: Zagreb, 1982. Osnivaju se društva pod nazivom "Hrvatski sokol": u Sarajevu (1900.), Tuzli (1904.), Banjoj Luci (1906.), Bihaću, Bosanskom Novom i Travniku (1907.) i dr. Pred Prvi svjetski rat postoje 24 društva ujedinjena u dvije sokolske župe. "Tvrtkova sokolska župa" (1909.), sa sjedištem u Sarajevu, pokrivala je čitav teritorij Bosne i Hercegovine do osnivanja Viševićeve sokolske župe (1911.), sa sjedištem u Mostaru, koja je pokrivala samo područje Hercegovine. U programima hrvatskih sokolskih društava, koji su bili veoma bogati, nalazili su se, pored gimnastike, nogomet, biciklizam i izletništvo, a sokolska društva su ostvarivala bogatu suradnju s hrvatskim kulturnim društvima, s kojima su organizirala i zajedničke priredbe.
Nogomet thumb|right|Miroslav Blažević Nogometna sekcija sarajevskog SAŠK-a je 1923. bila finalist, a 1924. polufinalist prvenstva Jugoslavije, a 1944. se plasirala u neodigrano finale prvenstva NDH. SAŠK je bio nauspješniji bosanskohercegovački klub do 1945. kada je ukinut.
Nogometni savez Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine bio je jedan od podsaveza Nogometnog saveza Jugoslavije. Među poznatijim hrvatskim igračima koji su nastupali za klubove iz Bosne i Hercegovine u Prvoj saveznoj ligi su: Ivica Osim, Josip Bukal, Josip Katalinski, Nikola Nikić, Mario Stanić, Miroslav Blažević, Miroslav Brozović, Davor Jozić, Franjo Vladić, Ivan Ćurković, Blaž Slišković, Vlado Slišković, Josip Musa, Boro Primorac, Ivica Barbarić, Goran Jurić, Predrag Jurić, Jadranko Topić, Marijan Bloudek i Ivan Cvjetković.
Hrvati Bosne i Hercegovine su prvi tijekom rata i poslijeraća u Bosni i Hercegovini osnovali vlastito nogometno ligaško natjecanje za svoje klubove. Prva nogometna liga Herceg-Bosne je formirana 1993., a ligu je organizirao Nogometni savez Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Osim lige postojao je i Nogometni kup Herceg-Bosne, koji se igrao od 1994. Prvu ligu pet puta osvojio je Široki Brijeg, a dvaput Posušje. Kup su dvaput osvojili Ljubuški i Orašje, a jedanput Troglav Livno i Brotnjo Čitluk.
Nogometna reprezentacija Herceg-Bosne odigrala je svoju jedinu utakmicu protiv Paragvaja 21. travnja 1996. u paragvajskom glavnom gradu Asunciónu. Paragvaj je dobio s 3:0. U početnom sastavu Herceg-Bosne nastupili su: Goran Dukić, Tihomir Skoko, Jure Kordić, Mirko Babić, Zoran Bubalo, Boro Matan, Ivica Ravlić, Slaven Musa, Tihomir Bogdan, Ante Marinović i Anđelko Marušić. Andrija Sušac i Mladen Bartolović ušli su kao zamjene, a Branko Međugorac je bio izbornik.HercegBosna.org Herceg-Bosna navija za Paragvaj!
Hrvatsku nogometnu broncu na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj iskovali su i hrvatski igrači iz Bosne i Hercegovine. Među njima su najbolji strijleac natjecanja, Davor Šuker, Mario Stanić, Kruno Jurčić, Zvonimir Soldo, Dario Šimić, Zoran Mamić, Vladimir Vasilj itd. Nakon smjene te generacije za Hrvatsku su zaigrali braća livanjskih korijena Niko i Robert Kovač te mnogi igrači podrijetlom iz Bosne i Hercegovine: Boris Živković, Stjepan Tomas, Mario Tokić, braća Tomislav i Marijo Marić, Mato Neretljak i Vedran Ješe.Bljesak.info Ćiro: BiH je mogla biti najveća sportska velesila na ovim prostorima!
desno|mini|Slavlje igrača mostarskog Zrinjskog nakon osvajanja titule prvaka Premijer lige Bosne i Hercegovine 2004./05.
Na kraju sezona 1997./98. i 1999./00., najbolji klubovi Herceg-Bosne suočavali su se s najboljim klubovima Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine za plasman u UEFA-ina klupska natjecanja. U sezoni 1998./99. to doigravanje nije održano zbog nesuglasica između NSBiH i NS HRHB, a u pretkolima europskih klupskih nogometnih natjecanja Bosnu i Hercegovinu predstavljali su klubovi iz NSBiH. Brotnjo Čitluk je postiglo svoj najveći klupski uspjeh u sezoni 1999./00. kada je pobijedio u doigravanju za prvaka Bosne i Hercegovine. Tako se plasirao u prvo kvalifikacijsko kolo UEFA Lige prvaka 2000./01. Nekoliko dana ranije, Zrinjski Mostar je pobjedom nakon izvođenja jedanaesteraca protiv zeničkog Đerzeleza, izborio plasman u prvo kolo UEFA Intertoto kupa. Tako je postao prvi hrvatski nogometni klub iz Bosne i Hercegovine, koji je sudjelovao u nekom UEFA-inom klupskom natjecanju.
Ovi odnosi su postojali sve do sezone 2000./01., kada su se dvije lige spojile u jednu, stvorivši nogometnu Premijer ligu Federacije Bosne i Hercegovine. Ulaskom nogometnih klubova iz Republike Srpske u Premijer ligu, 2002. dolazi do konačnog ujedinjena prvoligaškog nogometa u Bosni i Hercegovini.
Najuspješniji hrvatski nogometni klubovi u jedinstvenoj Premijer ligu Bosne i Hercegovine su Zrinjski i Široki Brijeg. Po prvi put u svojoj povijesti Široki Brijeg postao je prvak Bosne i Hercegovine u sezoni 2003./04., a Zrinjski u sezoni 2004./05.
Nogometni kup Bosne i Hercegovine od hrvatskih nogometnih klubova u Bosni i Hercegovini osvojili su: Orašje, Široki Brijeg i Zrinjski Mostar.
Košarka mini|desno|HKK Široki na domaćem parketu u finalu kupa 2009. protiv Bosne iz Sarajeva Najsupješniji klub bosanskohercegovačkih Hrvata, ujedno jedan od najuspješnijih u Bosni i Hercegovini, HKK Široki, djeluje od 1974. kao Mladost.HKK Široki.net Povijest
Košarkaška liga Herceg-Bosne je funkcionirala kao košarkaško ligaško natjecanje za klubove bosanskohercegovačkih Hrvata u Bosni i Hercegovini za vrijeme rata i poslijeraća. Osnovana je 1993. godine, a ligu je organizirao Košarkaški savez Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Za to vrijeme, košarkaška natjecanja su bila podijeljena po nacionalnoj osnovi, tako da su u Bosni i Hercegovini Hrvati, Bošnjaci i Srbi imali svoja vlastita natjecanja.
Godine 2002. stvoreno je Košarkaško prvenstvo Bosne i Hercegovine. Odvojene lige triju naroda nastavile su postojati, ali kao lige drugog ranga.
Među poznatim košarkašima spadaju: Franjo Arapović, Marko Batina, Stanko Barać, Josip Bilinovac, Bojan Bogdanović, Matej Mamić, Damir Markota, Damir Mršić, Damir Mulaomerović, Zoran Planinić, Vedran Princ, Ivan Ramljak, Jasmin Repeša, Robert Rikić, Marin Rozić, Andrija Stipanović i Goran Suton.
Rukomet HRK Izviđač iz Ljubuškog najuspješniji je bosanskohercegovački rukometni klub.
Među poznatim bosanskohercegovačkim Hrvatima koji su igrali za hrvatsku rukometnu reprezentaciju su: Ivano Balić, Božidar Jović, Zlatko Saračević, Irfan Smajlagić, Slavko Goluža, Denis Buntić, Vlado Šola, Venio Losert, Mirko Alilović i Marin Šego.
Odbojka Odbojka je doživjela ekspanziju 2010-ih godina. Osobito je tad popularnost narasla području Hercegovine, isključivo u ženskoj konkurenciji. Godine 2015. u Super ligi Federacije BiH i Prvoj ligi Federacije BiH natjecalo se deset klubova s područja Hercegovine. Najveću tradiciju ima HŽOK Čapljina, jedan od najboljih klubova u Super ligi FBiH. Sudjeluju u Super ligi i HŽOK Široki Brijeg i ŽOK Mostar te Troglav iz Livna. U nižem rangu, Prvoj ligi FBiH, svoje sastave imaju Čapljina (HŽOK Čapljina 2), HŽOK Široki Brijeg i HOK Široki, zatim ŽOK Student Mostar, OK Ljubuški i HOK Stolac. Čapljina je jedini grad u cijeloj državi koji ima tri kolektiva u ligaškim natjecanjima. U sjevernoj skupini općeniti je manjak odbojkašica. Muški klubovi teže posluju na jugu. Godine 2013. ugašen je OK Student Mostar, 2014. ugašen je OK Mostar. Muški sastav iz Čapljine HOK Čapljina prvi put nakon osnivanja lige i saveza prestao se natjecati u 2015. U sjevernoj skupini dva su kluba Hrvata iz Posavske županije – Napredak iz Odžaka i Balegovac iz Novog Sela.Jabuka.tv bljesak.info; U Hercegovini ove sezone čak 10 ženskih odbojkaških klubova, 17. rujna 2015. (pristupljeno 14. studenoga 2018.)Jabuka.tv Preporod ženske odbojke u Hercegovini – od ove sezone dva nova kluba, 8. rujna 2013. (pristupljeno 14. studenoga 2018.)
Boćanje Boćanje ima dugu tradiciju u Hrvata u Hercegovini. Osim savezne razine, postoji i Prvenstvo Herceg-Bosne u boćanju, Boćarska liga Herceg-Bosne.
Godine 1989. osnovan je Boćarski klub Monako, poslije preimenovan u Brotnjo. Istovremeno na Služnju je osnovan BK Zmaj i u Čitluku BK Studio 3. Svi su se natjecali u Boćarskoj ligi Herceg-Bosne. BK Brotnjo je 1995. postao prvak tadašnje lige, a dvije godine poslije i boćari Studija 3. Zbog financijske situacije poslije su se ugasili Zmaj i Studio 3. Godine 1998. na Europskom prvenstvu nastupio je brotnjanski boćar Ilija Primorac te godinu poslije na svjetskom prvenstvu Ante Juka. BK Brotnjo je 2000. bio prvak BiH i sudjelovao je u Kupu prvaka, no i on se zbog financijskih razloga 2000. formalno ugasio.Brotnjo-Sport.info Boćarski klub „Hrvatski radiša“ (pristupljeno 14. studenoga 2018.)
Boćarski klubovi Hrvata dominiraju u prvenstvu BiH. 2017. Čapljina je pobjedom protiv Dračeva bila prvak BiH.Dnevnik.ba BOĆANJE: Čapljina prvak BiH, 26. lipnja 2017. (pristupljeno 14. studenoga 2018.) 2018. u doigravanju za prvaka igrala su četiri kluba Hrvata, Široki Brijeg, Čapljina, posuška Bura i mostarski Ante Rozić.Boćarski savez BiH Liga za prvaka - play off 2018. (pristupljeno 14. studenoga 2018.) Prvak je postala momčad Ante Rozića pobjedom protiv Širokog.Hercegovina.info Još jedna titula u Mostaru: BK Ante Rozić pobjednik momčadskog prvenstva BiH u boćanju, 23. rujna 2018. (pristupljeno 14. studenoga 2018.) 2018. su za prvaka Kupa BiH igrali BK Čapljina i BK Ante Rozić, a u poluzavršnici ispao je Napredak Willa.Vecernji.ba Dušan Musa: U finalu Kupa BiH igraju Čapljina i BK Ante Rozić, 28. svibnja 2018. (pristupljeno 14. studenoga 2018.) Nekad su u boćanju i Grude bile moćne. Prvoligaši su i Neum, Rastok iz Ljubuškog i Napredak Willa.Radio Čapljina D. Musa: Vikend u Čapljini u znaku tekwondoa i boćanja, 20. travnja 2018. (pristupljeno 14. studenoga 2018.) U Čitluku djeluje BK Hrvatski radiša, osnovan 2005., koji je igrao finale Kupa BiH 2006. godine, kad se i plasirao u Prvu ligu.