minijatura minijatura|desno| Dvojac bez kormilara. Veslač bliže krmi, na slici bliže, naziva se štroker i on daje tempo i količinu snage u zaveslaj. Veslanje je pojedinačni i grupni sport na vodi, u kojem osoba ili osobe koje se nalaze u čamcu pokreću čamac u kojem sjede snagom svojih mišića preko poluga koja se zovu veslima. Vesla su dugačke poluge koja na jednom kraju imaju rukohvat, dok drugi kraj koji je širi i plosnatiji (lopata) ulazi u vodu. Dvije su vrste vesala, a to su lopate i sjekire, razlikuju se po površini lopate koja ulazi u vodu, sjekire imaju veću površinu lopate. Veslačka natjecanja zovu se regate. Veslanje je standardni olimpijski sport, iako je vrlo popularan i kao akademski sport, posebno raširen na sveučilištima u Velikoj Britaniji i SAD. U Hrvatskoj veslanje ima dugu i uspješnu tradiciju, te je jedan od najuspješnijih hrvatskih sportova po broju osvojenih medalja na Olimpijskim igrama i Svjetskim veslačkim prvenstvima.
Povijest minijatura|desno| Duga je povijest veslačkog sporta. Prva zabilježena veslačka natjecanja su održana još 1315. godine u Veneciji, dok je u Hrvatskoj prva zabilježena regata bila ona na Korčuli 1603. godine. Ipak, začetkom modernog veslanja smatraju se natjecanja krajem 18. stoljeća u Engleskoj. Najpoznatija veslačka regata, ona između sveučilišta Oxford i Cambridge započinje svoju povijest 1829. godine i traje sve do danas.
Veslanje je olimpijski sport od samih početaka modernog olimpizma, te je bilo prisutno u natjecateljskom programu na svim dosadašnjim ljetnim igrama.
U Hrvatskoj je veslanje jedan od sportova s najdužom tradicijom. Više detalja o povijesnim događajima vezanim za veslanje u Hrvatskoj pogledajte u članku Kronologija hrvatskog veslanja.
Veslačke organizacije Međunarodna veslačka federacija se naziva FISA, što je skraćenica od francuskog naziva Fédération Internationale des Sociétés d'Aviron. U Hrvatskoj je za program razvoja veslanja zadužen Hrvatski veslački savez, dok su nositelji glavnih aktivnosti veslački klubovi.
Discipline u veslanju minijatura|desno|300px|Četverac bez kormilara. Radi se o rimen disciplini, gdje svaki veslač ima po jedno veslo. Veslačke discipline dijele se s obzirom na način veslanja, broj veslača u čamcu i prisustvo kormilara. Dva su osnovna načina veslanja, koja ujedno čine i glavnu podjelu među čamcima i veslačima: tzv. rimen i skul veslanje. U rimen disciplinama svaki veslač barata jednim veslom duljine oko 3.75 m, dok u skul disciplinama barata dvama znatno kraćim i lakšim veslima duljine oko 2.9 m. S obzirom na navedeno, u rimen disciplinama uvijek mora biti paran broj veslača kako bi sa svake strane čamca bio jednak broj vesala. U skul disciplinama može biti i neparan broj veslača (npr. samac). Čamci, odnosno posade, mogu biti s kormilarom ili bez kormilara. Često se umjesto izraza disciplina pojavljuje klasa ili tip čamca, premda ne mora uvijek biti riječ o sinonimima.
Rimen discipline U rimen disciplinama svaki veslač ima jedno veslo duljine oko 3,75 m. Veslače (i vesla) stoga dijelimo na desne i lijeve, a u čamcu ih uvijek mora biti jednak broj. Dvojci i četverci mogu biti s kormilarom ili bez kormilara. Osmerci uvijek imaju kormilara. Čamci bez kormilara također imaju kormilo potpuno jednako čamcima s kormilarom, ali je sajlama povezano s nogarom jednog od veslača u čamcu, najčešće štrokera. Njegova obuća je drukčije pričvršćena za nogar i može se zakretati te na taj način upravljati kormilom. U elitnom veslanju razlikujemo sljedeće discipline: Dvojac bez kormilara, oznaka 2-, posadu čine dva rimen veslača. Dvojac s kormilarom, oznaka 2+, posadu čine dva rimen veslača i kormilar. Četverac bez kormilara, oznaka 4-, posadu čine četiri rimen veslača. Četverac s kormilarom, oznaka 4+, posadu čine četiri rimen veslača i kormilar. Osmerac, oznaka 8+, posadu čini osam rimen veslača i kormilar. U mlađim uzrastima (kadeti) nije dozvoljeno rimen veslanje. Svi veslači počinju svoje prve zaveslaje u skul disciplinama, najčešće u širokim školskim čamcima.
Skul discipline U skul disciplinama svaki veslač ima dva vesla duljine oko 2,9 m. U čamcu može biti neparan broj veslača s obzirom na to da je broj vesala s obje strane čamca uvijek jednak. U elitnom veslanju skul čamci nemaju kormilara, a posade imaju 1, 2 ili 4 veslača. Često nemaju ni kormilo, a čamcem se upravlja primjenom jače sile na jednoj strani, npr. jači ili slabiji zaveslaj lijevim ili desnim veslom. Ako imaju kormilo (npr. četverci), povezano je sajlama s nogarom na isti način kao i u rimen disciplinama. Skul čamci s kormilarom su rijetki i koriste se uglavnom za školu veslanja, mlađe uzraste (kadete), rekreativno veslanje, egzibicije, te u nekim državama za školska ili sveučilišna natjecanja. Prema završetku zaveslaja dolazi do preklapanja lijeve i desne ruke na način da lijeva ide preko desne, a isto se događa i u suprotnom smjeru kada veslač kreće prema naprijed po novi zaveslaj. U hrvatskom nazivlju za skul discipline službeno se koristi izraz "na pariće", što znači da veslač ima jedan par vesala za razliku od rimen disciplina u kojima ima samo jedno veslo. Samac ili skif, oznaka 1x. Posadu čini jedan skul veslač. Dvojac na pariće ili dubl, oznaka 2x. Posadu čine dva skul veslača. Četverac na pariće ili četverac skul, oznaka 4x. Posadu čine četiri skul veslača. Vrlo je rijedak osmerac na pariće (osmerac skul) čiju posadu čini osam skul veslača i kormilar, a oznaka je 8x+. Koristi se u nekim zemljama za mlađe uzraste kojima nije dozvoljeno rimen veslanje. Za potrebe škole veslanja, rekreacije ili egzibicije postoje i široki školski čamci (tzv. GIG varijanta), s kormilarom, uključujući i samac s kormilarom. U nas je najzastupljeniji četverac GIG (oznaka GIG 4x+) i u njemu se natječu kadeti B na stazi duljine 500 m. Postoje i skul čamci za 3, 5, 6, 7 ili primjerice čak 16 ili 24 skul veslača, ali ne postoje kao službene natjecateljske discipline u svijetu veslanja.
Na engleskom se za čamac često upotrebljava izraz shell (školjka) i to zato što mu je oplata često tanka svega nekoliko milimetara da bi se postigla čim manja težina. Ovi čamci su također i vrlo dugi, te dok su oni natjecateljski često uski koliko je kod to moguće, dok čamci za trening ili rekreaciju mogu biti i nešto širi.
Svaki je veslač leđima okrenut smjeru kretanja čamca i sila se proizvodi ujedinjenom kretnjom veslačevih nogu, trupa i ruku preko vesla na vodu. Veslač sjedi na pokretnom sjedištu koje se kotrlja na dvije paralelne šine.
Svako veslo leži u ušici U-oblika pričvršćenoj na metalnoj osovini na kraju izbočnika. Izbočnik je načinjen od metalnih cijevi i čvrsto je pričvršćen na trup čamca. Iznimka su neki europski rekreativni čamci kod kojih je ušica direktno postavljena na valobran. Pod-tipovi veslačkih čamaca dalje su podijeljeni prema broju veslača u njima.
Kategorije veslača Veslači se dijele u kategorije po spolu, dobi i težini. Po spolu se dijele na muške (M) i ženske (Ž). Po dobi Hrvatski veslački savez (HVS) razvrstava veslače u četiri osnovne kategorije: kadeti (K), juniori (J), seniori (S) i veterani (V). Unutar tih kategorija dalje se dijele u potkategorije: Kadeti B, do kraja godine u kojoj navršavaju 12 godina Kadeti A, do kraja godine u kojoj navršavaju 14 godina Juniori B (tzv. mlađi juniori), do kraja godine u kojoj navršavaju 16 godina Juniori A, do kraja godine u kojoj navršavaju 18 godina Seniori U23 (tzv. mlađi seniori ili seniori B) do kraja godine u kojoj navršavaju 22 godine Seniori (tzv. seniori A) Veterani A-K, od početka godine u kojoj navršavaju 27 Po težini laki veslači (L ili LWT) izdvojeni su u zasebnu skupinu. HVS dopušta utrke lakih samaca u kategoriji juniora A. Najviša dopuštena težina za juniore (JMA) je 67.5 kg a za juniorke (JŽA) je 57.5 kg. Kod lakih seniora, pojedini veslač ne može biti teži od 72.5 kg a prosječna težina posade (bez kormilara) ne smije biti veća od 70 kg. Kod lakih seniorki, pojedina veslačica ne može biti teža od 59 kg, a prosječna težina posade (bez kormilarke) ne smije biti veća od 57.5 kg. Ostale kategorije za posebna natjecanja su veslači osnovnoškolci, veslači srednjoškolci, veslači studenti i veslači osobe s invaliditetom.
Težinske kategorije Postoje u osnovi dvije težinske kategorije za veslače: teški veslači (heavyweight, HWT) i laki veslači ( lightweight, LWT).
Laki veslači (M LWT). Za posade lakih veslača, 72.5 kg je pojedinačni maksimum, dok prosjek težine posade u čamcu ne smije biti veći od 70 kg. Lake veslačice (W LWT). Pojedinačni maksimum za veslačice je 59 kg, a prosjek težine posade u čamcu ne smije preći 57 kg. U SAD-u, žene imaju samo pojedinačni maksimum, dok na prosjek težine nema ograničenja.
Natjecateljski čamac se obično proizvodi imajući u vidu težinsku kategoriju koja će ga koristiti najbolji su čamci od karbona jer su lagani a empacher je jedna od najpoznatijih firma za izradu čamaca. Sve do nedavno, na Olimpijskim igrama su bile zastupljene samo kategorije teških veslača, ali su od 1996. godine uvedene i dicipline za lake veslače, i to LM2x, LM4- i LW2x.
Olimpijske i neolimpijske discipline Trenutno je u olimpijskom programu samo dio veslačkih disciplina. Razlog je potreba da se broj natjecatelja na Olimpijskim igrama drži u dogovorenim granicama. Olimpijske discipline muški: M1x (samac), M2- (dvojac bez kormilara), M4- (četverac bez kormilara), M2x (dvojac na pariće), M4x (četverac na pariće), M8+ (osmerac) žene: W1x (samac), W2- (dvojac bez kormilara), W2x (dvojac na pariće), W4x (četverac na pariće), W8+ (osmerac) laki veslači: LM2x (laki dvojac na pariće), LM4- (laki četverac bez kormilara) lake veslačice: LW2x (laki dvojac na pariće) Neolimpijske discipline (prisutne na Svjetskim prvenstvima u veslanju ali ne i na Olimpijskim igrama) muški: M2+ (dvojac s kormilarom), M4+ (četverac s kormilarom) žene: W4- (četverac bez kormilara) laki veslači: LM1x (laki samac), LM2- (laki dvojac bez kormilara), LM4x (laki četverac na pariće), LM8+ (laki osmerac) lake veslačice: LW1x (laki samac), LW4x (laki četverac na pariće)
Veslačka natjecanja Uobičajene duljine staze Trke su odvojene po kategorijama: muški (M), žene (W), teški veslači (HWT) i laki veslači (LWT) itd. koji su zatim podijeljeni po disciplinama 8+, 4+, 1x, 2x itd. Na tipičnoj regati možete vidjeti različite trke najavljene kao M8+, W8+, M4+ pa tako dalje do npr. M1x i W1x. Mogu postojati i odvojene trke lakih i teških veslača koje tada uključuju kontrolno vaganje lakih neko vrijeme prije starta. Još možete vidjeti i podjele po iskustvu (škola veslanja, natjecatelji), po dobi ( juniori, mlađi juniori, seniori) itd.
Standardna (olimpijska) duljina staze je 2000 m (poželjno u pravcu) i najčešće ima šest čamaca koji se natječu u odvojenim stazama koje mogu ali i ne moraju biti odvojene bovama. Prvi puta su staze na nekom veslačkom natjecanju odijeljene bovama na Olimpijskim igrama u Rimu, 1960. godine, a ta su se natjecanja održavala na jezeru Albano, nedaleko Rima, pa se tako u veslačkom žargonu uvriježilo da se otada svaka veslačka staza odijeljena bovama naziva "Albano staza". Veslačke utrke traju od 5 i pol do 8 i pol minuta, ovisno o disciplini, vremenskim uvjetima, toku vode te psihičkom stanju i iskustvu veslača. FISA prati i najbolja postignuta vremena na službenim natjecanjima na dionici od 2000 m.
Neke utrke se odvijaju na stazi od 1000 m za starije natjecatelje (Masters) in na 1500 metara za mlađe kategorije. Startna procedura je opisana u sljedećem odlomku. Također, postoje tzv. match race natjecanje ( trke samo po dva čamca principom eliminacije). Taj format se koristi na čuvenoj Henley Royal Regatta u Engleskoj.
Startna procedura