Škumbin je rijeka u središnjem dijelu Albanije, koja utječe u Jadransko more. Rijeka je duga 181.4 km, s površinom porječja of . Prosječni istjek rijeke je .
Tok rijeke mini|lijevo|300px|Izvor rijeke u planinama Valamara
Rijeka izvire u istočnom dijelu planina Valamara, jugozapadno od Ohridskog jezera, između Maja e Valamarës (2375 m) i Gur i Topit (2120 m), u jugozapadnom dijelu okruga Pogradec.
Nakon što se spusti iz Valamara, teče prema sjeveru kroz Proptisht i Qukës s mnogim dubokim klisurama i kanjonima te prolazi kroz planine Gora. Značajan dotok dolazi iz Gur i Kamjësa (1481 m) jugozapadno od Pogradeca.
Tijekom svog toka teče unutar sinklinale između planina Mokra i Šebenik na istoku i planina Polis na zapadu. U blizini Librazhda rijeka skreće za oko 50 km zapadno od svog izvora i spaja se s potokom Rapun.
Na kraju, rijeka prelazi ravnicu Myzeqe i tvori malu deltu u laguni Karavasta, u neposrednoj blizini Jadranskog mora, sjeverozapadno od Divjakë.
Povijest Drevni naziv rijeke bio je Genusus i nalazila se u središnjem južnom Iliriji. U isto vrijeme, nazivana je Scampini, kako je identificirana po gradu Scampa.
U klasičnoj antici, dolinu Škumbinija naseljavalo je nekoliko ilirskih naroda. Partini su živjeli u srednjoj dolini rijeke. Na zapadu su graničili s Taulantima koji su živjeli u obalnom području, uključujući donju dolinu rijeke, a na istoku s Dasaretima koji su živjeli u području Ohridskog jezera, uključujući gornju dolinu rijeke.
Drevna Via Egnatia pratila je rijeku, dajući joj ulogu strateški važnog koridora između Orijenta i Zapada. Via Egnatia počinjala je s dva kraka, sjevernim od Epidamnosa-Dirahiona i južnim od Apolonije. Dva kraka su se spajala kod Ad Quintuma, blizu modernog Elbasana, nastavljajući prema istoku kroz dolinu Škumbina.
U doba Rimskog Carstva, granica između administrativnih provincija Ilirik i Novog Epira protezala se od zapada negdje između Skadra i Drača, a od istoka negdje između sjeverne strane Škumbinske doline i Ohridskog jezera.Nicholas Geoffrey Lemprière Hammond. Tijekom tog razdoblja, dolina Škumbina predstavljala je otprilike granicu između latinskog i grčkog govornog područja.
Rijeka se smatra linijom koja razdvaja dvije glavne skupine albanskih jezika: toskijsku i gegijsku, s gegijskim jezikom koji se govori sjeverno od Škumbina, a toskijim južno od njega. Dijalektski rascjep dogodio se nakon pokrštavanja regije (4. stoljeće poslije Krista),Indo-European language and culture: an introduction By Benjamin W. Fortson Edition: 5, illustrated Published by Wiley-Blackwell, 2004 , (page 392) s rijekom kao povijesnom dijalektalnom granicomConcise Encyclopedia of Languages of the World By Keith Brown, Sarah Ogilvie Contributor Keith Brown, Sarah Ogilvie Edition: illustrated Published by Elsevier,2008 , (page 23) koja se protezala preko Jirečekove linije.Orel, Vladimir; Albanian Etymological Dictionary, Brill, 1998
Etimologija Potječe od latinskog Scampinus (alternativno zabilježeno kao Scampis), koji je zamijenio ilirsko ime rijeke: Genusus (, također Genessus, i ). Slavensko posredovanje je odbačeno. Njegovo uključivanje u latinske posuđenice u protoalbanskom i fonetskom razvoju podudara se s povijesnim postojanjem velikog rimskog grada (blizu današnjeg Elbasana), koji je rijeci dao novo ime.
Izvori
Bibliografija
Vanjske poveznice
Kategorija:Pritoci Jadranskog mora Kategorija:Rijeke u Albaniji Kategorija:Elbasan