Likovni motiv je obilježje slikarskog ili kiparskoga djela prema prikazanom sadržaju, ono što djela predstavljaju (žanr).Matko Peić, Pristup likovnom djelu, VII. izd., Školska knjiga, Zagreb, 1981. U likovnim umjetnostima motivi su nekada osnova likovnog djela, osobito onda kada je uloga djela narativna ili deskriptivna. Svako povijesno razdoblje, ili umjetničko razdoblje, je imao motive koji su odgovarali njegovom karakteru i koji je nosio njegove glavne karakteristike - stil.
Osim umjetničkog razdoblja, izbor motiva ovisi o umjetnikovu karakteru i o likovnom materijalu i tehnici. Svaki vizualni poticaj može postati likovnim motivom, no povijesno se dijele na nekoliko osnovnih:
Portret (autoportret, bista, karikatura) Figura (torzo, akt, konjanik) Mrtva priroda (vanitas) Krajolik (eksterijer, marina, pastorala, veduta) Interijer Animalni motiv Žanr-scena (npr. bambošada, galantno slikarstvo (fête galante))Ludovic Vitet, L'Académie royale de peinture et de sculpture: étude historique, Michel Levy Frères, Pariz, 1861., arhivirano iz izvornika, str. 88.-89. Pristupljeno 10. srpnja 2026. Povijesni motiv (mitološki motiv, alegorijski motiv, ratni motivi)Antoine Schnapper, Peinture - Les catégories, Encyclopædia Universalis sur universalis, arhivirano iz izvornika, 12. prosinca 2014. Pristupljeno 10. srpnja 2026. Sakralni motiv (biblijski motiv, ikonografski motiv) Dekorativni motiv (floralni motiv, geometrijski motiv, ornamentalni motiv) i dr.
Hijerarhija žanrova
Kraljevska akademija slikarstva i kiparstva (Académie royale de peinture et de sculpture), koju je u 17. stoljeću osnovao Luj XIV., definirala je hijerarhiju likovnih žanrova, stavljajući povijesno slikarstvo na vrh, a ostale specijalnosti u silaznom redoslijedu:André Félibien, «Préface» dans Félibien et alii, Conférences de l'Académie royale de peinture et de sculpture, 1667., F. Léonard, Pariz, 1668., arhivirano iz izvornika
povijesno slikarstvo, portret, žanr-scena, pejzaž, mrtva priroda
Nakon Francuske revolucije i previranja akademskog sustava, hijerarhija žanrova izgubila je svoj formalni aspekt. Međutim, Akademija likovnih umjetnosti (Académie des beaux-arts), koja je naslijedila Kraljevsku akademiju 1816. godine, promicala je kontinuitet vrijednosti francuske umjetnosti i prestiž povijesnog slikarstva održao se do kraja 19. stoljeća.
Barbizonska škola, a kasnije i impresionisti, koji su radili za tržište umjetnina u posljednjoj trećini stoljeća, formalno su preokrenuli hijerarhiju stavljajući pejzaž na vrhunac slikarskog postignuća.
Od 20. stoljeća klasifikacije u žanrove i sam pojam hijerarhije među njima više se uglavnom ne koriste.
Izvori