Ahemenidsko Carstvo (perzijski: هخامنشیان, staroperzijski: Haxâmanešiyan) bilo je prvo Perzijsko Carstvo koje je od 550. do 330. pr. Kr. obuhvaćalo prostor Velikog Irana, odnosno druga iranska carska dinastija (nakon Medijskog Carstva). Na vrhuncu svoje moći iransko Ahemenidsko Carstvo protezalo se na 10,7 milijuna km² što ga čini najvećim carstvom u povijesti starog vijeka. Također, carstvo je u to doba obuhvaćalo oko 46% svjetske populacije.
Ahemenidsko Perzijsko Carstvo osnovao je Kir Veliki koji ga je proširio na veći dio azijskog dijela Bliskog istoka, dok su ga njegovi nasljednici Kambiz II. i Darije Veliki proširili i na Afriku odnosno Europu, što ga čini prvim carstvom koje se protezalo na tri kontinenta. Teritorij carstva osim Irana obuhvaćao je dijelove današnje Indije i Pakistana, područja Središnje Azije, Male Azije, Trakije, veći dio obala Crnog mora, Mezopotamiju, sjever Arapskog poluotoka, Levant, Siriju, te sjeveroistočni dio Afrike uključujući Egipat, Libiju, Sudan i Etiopiju.
U zapadnoj povijesti ahemenidsko Perzijsko Carstvo ostalo je najviše upamćeno po grčko-perzijskim ratovima, uspješnom modelu Kirove odnosno Darijeve centralizirane administracije,(arhiva) R. Schmitt: „Ahemenidska dinastija“ (I. klan i dinastija), enciklopedija Iranica bogatoj umjetničkoj ostavštini, oslobađanju Židova iz babilonskog ropstva, toleranciji vjerskih manjina, te prvom pisanom spomeniku o ljudskim pravima (Kirov cilindar). Ahemenidsko Carstvo doživljava pad početkom 4. stoljeća pr. Kr., te ga 330. pr. Kr. osvaja Aleksandar Makedonski.
Povijesni izvori 300px|mini|desno|Behistunski natpisi Darija Velikog
Problem istraživanja Ahemenidskog Carstva predstavlja ograničen broj pisanih dokumenata o vlastitoj povijesti, što ahemenidske vladare razlikuje primjerice od asirskih kraljeva. Veliki dio perzijskih povijesnih zapisa uništen je u brojnim razaranjima prilikom makedonskih, arapskih te posebno mongolskih osvajanja. Sačuvani dokumenti uglavnom se sastoje od administrativnih evidencija o kraljevskim satrapijama što uključuje nasljeđivanje zemljišta, porezne dokumente i slično. Velik dio povijesnih izvora o Ahemenidskom Carstvu oslanja se na zapise njihovih neprijatelja poput Grka; Herodot, Strabon, Ktezije, Polibije, Klaudije Elijan, itd. Ostali strani izvori uključuju egipatske zapise te biblijske knjige o Ezri i Esteri koje također sadrže reference na nekoliko perzijskih kraljeva. Antički autori mnogo su pisali o Ahemenidskom Carstvu (npr. Persica), no veći dio tih djela je izgubljen dok je sačuvano svega nekoliko ulomaka. Ahemenidski vladari ostavili su priličan broj kraljevskih zapisa (npr. u Behistunu) u kojima se spominju radovi na gradilištima i njihov osvrt na politiku carstva. Takvi povijesni dokumenti djelomično otvaraju povijesnu perspektivu u kontekstu shvaćanja njihovog obnašanja vlasti.Pierre Briant, str. 17.
Literatura o Ahemenidima je u konačnici vrlo raznolika, no njihova analiza je problematična budući kako su neravnomjerno distribuirani u prostoru i vremenu. Primjerice, dok u područjima kao što su Fars, Suza, Egipat i Babilon postoje brojni dokumenti, u ostalim dijelovima carstva ima ih malo ili gotovo i ne postoje. U kronološkom smislu, doba vladavine Kira Velikog, Darija Velikog, Artakserksa I. i Darija II. obiluju dokumentima, no to nije slučaj s razdobljima vladavine ostalih velikih kraljeva.
Povijest 300px|mini|desno|Karta Irana s ucrtanim najvažnijim gradovima iz doba ahemenidskog Perzijskog Carstva
Podrijetlo dinastije
Osnivač ahemenidske dinastije je prema predaji Ahemen (staroperzijski Haxamaniš: „prijateljskog duha“), no postojanje te povijesne osobe je kontroverzno. Prema Behistunskim natpisima, Ahemen je bio kralj perzijskih plemena u zapadnom Iranu (blizu jezera Urmija) krajem 8. stoljeća pr. Kr., a plaćao je danak Asircima koji su u to vrijeme vladali regijom.
Pod pritiskom moćnih kraljevstva Medijaca, Asiraca i Urartu, Perzijanci se sele južno od planinskog masiva Zagros i krajem 2. tisućljeća pr. Kr. postupno naseljavaju područje oko grada Anšana.Pierre Briant, str. 28. Ahemenov sin, perzijski vladar Teisp širi ahemenidski utjecaj osvajajući teritorije oko Anšana i regije Fars te se postavlja kao kralj Anšana, dok asirski kralj Asurbanipal osvaja Suzu čime nestaje Elamsko kraljevstvo.
Teisp postaje prvim ahemenidskim kraljem koji je nosio tituli kralja Anšana, a nakon njegove smrti kraljevstvo je podijeljeno između dva njegova sina; Kira I. (Kuraš) kojem pripada Anšan, i Arijaramna (Arijaramna: „onaj koji je donio mir u Iran“) kojem pripada Parsumaš. Ovi kraljevi imaju samo ograničenu ulogu u regiji kojom su i dalje dominirali Medijci i Asirci. Postojanje Kira I. ovjereno je pečatom koji spominje riječi „Anšan Kuraš, sin Teispov“. Međutim, to se odnosi na priznanje isplate danka asirskom kralju Asurbanipalu od Kuraša Parsumaša, što kombiniranjem perzijskih i asirskih izvora sugerira kako je Kir I. objedinjavao dvije krune (vlastitu i Arijaramnovu).E. F. Weidner: „Najstariji zapisi perzijske kraljevske kuće“ Takav scenarij je realan jer Perzijanci pod asirskom dominacijom svakako nisu željeli separaciju vlastitog kraljevstva. Alternativna priča bila bi kako je postojao samo jedan kralj (Kir I.) koji je vladao i Anšanom i Parsumašom, dok je Arijaramn izmišljen lik. Ipak, odvojeno spominjanje Anšana i Parsumaša sugerira kako su postojala dva perzijska kralja. Nakon pada Novoasirskog Carstva, Ahemenidi su priznali medijsku dominaciju regijom.Herodot, 1.127.1 Uzroci i oblik prelaska pod vlast Medijskog Carstva i dalje su nepoznati.
Darije Veliki bio je prvi koji je spomenuo Ahemena kao pretka Kira Velikog (576. – 529. pr. Kr.) odnosno kao osnivača ahemenidske dinastije. Ipak, neki povjesničari vjeruju kako je Darije Veliki izmislio Ahemenov lik kako bi opravdao svoj dolazak na vlast svrgavanjem Smerdisa.David Stronach: „Darije u Pasargadu“ (Darius at Pasargadae), 1997., str. 37.-40. U slučaju postojanja Ahemena značilo bi kako ahemenidska dinastija datira još od početka 7. stoljeća pr. Kr. i traje nepuna četiri stoljeća; sve do 330. pr. Kr.
Ahemenidski vladari
mini|desno|250px|Obiteljsko stablo ahemenidske dinastije(kliknite na sliku za uvećanje) VladarPeriodRodno srodstvo+Ahemencca 705. - cca 675. pr. Kr.Nepoznato Teispcca 675. - cca 640. pr. Kr.sin AhemenaKir I.cca 640. - cca 580. pr. Kr.sin TeispaKambiz I.580. – 559. pr. Kr.sin Kira I.Kir II. Veliki559. – 530. pr. Kr.sin Kambiza I.Kambiz II.530. – 522. pr. Kr.sin Kira VelikogSmerdisožujak 522. - rujan 522. pr. Kr.sin Kira VelikogDarije I. Velikirujan 522. - listopad 486. pr. Kr.sin Histaspa, rođak Kambiza II.Kserkso I. Velikirujan 486. - listopad 465. pr. Kr.sin Darija Velikog, unuk Kira VelikogArtakserkso I.465. – 424. pr. Kr.sin Kserksa I. VelikogKserkso II.424. – 424. pr. Kr.sin Artakserksa I.Sogdijan424. – 423. pr. Kr.sin Artakserksa I.Darije II.423. – 404. pr. Kr.sin Artakserksa I.Artakserkso II.travanj 404. - ožujak 358. pr. Kr.sin Darija II.Artakserkso III.ožujak 358. - rujan 338. pr. Kr.sin Artakserksa II.Artakserkso IV.rujan 338. - lipanj 336. pr. Kr.sin Artakserksa III.Darije III.lipanj 336. – 330. pr. Kr.sin Arsama, rođak Artakserksa IV.
Stvaranje i širenje carstva
Kir Veliki
mini|250px|desno|Kopija reljefa s Kirom Velikim iz Pasargada u Olimpijskom parku u Sydneyu
Godine 559. pr. Kr. na anšanski tron dolazi Kir II. Veliki, sin Kambiza I. Budući kako je prijenos krune Parsumaša s Arsama (Arijaramnov sin) također prešao na Kira Velikog, on je objedinio dva perzijska kraljevstva pa ga se smatra prvim pravim perzijskim kraljem. Ipak, u početku Kirove vladavine Perzija je i dalje bila pod dominacijom moćnog Medijskog Carstva.
Između 553. i 550. pr. Kr. izbija perzijska pobuna odnosno rat između Medijaca i Perzijanaca u kojem Kir Veliki pobjeđuje svog djeda, medijskog kralja Astijaga i zauzima Ekbatanu (Hagmatana „Mjesto okupljanja“, danas Hamadan). Ovaj prevrat uzrokovao je prijenos političke moći s prije dominantnih Medijaca, na drugi iranski narod - Perzijance, koji su sada dominirali nad Medijcima.Herodot, 1.129.1 Kir Veliki velikodušno se ponio prema bivšem medijskom kralju; ostavio ga je na životu i obećao kako će se ponašati kao njegov legitimni nasljednik. Prema Kteziju i Ksenofontu, Kir se oženio Astijagovom kćeri Amitisom što se čini nelogičnim jer bi tada ona bila i njegova žena i ujna. Vjerojatno objašnjenje jest da se Astijag oženio još jednom i da je njegova druga žena rodila navedenu kćer. Ekbatana, dojučerašnji glavni grad Medije, zbog svoje velike strateške važnosti kontroliranja Središnje Azije postala je glavnim gradom novog, Ahemenidskog Perzijskog Carstva.Pierre Briant, str. 43.
Prijenos političke dominacije s Medijaca na Perzijance doveo je do velikog preokreta na Bliskom istoku, jer se Kir Veliki nakon pokoravanja Medijskog Carstva morao obračunati sa svojim susjedima i nekadašnjim medijskim saveznicima; moćnim Lidijskim i Babilonskim Carstvom. Lidijski kralj Krez (Astijagov šogor) u prevratu među dvjema iranskim dinastijama vidio je priliku za proširenje svog Lidijskog Carstva, pa njegove trupe kreću u pohod protiv Ahemenidskog Carstva. Ipak, Kir Veliki brani carstvo od napadača u bitci kod Pterije te nastavlja rat protiv Lidijaca sve do konačnog osvajanja lidijskog glavnog grada Sarda, čime Lidijsko Carstvo prestaje postojati. Bogati lidijski kralj Krez biva zarobljen,Pierre Briant, str. 46. no Kir ga daje poštedjeti te ga uzima za svog osobnog savjetnika na kraljevskom dvoru.
Godine 546. pr. Kr. Kir Veliki vratio se iz Male Azije koja je bila potpuno pokorena, izuzevši jonske i eolijske gradove. Perzijski veliki kralj odmah započinje nove vojne ekspedicije protiv Babilonije, Skitije, Baktrije i Egipta koji su bili politička prijetnja Perzijskom Carstvu. Ovaj period je slabo poznat, no zna se kako je babilonska vojska poražena u bitci kod Opisa, a potom je 539. pr. Kr. i sam glavni grad Babilon pao u perzijske ruke nakon lukave opsade u kojoj se perzijska vojska Eufratom ušuljala u grad i praktički ga zauzela bez otpora. Nakon Babilona, Kir Veliki 540. pr. Kr. osvaja Baktriju i Sakiju. Pretpostavlja se kako je u međuvremenu Kir osvojio i Partiju, Drangijanu, Ariju, Horazmiju, Gandaru, dio Skitije, Sagartiju, Arahoziju i južni Baludžistan (Makran). Ovi podaci poznati su s Darijevih Behistunskih natpisa na kojima su navedene svi osvojeni teritoriji.
Politika Kira Velikog prema osvojenim zemljama bila je vrlo tolerantna, čime je perzijski vladar nastojao osigurati lojalnost pokorenih naroda. Također, Kir i njegovi nasljednici nastojali su omekšati nacionalističke napetosti među narodima unutar carstva, što je predstavljalo revolucionarni preokret u odnosu na ostale periode povijesti Bliskog istoka.
Nakon zauzimanja Babilona, Kir Veliki omogućava zarobljenim Židovima da se vrate u Jeruzalem, te im financira povratak i rekonstrukciju razrušenog Salomonovog hrama. Nakon toga, Kir osvaja cijelu Mezopotamiju i sjeverne dijelove Arapskog poluotoka pa pod njegovu vlast dolaze i Arapi. Oko 545. pr. Kr. osvojen je i Cipar. S obzirom na ograničene povijesne izvore, o Kirovom osvajanju Sirije, Fenicije i Palestine se zna vrlo malo.
Kambiz II.
mini|250px|desno|Kambiz II. kažnjava Psametika III. (perzijski pečat)