Hasan Kikić (Gradačac, 20. kolovoza 1905. – Čemernica, planina, 6. svibnja 1942.), bio je bošnjački i hrvatski književnik koji se često nalazi u hrvatskim antologijama suvremene književnosti i humoristike.
Životopis mini|lijevo|Poprsje u Sarajevu Hasan Kikić je učiteljsku školu pohađao u Derventi (BiH) i Zagrebu (Hrvatska). Radio je kao učitelj u Bosni i Hercegovini (Zavidovićima i Rogatici) i Hrvatskoj (Gornji Sjeničak kraj Vrginmosta i Pisarovini kraj Zagreba). Završio je Pravni fakultet u Beogradu. Sa Skenderom Kulenovićem je 1937. godine u Zagrebu pokrenuo muslimanski časopis Putokaz. Pisao je uglavnom romane, novele i pripovijetke u kojima je oslikavao je bosanske šume i mahale i ljude s bosanskih brda koje su pod režimom Kraljevine Jugoslavije mrzili i zapostavljali. Početkom Drugoga svjetskog rata, u veljači 1942. godine, odlazi u partizane i kao komesar bataljuna tri mjeseca poslije, 6. svibnja 1942. godine, poginuo je u četničkoj zasjedi kod sela Rapta na planini Čemernici. Po njemu je nazvana Nagrada za prosvjetne radnike u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini.Samoupravni sporazum o Nagradi za prosvjetne radnike »Hasan Kikić« ("Službeni list SR Bosne i Hercegovine", br. 23/89-655.)
Kikić je fašizam definirao kao "najgori, najcrnji, najbezdušniji oblik protunarodne vladavine", koji počiva na lažima, prijevarama i lažnim obećanjima, koji "jedino i redovito i uvijek sigurno daje zatvore i ubijanja i glad".
Djela Provincija u pozadini, pripovijetke, 1935. Ho-ruk, roman, 1936. Bukve, roman, 1938. Lole i hrsuzi, pripovijetke, 1947. Zgode o nasušnom hlebu, pripovijetke, 1949. Carska goveda, proza, 1952. Dedija, pripovijetke, 1953.
Izvori
Vanjske povezice Skender Kulenović: Kako je poginuo Hasan Kikić Salih Alić, Kratak pregled hrvatske muslimanske književnosti u BiH
Kategorija:Bošnjački književnici Kategorija:Hrvatski novelisti iz Bosne i Hercegovine Kategorija:Hrvatski romanopisci iz Bosne i Hercegovine Kategorija:Životopisi, Gradačac