mini|300px|desno|TE Plomin mini|300px|desno|Pogled odozdo na dimnjak TE Plomin 2 mini|300px|desno|Okno rudnika Tupljak - posljednjeg ugljenokopa u Hrvatskoj. mini|300px|desno|Utovar ugljena na otkopu. 300px|mini|desno|Glavni dijelovi generatora pare koji koristi ugljen kao gorivo. mini|300px|desno|Parni bubanj je jedan od glavnih dijelova vodocijevnog kotla. mini|300px|desno|Postavljanje cijevi generatora pare mini|300px|desno|Rotor moderne parne turbine, rabljen u elektrani mini|300px|desno|Cijevi pregrijača pare u generatoru pare. mini|300px|desno|Otvori za plamenike u generatoru pare.
Termoelektrana Plomin je termoelektrana kod Plomina u mjestašcu Plomin Luka.
Sastoji se od TE Plomin 1 (sagrađene 1969.) i TE Plomin 2 (sagrađene 2000.). To je kondenzacijska termoelektrana s dva bloka, te svaki ima kotao i po jednu parnu turbinu. Pogonsko gorivo je ugljen. Ukupna snaga termoelektrane iznosi oko 330 MW, te prema podacima iz 2015. proizvodi 2 235 GWh električne energije (Plomin 1 794, a Plomin 2 1 441).TE Plomin HEP proizvodnja d.o.o. (pristupljeno 2. svibnja 2017.) Plomin Luka je odabrana kao lokacija zbog svoje praktičnosti; iako je u vrijeme izgradnje TE Plomin 1 većina ugljena dolazila iz obližnjeg ugljenokopa, već tada se dio ugljena dopremao morskim putem.
S visinom od 340 metara, dimnjak TE Plomin najviša je građevina u Hrvatskoj.
TE Plomin 1
Blok TE Plomin 1, sa snagom od 120 MW, u pogonu je od 1969. Generator pare Bloka 1 je jednocijevni kotao Sulzer, s prisilnim protokom maksimalnoga trajnoga kapaciteta od 385 tona/h pregrijane pare (135 bar i 535 ºC), sa 16 plamenika u 4 razine. Parna turbina tipa TK 120, sa snagom od 125 MW, izrađena je po engleskoj licenci, akcijska je, s trima odvojenim kućištima i međupregrijanjem, te sa 6 nereguliranih oduzimanja. Turbogenerator proizvođača Dolmel, nazivne snage od 150 MVA, faktora snage od 0,8 i napona od 13,8 kV, izravno je spojen na blok-transformator od 13,8/121 kV. Rasklopno postrojenje od 110 kV ima 4 vodna, 1 generatorsko, spojno i mjerno polje, te polje opće potrošnje. Radi mogućnosti rada s niskosumpornim uvoznim ugljenom, novi elektrofilter izgrađen je 1998. U sklopu revitalizacije bloka zamijenjen je cijevni sustav, a 2003. rekonstruiran sustav vođenja Bloka 1 sa Siemens-Teleperm XP. "Termoelektrana Plomin d.o.o.", Istrapedia, 2011.
TE Plomin 1 će izaći iz pogona do 2018. ili će raditi ograničenim kapacitetom.
Radioaktivna šljaka iz TE Plomin 1 Do početka 1990-tih godina koristio se domaći ugljen (antracit iz Istre, lignit i smeđi ugljen s Dinarida) s visokim postotkom sumpora (10 % do 14 % ) i prirodnom radioaktivnosti, tako da je nastala radioaktivna šljaka, kao posljedica povišene radioaktivnosti raškoga ugljena. Uz termoelektranu na površini od 120 000 m2, ima oko milijun tona šljake i pepela. Dolazilo je do rasipanja i raspršivanja pepela i šljake vjetrom i oborinama.
1990-tih počelo je prekrivanje dijelova odlagališta zemljom (oko 60 cm zemlje i više). Krajem 1990-ih počela sanacija, nanošenje zaštitne folije ispod i iznad otpadne šljake i pepela, od prekrivanja zemljom i sustavne izgradnje rubnih kanala i kolektora za odvod oborinskih voda. Utjecaj tehnološki povišene prirodne radioaktivnosti na odlagalištu pepela i šljake sveden je na vrijednost prirodne radioaktivnosti u tlima. U ugljenima koji se danas rabe u termoelektrani, sav je otpad prikladan za uporabu u graditeljstvu i cementnoj industriji."Zbrinjavanje radioaktivnog otpada", GAZO 2009/2010, geol.pmf.hr, 2010.
TE Plomin 2 Odluka o izgradnji TE Plomin 2, snage 210 MW, donesena je 1984., a u srpnju 1985. potpisan je ugovor sa zajednicom domaćih izvođača INGRA, te su radovi ubrzo započeli. 1986. donesena je odluka o izgradnji postrojenja za odsumporavanje. Radovi se nisu odvijali planiranim tempom, pa je Vlada Republike Hrvatske 1992. zadužila Hrvatsku elektroprivredu (HEP) da dovrši izgradnju TE Plomin 2. HEP i RWE Energie iz Essena osnovali su 1996. TE Plomin d. o. o., zajedničko mješovito društvo za završetak gradnje i eksploataciju TE Plomin 2, koju su i dovršili 1999.
Osnovu Bloka 2 čine jednocijevni protočni kotao s prisilnom cirkulacijom tipa Sulzer, kapaciteta od 670 tona/h pregrijane pare (147,4 bara i 535 °C), s 24 plamenika u 6 ravnina, te kondenzacijska turbina, s međupregrijanjem, proizvedena u Tvornici parnih turbina – ABB Karlovac. Turbina je dvokućišna, s kombiniranim visokotlačnim i srednjotlačnim kućištem, te dvoizlaznim niskotlačnim kućištem, sa sedam nereguliranih oduzimanja. Turbogenerator proizvodnje Končar trofazni je dvopolni, hlađen vodikom, sinkroni, nazivne snage od 247 MVA, faktora snage od 0,85 i napona od 13,8 kV. Proizvedena se energija preko blok-transformatora od 13,8/240 kV predaje u 220 kV mrežu. Veza s elektroenergetskim sustavom Hrvatske ostvarena je rasklopnim postrojenjem od 220/110 kV.
Izgrađeno je postrojenje za odsumporavanje, koje tzv. mokrim postupkom ispire dimni plin suspenzijom vapnenca radi uklanjanja SO2, SO3, HCl i HF, uz stvaranje gipsa CaSO4. Postrojenje za pročišćavanje otpadnih tehnoloških voda, s kapacitetom od 50 m3/h zajedničko je za oba bloka. TE Plomin 2 sinkronizirana je prvi put na mrežu 14. rujna 1999., a 2. prosinca 1999. svečano je puštena u rad. Komercijalna proizvodnja započela je 21. svibnja 2000. Jedina je termoelektrana na ugljen u Hrvatskoj.
Kotlovsko postrojenje Kotlovsko postrojenje sastoji se od generatora pare i raznih pomoćnih sustava, koji se nalaze na njemu ili oko njega, a služe za odvijanje procesa proizvodnje pare. Proizvođač postrojenja generatora pare je Đuro Đaković Holding d.d. iz Slavonskog Broda, po licenci Sulzer. Kao osnovno gorivo upotrebljava se ugljena prašina. Ugljen se s deponija doprema pomoću tračnih transportera do šest armirano-betonskih bunkera, smještenih između strojarnice i kotlovnice. Iz bunkera se ugljen kontinuirano odvodi na mlinove, gdje se melje i suši. Pomoću transportnog zraka, ugljena se prašina uvodi preko sapnica u ložište. Za potpalu i podršku loženju ugljenom, upotrebljava se ekstralako lož ulje.
Kod izvedbe ložišta, primijenjene su posebne mjere za snižavanje emisije dušikovih oksida NOx, kojima se postižu vrijednosti NOx znatno ispod propisane granične vrijednosti. Vrući plinovi izgaranja struje prema vrhu kotla i predaju toplinu isparivačkom sustavu, sustavu pregrijača pare, ekonomajzeru i predgrijaču zraka. U daljnjem toku slijedi njihovo pročišćavanje od nesagorivih sastojaka i pepela u elektrostatskom otprašivaču, te sniženje sadržaja sumporovog dioksida, u postrojenju za odsumporavanje. Na kraju se dimni plinovi ispuštaju u atmosferu kroz dimnjak visok 340 m.
Tlačni sustav voda-para sastoji se od isparivačkog sustava s odvajanjem vlage, ekonomajzera, pregrijača pregrijane pare i međupregrijača. S obzirom na cirkulaciju vode i pare, generator je protočni, tipa Sulzer. Karakteristika je ovog tipa da sva napojna voda, koja struji kroz napojnu glavu, ispari tijekom jednog prolaza u spiralnom isparivaču. Napojna voda se dobavlja pomoću tri napojne pumpe pogonjene asinkronim motorima snage 4 100 kW (dvije su potrebne za nazivnu snagu, dok je treća rezervna). Sirova voda, dobavljena iz lokalnog izvora Bubić jama, obrađuje se u postrojenjima kemijske pripreme vode u demi vodu. Kapaciteti proizvodnje demi vode su za TE Plomin 2 – 2 x 25 tona/h, a za TE Plomin 1 – 2 x 20 tona/h."Končar - Termoelektrana Plomin 2", Končar Elektroindustrija, www.koncar-ket.hr, 2010.
Osnovni tehnički podaci kotla Proizvodnja pregrijane pare: 670 tona/h Tlak pregrijane pare: 14,8 MPa = 147,4 bara Temperatura pregrijane pare: 535 ºC Potrošnja ugljena Hd = 24 MJ/kg 80 tona/h Stupanj iskorištenja generatora pare: 92,9%
Turbinsko postrojenje Parna turbina je kondenzacijskog tipa s dva kućišta, proizvodnje Tvornice parnih turbina ABB iz Karlovca. U jednom kućištu se nalazi visoki i srednji tlak. Niskotlačno kućište je dvostrujno s neposrednim ispuhom u kondenzator. Turbina ima sedam stupnjeva nereguliranih oduzimanja pare za zagrijavanje napojne vode i predgrijač zraka kotlovskog postrojenja.
Pregrijana para ulazi u turbinu kroz siguronosne i regulacijske ventile i prolazi kroz skupinu visokotlačnih stupnjeva. Iz visokotlačnog dijela turbine, para odlazi u međupregrijač. Nakon dogrijavanja, para kroz odgovarajuće siguronosne i regulacijske ventile, ulazi u srednjetlačni dio turbine, gdje prolazi kroz skupinu stupnjeva srednjeg tlaka. Nakon ispuha iz srednjeg tlaka, para struji u niskotlačno dvostrujno kućište. Ispušna para ukapljuje se u površinskom kondenzatoru, a kondenzat se pomoću crpki kondenzatora vraća u toplinski ciklus.
Kondenzator se hladi morskom vodom. Pumpna stanica rashladne morske vode nalazi se u Plominskom zaljevu i udaljena je oko 2,5 km od termoelektrane. Pumpe usisavaju vodu s dubine od 25 m, te je ubacuju u otvoreni betonski kanal, koji prirodnim padom vodi do filtarske stanice, smještene u neposrednoj blizini elektrane. Od filtarske stanice do elektrane voda teče zatvorenim cjevovodom.
Osnovni tehnički podaci parne turbine Nazivna snaga turbine (mjereno na stezaljkama generatora): 210 MW Vlastita potrošnja bloka: 18,8 MW Neto stupanj iskorištenja bloka: ˃ 37% Tlak u kondenzatoru: 4,6 kPa Protok rashladne morske vode: 8,4 m3/s
Sustav dopreme ugljena Ugljen se u Plominski zaljev doprema brodom tipa Panamax od 70 000 tona, gdje se nalazi pristanište duljine 210 m. Iskrcavanje ugljena obavlja se pomoću zatvorenog pužnog brodoiskrcivača, koji se duž pristaništa kreće po tračnicama. Ugljen iz brodoiskrcivača dolazi na gumeni pristanišni transporter, koji ga prevozi do presipnog tornja, gdje se nalaze tračna vaga i magnetski separator. Od presipnog tornja do deponija, ugljen se prevozi pomoću tzv. „cijevnog“ transportera. Odlaganje na deponij, kao i uzimanje ugljena za daljnji prijevoz do bunkera kotlovskog postrojenja, obavlja se pomoću kombiniranog odlagača/uzimača, koji se kreće po tračnicama uzduž deponija.
Zaštita okoliša Za zaštitu od štetnih utjecaja rada termoelektrane na okoliš, provedena su odgovarajuća tehnička rješenja, koja osiguravaju svođenje tih utjecaja u granice propisane zakonskim normama: U sustavu dopreme ugljena, pretovar se obavlja zatvorenim brodoiskrcivačem, prijevoz ugljena zatvorenim transportnim trakama, a odlaganje na deponij uz istodobno vlaženje. Kruti, neizgoreni ostaci goriva zbrinjavaju se bez odlaganja na tlo. Leteći pepeo koji se odvaja u elektrofiltru, šljaka iz kotla i gips iz postrojenja za odsumporavanje, odlažu se u posebne spremnike, iz kojih se predaju obližnjoj cementnoj industriji (Holcim Hrvatska) Pročišćavanje dimnog plina i otpadnih tehnoloških voda obavlja se u posebnim postrojenjima. Za praćenje utjecaja termoelektrane na onečišćenje zraka postavljeni su sustavi emisijskih mjerenja na samom ulazu u dimnjak, kao i sustavi imisijskih mjerenja, postavljenih na pet mjernih stanica, na odgovarajućim mjestima, oko elektrane. Mjerni se podaci neprestano mjere i šalju u sustave zajedničkog nadzora termoelektrane, kao i vanjskih institucija, koje su zadužene ili zainteresirane za praćenje čistoće zraka.
Pročišćavanje dimnog plina Dimni plinovi se prije puštanja u atmosferu moraju pročistiti u skladu sa standardima zaštite okoliša. Iz tog razloga dimni plin prije ulaska u dimnjak prolazi kroz elektrostatski filtar i postrojenje za odsumporavanje. U elektrostatskom odvajaču čestica, plinovi se oslobađaju od nesagorivih sastojaka i pepela tako da na izlazu nemaju više od 100 mg/m3 pepela. Pri sagorijevanju ugljena od 1900 tona/dan, s udjelom od približno 13% pepela, nastaje 245 tona ukupnog pepela. Od toga se oko 90% izdvaja kao leteša prašina u elektrofiltru s efikasnošću od 99,8%, a ostalih 10% čini pepeo iz kotla (šljaka).