mini| Eutanazija (grč. eu-, 'dobar' i thanatos, 'smrt', doslovno 'dobra smrt') postupak je kojim se svjesno i namjerno usmrćuje osoba, najčešće s ciljem uklanjanja boli.

Pobornici eutanazije nazivaju je i „ubojstvom iz milosrđa” te se zalažu za usmrćivanje neizlječivo bolesnih osoba u situaciji kada je kvaliteta njihovih života (zbog teških bolova ili potpunog odsustva svijesti) pala (po njezinu sudu ili sudu njezinih skrbnika) ispod zadovoljavajuće razine.

Postoji više vrsta eutanazije: dobrovoljna – eutanazija koja se provodi na vlastiti zahtjev pacijenta; nedobrovoljna – u slučaju da pacijent nije osoba koja je sposobna donijeti kompetentnu odluku (novorođenče, osobe u komi...), već umjesto njih to učini neka druga osoba (roditelj, supružnik, skrbnik); pasivna eutanazija – ako se eutanazija izvrši izostavljanjem liječenja (tj. neliječenjem, isključivanjem aparata, prestankom terapije) pa se pacijent pusti umrijeti; aktivna eutanazija – postupak kojim se osoba izravno usmrćuje (smrtonosna injekcija).

Eutanaziju treba razlikovati od liječnički ili medicinski potpomognutog samoubojstva: u ovom drugom slučaju riječ je o postupku kojim liječnik stavi na raspolaganje bolesniku sredstvo kojim će si okončati život ili mu savjetom pomogne da to učini.

Povijest eutanazije Pojam potječe iz Stare Grčke. Pod time su podrazumijevali bezbolnu prirodnu smrt, a ne namjerno izazvanu smrt.

U suvremeno vrijeme pojavili su se filozofi koji su razmatrali eutanaziju. E. Haeckel zahtijevao je da se duševno i tjelesno neizlječivi bolesnici pobiju na bilo koji prikladan i bezbolan način. Godinu dana nakon njegove smrti, 1920., tom će pitanju pristupiti pravnik K. Binding i liječnik A. Hoche. Oni određuju koji su životi nevrijedni života i nazivaju ih "balast–egzistencijama". Tu su uključili sve osobe s tjelesnim i mentalnim oboljenjima. Nacisti su to prihvatili i širili propagandu, preko knjiga, novina i filmova, utječući na javno mnijenje; procjenjuje se da su nacisti eutanazirali više desetaka tisuća osoba s tjelesnim i mentalnim oboljenjima.

Oko 1960. počelo se ponovno razmišljati o eutanaziji. U SAD-u su od tada do danas, malo po malo, objavljivane knjige, rasprave o eutanaziji, uglavnom naklonjene njezinome ponovnom uvođenju. O tome je bilo mnogo televizijskih emisija, filmova, novinskih članaka i sudskih odluka.

Palijativna medicina

Grana medicine kojoj nije svrha izliječiti bolest, već umanjiti fizičke bolove i mentalne patnje, osnažiti životne sposobnosti i tako popraviti kvalitetu života umirućih. Palijativna skrb može se pružiti u specijaliziranim medicinskim ustanovama, tzv. hospicijima, ali također i u kući umiruće osobe. Palijativna medicina gleda na umiranje kao sastavni dio života i pokušava ga učiniti dostojanstvenijim.

Odnos religija prema eutanaziji Kršćani, židovi i muslimani dijele zajedničko mišljenje, da je Bog - Stvoritelj života i Gospodar života i smrti i da eutanazija nije dopuštena, jer je nasilnički čin u suprotnosti s Božjim zakonima i ozbiljno narušava svetost ljudskog života.

Sažimljući katolički nauk, papa Ivan Pavao II. u enciklici Evanđelje života potvrđuje da je "eutanazija teška povreda Božjega zakona, budući da je namjerno ubojstvo ljudske osobe moralno neprihvatljivo."

Primjeri zloporabe Treći Reich

U Trećem Reichu postojali su strogi zakoni protiv eutanazije životinja, a eutanazija ljudi bila je dozvoljena. Na suđenju nacistima u Nürnbergu, program eutanazije T-4 proglašen je "zločinom protiv čovječanstva", a glavni je sudac izjavio: "Da ste zakon protiv eutanazije životinja primjenjivali na ljude, ovi strašni zločini nikad se ne bi dogodili. Jedna od najvećih vaših sramota je da niste shvaćali da bi se u najgorem slučaju ljudi trebali tretirati jednako kao životinje, a ne nikako manje." Novija istraživanja, koja se temelje na istraživanjima iz 1990., upućuju na brojku od više desetaka tisuća psihičko ili mentalno hendikepiranih ljudi ubijenih lijekovima, izgladnjivanjem, ili u plinskim komorama između 1939. i 1945.

Kanada

Tada 84-godišnja Kanađanka Miriam Lancaster požalila se kanadskim medijima kako joj je liječnik u Općoj bolnici u Vancouveru (Vancouver General Hospital) prilikom prijema u travnju 2025. zbog loma sakralne kost predložio eutanaziju putem programa MAID, što je ona odbila.Kirkey, Sharon. This B.C. woman was offered MAID before other treatments. She said no to death and went on to climb a volcano National Post, objavljeno 27. ožujka 2026.

Umjetnost Hrvatski animator Joško Marušić redatelj je kratkoga animiranoga filma Eutanazija (2018.), koji govori o istoimenoj temi.Eutanazija animationhub.eu Preuzeto 25. srpnja 2025.

Izvori

Kategorija:Anesteziologija Kategorija:Etika Kategorija:Smrt