Rimski spomenici u Orangeu u dolini Rone (južna Francuska) su prije svega rimsko kazalište s okolicom i slavoluk antičkog rimskog grada Arauzija (Colonia Julia Secundanorum Arausio), osnovanog 40. pr. Kr., koji su upisani na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi 1981. godine. mini|lijevo|<center>Rimsko kazalište iz zraka

Rimsko kazalište

Rimsko kazalište u Orangeu (fr:Théâtre antique d'Orange) je jedno od najbolje očuvanih od svih antičkih rimskih kazališta, koje je danas u općinskom vlasništvu i mjesto ljetnjeg opernog festivala Chorégies d'Orange. Nalazi se u Orangeu, antičkoj koloniji Arausio, a izgrađeno je u 1. stoljeću.

Kazalište je igralo važnu ulogu u životu građana, ne samo kao mjesto zabave, nego i kao način širenja rimske kulture u kolonijama, ali i način svraćanja pozornosti s političkih aktivnosti. Zato je ulaz bio besplatan svima. Mimika, pantomima, čitanje poezije i i “attelana” (oblik farse poput Commedia dell’Arte) su bili glavni oblici zabave, a u nekom obliku su sačuvani do današnjih dana. Običan puk je osobito uživao u predstavama sa specijalnim efektima, za što je bila potrebna složena kazališna mašinerija.

Kako je opadala moć Carstva u 4. stoljeću, kršćanstvo je već postalo službenom vjerom i kazalište je zatvoreno 391. godine jer ga je Crkva doživljavala kao mjesto neciviliziranih spektakala. Dugo je kazalište bilo potpuno napušteno, opljačkano od strane Vizigota i rabljeno kao obrambena postaja u srednjem vijeku. Tijekom vjerskih ratova u 16. stoljeću (Tridesetogodišnji rat) bilo je izbjegličkim kampom (zbjegom).

Slavoluk

mini|250px|<center>Monumentalni slavoluk u Orangeu <center>Monumentalni slavoluk u Orangeu (francuski, Arc de triomphe d'Orange) je rimski slavolukNalazi se 600 meters sjeverno od gradskog centra cestom N7 (Route nationale 7). za kojega se vjeruje kako je izgrađen za cara Augusta, o čemu govori i natpis na slavolukuSlavoluci u rimskoj provinciji Gallia Narbonensis se datiraju prema Pierreu Grosu i njegovom djelu "O datiranju galo-rimskih slavoluka (Pour une chronologie des arcs de triomphe de Gaule narbonnaise)", Gallia 37, 1979., str. 55.-83.

Izgrađen je na bivšoj cesti (Via Agrippa) u slavu veterana galskih ratova i II. Augustove legije, no kasnije ga je obnovio car Tiberije u slavu pobjeda Germanicusa nad germanskim plemenima u rajnskoj oblasti. Luk sadrži natpis posvećen caru Tiberiju iz 27. godine.James Bromwich, Rimski ostaci u južnoj Francuskoj, Routledge, 1993., str. 183.-186.

Luk je izgrađen od velikih blokova vapnenca bez veziva s tri luka od kojih je središnji viši. Cijela građevina je duga 19,57 metara, široka 8,40 i visoka 19,21 m. Na svakoj fasadi se nalaze četiri korintska polustupa. Ovaj luk je najstariji primjer ovakve gradnje koje je kasnije kopirana na slavoluku Septimija Severa i Konstantinovom slavoluku.

Na sjevernom (vanjskom) pročelju, arhitrav i vijenac su uvućeni kako bi se umetnuo brončani natpis koji je danas izgubljen.R. Amy, P.-M. Duval, J. Formigé, Ch. Picard, i A. Piganiol, L'Arc d'Orange, Pariz, 1962. Luk je ukrašen različitim reljefima vojnih motiva, uključujući pomorske bitke, ratnim plijenom i Rimljana u boju protiv Germana i Gala. Prepoznatljiv je pješak koji nosi štit II. Augustove legije na sjevernom reljefu.

Luk je u srednjem vijeku korišten kao utvrđena sjeverna vrata grada.Henry Cleere, Južna Francuska: Oxfordki vodič, 2001., str. 122.-123., Arhitekt Augustin Caristie je proučavao slavoluk i pokrenuo je restauraciju 1850ih.

Bilješke

Poveznice

Rimsko Carstvo Umjetnost starog Rima

Vanjske poveznice

Službene stranice spomenika grada Orangea Stranice festivala

Kategorija:Rimska arhitektura Kategorija:Građevine u Francuskoj Kategorija:Provansa