Slavenka Drakulić (Rijeka, 4. srpnja 1949. – Sovinjak, 20. lipnja 2026.) bila je hrvatska književnica i novinarka.

Životopis Komparativnu književnost i sociologiju diplomirala je 1975. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. S 27 godina ozbiljno je oboljela je od bolesti bubrega, a o borbi s bolešću, dijalizama i transplantacijama pisala je u svojim djelima.

Pisala je za Start i Danas, NIN, Jutarnji list, The Guardian, The New Republic, The Nation, Dagens Nyheter.

Početkom 1990-ih bila je s još četirima hrvatskim spisateljicama meta javnog napada u tjedniku Globus u tada anonimnom članku kolokvijalnog naziva Vještice iz Rija; tužila je tjednik i dobila presudu. Od 1990. živjela je između Zagreba, Beča, Stockholma i Istre.

Bila je udana za švedskog novinara Richarda Swartza. Majka je autorice Rujane Jeger.

Stvaralaštvo Pored mnogih priča i eseja, Slavenka Drakulić objavila je šest romana i pet publicističkih knjiga, koje su prevedene na više od dvadeset europskih i svjetskih jezika. Uz povremene boravke u inozemstvu, od kraja 1960-ih živila je i radila u Zagrebu, te je dio njezina spisateljskog rada posvećen zagrebačkim temama, dok se u cjelini za njezin opus može kazati da je vezan uz problematiku suvremene hrvatske stvarnosti, bilo da je riječ o razini egzistencije pojedinca, bilo da se radi o kontekstualizaciji Hrvatske unutar iskustva drugih tranzicijskih zemalja.

Hologrami straha (1987.), njezin prvi roman, otvara ciklus autobiografske i biografske pripovjedne proze, koji čine romani Mramorna koža, Božanska glad, Kao da me nema (po kojem je snimljen istoimeni film), Frida ili o boli.

Autobiografski sadržaji, koji obilježavaju pripovjedni opus S. Drakulić, uključujući i njezine novinske članke, eseje i priče, određeni su prelaženjem iz dokumentarnoga u fikcionalno, iz osobnoga i intimnoga, u opće i javno. U svim romanima Slavenke Drakulić središnja je tema žensko tijelo – tijelo koje je izloženo pogledu izvana, vanjskom oku, izloženo opasnosti, nekoj vrsti krajnjih, radikalnih stanja. Umjesto bolesti, govori o silovanju, ljubavnoj strasti, kanibalizmu.

U romanu Frida ili o boli tema je umjetnička transformacija iskustva bolesti na primjeru života slikarice Fride Kahlo. U njezinim romanima spajaju se sve temeljne odrednice ženskog teksta: ženski glas iz ženske vizure pripovijeda o specifično ženskom iskustvu.

Publicističku karijeru Slavenka Drakulić započela je knjigom feminističkih eseja Smrtni grijesi feminizma (1984.), kultne knjige hrvatskog feminizma. U smislu javnoga angažmana, Slavenka Drakulić ima izrazito osviještenu poziciju da je svako (osobno) djelovanje ujedno i političko. Stoga je njezinom književnom opusu supripadna i feministička publicistička djelatnost. U cjelini njezina publicističkog rada, riječ je o analitičko-publicističkom stilu izrazito obilježenom polemičkim kontekstom, koji se bavi ključnim temama hrvatske stvarnosti, posebno nakon pada komunizma.

How We Survived Communism and Even Laughed, Balkan Express i Cafe Europa, postali su u hrvatskom izdanju dijelovi trilogije Kako smo preživjeli komunizam, Kako smo preživjeli rat i Kako smo preživjeli postkomunizam.

I najmanji detalji iz naših dnevnih života ulaze u priču Slavenke Drakulić, ili postaju povodom za razmišljanje o onome kako živimo i što nam se zapravo u životu zbiva. U smislu formalnih osobina, u tim se tekstovima gubi granica između eseja i priča, jer se u njima istovremeno i pripovijeda i opisuje i reflektira. Izuzetan smisao za detalje, za prepoznavanje neke na prvi pogled beznačajne pojedinosti koja će postati središnjom slikom priče, osnovno je obilježje pripovjednoga stila Slavenke Drakulić u kratkoj formi, kojom je osvojila najširu svjetsku publiku.

Prevagu općeg nad pojedinačnim Slavenka Drakulić ponajprije razotkriva u pričama o komunističkom razdoblju, na čije oblike svakodnevnog života danas uglavnom gledamo s ironijom. Poseban uspjeh doživjela je njezina knjiga Oni ne bi ni mrava zgazili, koja govori o ratu i posljedicama rata na sudbine pojedinca, o zločinima i odnosu zločinca i žrtve. Knjiga Tijelo njezina tijela govori o doniranju organa radi spašavanja života drugih.Andrea Zlatar o Tijelu njenog tijela

Djela su joj prevedena na tridesetak jezika.

Popis djela

Smrtni grijesi feminizma (eseji), Znanje, Zagreb, 1984. Hologrami straha (roman), Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1987., Mramorna koža (roman), Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1989., How we survived communism and even laughed (eseji), Hutchinson, London 1992. The Balkan Express (eseji), W.W. Norton, New York 1993. Božanska glad (roman), Durieux, Zagreb 1995. Cafe Europa (eseji), Abacus, London 1996. Kako smo preživjeli (eseji), Feral Tribune, Split 1997. Kao da me nema (roman), Feral Tribune, Split 1999. Oni ne bi ni mrava zgazili (eseji), Kultura & Rasvjeta, Split, 2003., Sabrani romani, Profil, Zagreb, 2003. Sabrani eseji, Profil, Zagreb, 2005. Tijelo njenog tijela, Jutarnji list, Zagreb, 2006. Frida ili o boli (roman), Profil, Zagreb 2007. Two underdogs and a cat (eseji), Seagull Books. London, NY, Calcutta 2009. Basne o komunizmu (eseji), Profil, Zagreb, 2009. Optužena (roman), V.B.Z., Zagreb, 2012. Dora i Minotaur: Moj život s Picassom (roman), Fraktura, Zaprešić, 2015. Mileva Einstein, teorija tuge (roman), Fraktura, Zaprešić, 2016. Nevidljiva žena i druge priče (zbirka priča), Fraktura, Zagreb, 2018. Rat je svugdje isti (zbirka priča), Fraktura, Zagreb,2022. O čemu ne govorimo (zbirka priča), Fraktura, Zagreb, 2024. Zašto nisam naučila kuhati (memoari), Fraktura, Zagreb, 2026.

Izvori

Vanjske poveznice Službena stranica Slavenke Drakulić

Kategorija:Hrvatski književnici Kategorija:Hrvatski novinari Kategorija:Životopisi, Rijeka Kategorija:Dobitnici nagrade Otokar Keršovani