Bitka za Aachen bila je bitka između Sjedinjenih Američkih Država i Njemačke i prvi kopneni napad na tlo Njemačke u Drugom svjetskom ratu. Bitka je trajala od 2. listopada do 21. listopada 1944. Do rujna 1944. njemačke snage odbačene su natrag na njemački nacionalni teritorij nakon što su ih u Francuskoj porazili angloamerički Saveznici. Tijekom ratovanja u Francuskoj, njemački zapovjednici uočili su da je njemačka cjelokupna snaga u veličini od samo 25 divizija, u to vrijeme Wehrmacht je imao 74 divizije, što je značilo da su vojni gubitci bili ekstremni. Unatoč gubitcima, Nijemci su se uspjeli povući do Siegfriedove linije te djelomično prekriti gubitke. Loše obučeni i loše naoružani, novi njemački vojnici nisu bili u stanju obraniti njemačku granicu, ali utvrde na Siegfriedovoj liniji davale su im potporu. Prve borbe odvijale su se u Aachenu tijekom rujna. Zapovjednik obrane Aachena predložio je predaju Amerikancima, no njegovo pismo predaje uručeno je Adolfu Hitleru, koji je naredio njegovo uhićenje te njega i njegovu diviziju zamjenjuje 246. narodnom grenadirskom divizijom zapovjednika Gerharda Wilcka. Američka 1. armija grad je morala, ipak, uzeti silom.
Američki zapovjednici željeli su okružiti grad rabeći 1. i 30. pješačku diviziju, podržane dijelovima drugih divizija te zatim zauzeti grad koji će biti u potpunosti okružen. Grad je branjen od njemačkog LXXXI. korpusa koji je uključivao četiri pješačke divizije i nepotpune oklopne sastave. Tijekom bitke, Nijemci su primili 24 000 vojnika kao pojačanje u oklopnim i mehaniziranim jedinicama te dijelove 1. SS oklopne divizije. Iako nadmašeni brojem američkih vojnika, branitelji su uspjeli iskoristiti desetke bunkera i utvrda postavljenih oko grada.
Napad američke 30. pješačke divizije počeo je 2. listopada i odmah su ga slomili njemački branitelji. Zračno i topničko bombardiranje nije slomilo njemačku obranu te je, kao ishod, napad 30. pješačke divizije bio slomljen. Američka 1. pješačka divizija kreće u napad 8. listopada te uspijeva postići primarne ciljeve u roku od 48 sati. Međutim, kasnije će biti stisnuta zbog njemačkih protunapada. U međuvremenu, 30. pješačka divizija nastavila je sporo napredovanje te do 12. listopada i dalje nije bila u stanju pratiti 1. pješačku diviziju, pa je Aachen i dalje ostao neokružen. Kao ishod, 1. pješačka divizija uzela je 26. pukovniju kao pojačanje i krenula u izravni napad na sam grad, iako on nije bio okružen. Borbe za sam grad odvijale su se od 13. listopada do 21. listopada i odnijele su veliki broj života. Unatoč njemačkom otporu, pukovnik Wilck predao je grad Amerikancima 21. listopada i time okončao Bitku za Aachen. Između 2. i 21. listopada, američka 1. armija imala je 5000 mrtvih u Aachenu, dok su Nijemci imali 5000 mrtvih i 5600 ratnih zarobljenika.
Pozadina
Do rujna 1944. Saveznici su dosegli njemačku granicu, koja je branjena ekstenzivnom Siegfriedovom linijom. Dana 17. rujna 1944., u pokušaju da zauzmu belgijsku luku Antwerpen i pregaze Rajnu, američko-britansko-poljske snage pokrenule su Operaciju Market Garden. Neuspjeh operacije Market Garden i problem s neodgodivom opskrbom uzrokovan velikom udaljenosti zbog brzog napredovanja saveznika kroz Francusku usporili su put Saveznika prema Berlinu. Njemački gubitci u Francuskoj bili su ogromni. Feldmaršal Walter Model ustanovio je da su njegove 74 divizije u snazi 25 divizija. Međutim, zaustavljanje savezničkog napredovanja zbog njihove opskrbne linije dalo je prednost Nijemcima da djelomično prekriju gubitke. Tijekom rujna, Vrhovno zapovjedništvo Wehrmachta opskrbilo je Siegfriedovu liniju s 230 000 vojnika, a od toga 100 000 novaka. Početkom rujna Nijemci su imali približno 100 tenkova, a do kraja mjeseca broj je porastao na 500 tenkova. Broj branitelja oko Siegfriedove linije stalno je rastao te su Nijemci uspjeli uspostaviti obrambenu liniju dužine 4.8 kilometara.
Dwight Eisenhower, američki general s četiri zvjezdice, zapovjednik Vrhovnog stožera savezničkih ekspedicijskih snaga (engleski: Supreme Headquarters Allied Expeditionary Force, SHAEF) odlučio je da će sljedeći saveznički cilj biti okupacija oblasti Ruhra, srca njemačke industrije. General George Patton i njegova 3. armija imali su zadatak zauzeti francusku regiju Lorenu, a general Courtney Hodges i njegova 1. armija dobili su naređenje da probiju borbenu liniju i zauzmu Aachen.
Grad i njegova okolica branjeni su Siegfredovom linijom koja se sastojala od nekoliko bunkerskih pojaseva i utvrda. U nekoliko područja njemačka obrana protezala se i po 10 km. Obrambena linija bila je branjena i ekstenzivnim minskim poljima, utvrdom Zmajev zub i bodljikavim žicama, čineći tako Siegfriedovu liniju "nesumnjivo najsnažnijom utvrdom koju je čovjek ikada napravio." S iskustvom s Istočnog bojišta, Nijemci su glavninu svoga otpora povukli u središte grada i tako smanjili mogućnost kretanja američkim mehaniziranim trupama. Unatoč niskoj kvaliteti njemačkih branitelja, utvrde koje su branile Aachen i Ruhr bile su ogromna prepreka Amerikancima. Za Amerikance je proboj bio od presudnog značaja jer je teren iza Aachena bio uglavnom ravnica, što bi dalo prednost američkim motoriziranim trupama.
minijatura|Uništeni tenkovi Panzer IV i Tiger I tijekom borbe na Zapadnom bojištu Borbe oko Aachena započele su u rujnu, u razdoblju Nijemcima poznatom kao "Prva bitka za Aachen". U rujnu, grad Aachen branjen je 116. mehaniziranom divizijom, pod zapovjedništvom generala Gerharda von Schwerina. Blizina savezničkih snaga natjerala je gradsku vladu da pobjegne iz grada prije nego što je evakuacija civila bila gotova. Umjesto nastavka evakuacije, von Schwerin je odlučio predati grad Amerikancima. Unatoč pokušaju da preda grad, 13. rujna von Schwerinu je naređeno da pokrene protunapad na jugozapad gdje su se nalazile američke snage. Von Schwerin je tako i učinio s dijelovima svojih mehaniziranih snaga. Pokušaj njemačkog generala da preda grad postat će nevažan, pošto njegovo pismo o predaji nikada nije dostavljeno primatelju. Umjesto Amerikanaca pismo je čitao Hitler, koji je naredio generalovo uhićenje i zamijenio ga pukovnikom Gerhardom Wilckom. Američki 7. korpus nastavio je s ispitivanjem njemačke obrane unatoč otporu koji se pojavio između 12. i 13. rujna. Između 14. i 16. rujna američka 1. pješačka divizija nastavila je napredovanje unatoč učestalim njemačkim protunapadima i teškoj obrani koja je činila polumjesec u kojemu se nalazio grad. Sporo napredovanje bilo je zaustavljeno zbog nedostatka goriva i strjeljiva, čiji je nedostatak uzrokovan prekinutom opskrbnom linijom u korist operacije Market Garden.
Usporedba snaga
Aachen nije bio vojno značajan jer nije bio veliko proizvodno središte, niti su ga bombardirali Saveznici. Međutim, ležao je u središtu puta američke 1. armije k Ruhru. Za Njemačku Aachen je bio simbol; ne samo da je prvi njemački grad kojega su Saveznici napali tijekom Drugog svjetskog rata, već je bio i prijestolnica Karla Velikog, utemeljitelja "Prvog Reicha". Hitler je smatrao Sveto Rimsko Carstvo Karla Velikog "Prvim Reichom". Kao ishod, Achen je bio od velike psihološke značajnosti za njemačke vojnike. Njemački branitelji znali su razliku između francuskih gradova koje su branili i onih njemačkih koje će braniti. Jedan njemački časnik je dao komentar na to: "Odjednom nismo više bili nacionalsocijalisti, bili smo njemački vojnici."
Njemačke snage
mini|Feldmaršal Model u posjetu 246. narodne grenadirske divizije u Aachenu Wehrmacht je iskoristio saveznički zastoj mobilizirajući 1. SS oklopnu diviziju, 2. SS oklopnu diviziju, 12. SS oklopnu diviziju, 9. oklopnu diviziju i 116. oklopnu diviziju. U listopadu, odgovornost obrane sektora Aachen preuzeo je general Friedrich Köchling i njegov LXXXI. korpus koji se sastojao od 183. narodne grenadirske divizije, 246. narodne grenadirske divizije, 12. pješačke divizije i 49. pješačke divizije. Ove divizije, potpomognute 506. oklopnom bojnom i 108. oklopnom brigadom, imale su 20 000 vojnika i 11 tenkova. Köchlingu je obećana i potpora 116. oklopne divizije i 3. mehanizirane divizije, što je bilo oko 24 000 vojnika. 246. narodna grenadirska divizija zamijenjena je 116. oklopnom divizijom u gradu Aachenu, dok su 183. narodna grenadirska divizija i 49. pješačka divizija branile sjeverne prilaze- Jug je branila 12. pješačka divizija. Dana 7. listopada, dijelovi 1. SS oklopne divizije krenuli su u obranu Aachena.
Pojačanje je njemačku obranu učinilo jačom no što je bila 1. rujna. Jedinice LXXXI. korpusa imale su teške gubitke. 12. pješačka divizija prepolovljena je između 16. i 23. rujna. Dok su njemačke pješačke divizije imale oko 15 000 – 17 000 vojnika na početku Drugog svjetskog rata, do kraja rata smanjene su na oko 11 000 – 13 000 vojnika. Narodne grenadriske divizije (njemački: Volksgrenadier) stvorene su od viška ljudstva. Prosječna veličina takvih divizija bila je 10 000 vojnika. No, četvrtina od svake takve divizije bili su nekadašnji veterani, dvije četvrtine bile su svježi novaci, dok je ostala jedna četvrtina bila sastavljena od pripadnika Luftwaffea i Kriegsmarina. Ove su divizije primale najnovija oružja, bile su u manjku topništva i motorizacije, što je onemogućavalo njihovo taktičko pomjeranje. 183. narodna grenadirska divizija bila je aktivna samo u rujnu, nikada nije obučavana kao jedinica, a smanjena je na broj od 643 vojnika. 246. narodna grenadirska divizija bila je uglavnom u istome stanju, s osobljem koje je većinom imalo deset dana pješačke obuke, a 49. pješačkoj diviziji bilo je odobreno da se opravi i prima novake. LXXXI. korpus također je zapovijedao s 275. pješačkom divizijom, koja je povučena s obrambene linije nakon što je zadobila teške gubitke. No, sav nedostatak kojeg su Nijemci imali kod kvalitete trupa nadopunjen je snažnim utvrdama koje su uvelike pomagale njemačkim vojnicima u obrani.
Američke snage
Zadatak da zauzme Aachen dobio je američki general Charles Corlett, njegov XIX. korpus i njegova 30. pješačka divizija te Joseph Lawton Collins, VII. korpus i njegova 1. pješačka divizija. General Leland Hobbs i njegova 30. pješačka divizija bili su potpomognuti 2. oklopnom divizijom koja je koristila udar 30. pješačke divizije, a njezina krila bila su zaštićena 29. pješakom divizijom. Na jugu, 1. pješačka divizija bila je podržana 9. pješačkom divizijom i 3. oklopnom divizijom. Ove divizije iskoristile su saveznički zastoj za obnavljanje, prihvaćajući velik broj pojačanja. Na primjer, 70% vojnika 1. pješačke divizije bili su pojačanje, a zadnja dva tjedna mjeseca rujna iskorištena su za obuku novaka za seoske i oružanu borbu. Nadolazeći napad je za obje divizije značio izbjegavanje gradskih borbi. Umjesto toga, ove dvije divizije pokušale su okružiti grad, dozvoljavajući tako malom broju trupa izravan napad na grad, dok bi ostatak snaga nastavio napredovanje ka istoku.
Amerikanci su bili u stanju popuniti svoje trupe za nekoliko tjedana, no nisu prolazili dovoljnu obuku. Kao ishod, Amerikanci su izgubili mnogo nižih časnika dok su izvršavali svoje dužnosti. Tankeri su dostizali u Europu prije nego što su tu bila vozila. Neki tenkovski zapovjednici morali su učiti kako puniti i pucati kroz tenkovski top na bojnome polju. Američki način zamjenjivanja temeljio se na kvantiteti, a ne na kvaliteti, pa je ogroman broj vojnika u borbi bio nekvalitetno obučen. Nije bila rijetkost za polovinu novaka da budu ranjeni odmah nakon prvog dana borbe.
Amerikanci su bili podržani 9. zrakoplovstvom koje je napadalo 75% bunkera postavljenih na obrambenoj liniji, a imalo je 360 bombardera i 72 lovca. Iza svakog leta čekali su ih svježi zrakoplovi. Njemački Luftwaffe nije bio prisutan tijekom bitke, a Nijemci su na obrambenoj liniji imali protuzrakoplovne topove kojima su se branili od otvorenog bombardiranja.
Bitka minijatura|desno|Plan bitke