Kijevska Rus' (ukr.: Ки́ївська Русь, Kyjivs'ka Rus', rus.: Ки́евская Русь, Kievskaja Rus', bjlrs.: Кіеўская Русь, Kieŭskaja Rus')Hrvatski obiteljski leksikon prva je istočnoslavenska država koja se pojavila pod istočnoslavenskim plemenom PoljanimaPolianians (poliany). i VikinzimaVarangians (From Norse waering; one who has taken an oath of allegiance). u 9. stoljeću na području današnje Ukrajine, Bjelorusije i zapadne Rusije.Київська держава за часів Володимира та Ярослава (980-1054 рр.) Stepe, šume i rijeke su odredile njezinu dinamičnu povijest. Kršćanstvo je primila u 10. stoljeću od Bizanta, stoljeće kasnije postala je kulturno najrazvijenija država u Europi ostvarivši pritom čvrste veze sa zapadnim dinastijama, a napadi Mongola tijekom 13. stoljeća rascjepkali su je na više manjih kneževina.Владимиро-Суздальское княжествоІван КРИП’ЯКЕВИЧ: ГАЛИЦЬКО-ВОЛИНСЬКЕ КНЯЗІВСТВО
Izgubivši ključno stepsko područje na prostoru danas središnje Ukrajine, svoje službeno političko središte premjestila je u zapadnu kneževinu Vladimir-Volinj.УТВОРЕННЯ ГАЛИЦЬКО-ВОЛИНСЬКОГО КНЯЗІВСТВА. РОМАН МСТИСЛАВИЧ Prvo kolektivno ime naroda Kijevske Rusi bilo je ime Rusini-Rusiči,Ruthenians (Rusyny): A historic name. kojeg će zamijeniti etnonim Ukrajinci u 20. stoljeću za stanovnike Ukrajine, dok su Rusi i Bjelorusi zadržali stari korijen Rus' u nazivima svojih naroda (kao i Rusini) i država. Rusi, Ukrajinci, Bjelorusi te Rusini današnji su narodi proizišli iz Kijevske Rusi, koju smatraju svojom prvom državom. Ovi narodi dijele brojne zajedničke kulturološke karakteristike koje su se zadržale do danas.
Napomena: U hrvatskoj literaturi često se koristi i termin Kijevska Rusija premda suvremeni stručnjaci s Filozofskog fakulteta, odjela Rusistike i Ukrajinistike, upućuju na korištenje termina Kijevska Rus' jer ima veću autentičnost od prethodnog naziva. Oba termina se uvažavaju, ali ne smatraju se podjednako autentičnim.
Padežni oblici Imenica je ženskog roda kao imenica noć, žeđ, bol. Promjena u padežu je kao kod imenice bol. Nominativ – Tko? Što? Kijevska Rus' Genitiv – Koga? Čega? Kijevske Rusi Dativ – Komu? Čemu? Kijevskoj Rusi Akuzativ – Koga? Što? Kijevsku Rus' Vokativ – Oj! (dozivanje) Kijevska Rusi Lokativ – O komu? O čemu? Kijevskoj Rusi Instrumental – S kim? S čim? Kijevskom Rusju
Osnivanje i širenje države
Srednjovjekovni grad Kijev oko 441. godineF. Berlynskyi; History of Kiev (Історія міста Києва). Kiev: Naukova dumka, 1991. osnovali su Poljani (istočnoslavensko pleme). Kroz sljedećih 5. stoljeća, kijevsku okolicu su posjećivale mnogobrojne slavenske, grčke, finske i germanske grupe doseljenika, među kojima su se posebno isticali vješti ratni plaćenici Varjazi. Varjazi su se sve više mješali s lokalnim slavenskim stanovništvom i time utjecali na političke odnose u cjelokupnom okruženju.ВАГАННЯ НОВІЙШОЇ ІСТОРІОҐРАФІЇ, ПОПРАВКИ ВАРЯЗЬКОЇ ТЕОРІЇ Varjazi su svoju ratničku kulturu prenosili na prostor današnje Ukrajine posebno zbog vrlo razvijenih trgovinskih i kulturnih riječnih puteva između Baltičkog i Crnog mora. Askold i Dir su prema pojedinim povijesnim zapisima prvi varjaški vojskovođe koji su napali i smijenili dotadašnju poljansku dinastiju kneževa s dvora u Kijevu.Askold and Dyr. Vojskovođa Oleg u službi varjaške dinastije Rjurik, u ključnom savezništvu s Poljanima 878. ubio je Askolda i Dira te je sebe postavio za vladara buduće istočnoslavenske države Kijevske Rusi (878. – 1240.). Kulturno najrazvijenije slavensko pleme Poljani imalo je ključnu ulogu u početnom formiranju države i stvaranju njezinog slavenskog identiteta.Повесть Временных лет Uslijedilo je svojevrsno vojno-političko zajedništvo između domicijalnih slavenskih Poljana i slaveniziranih Varjaha, koje će na vrhuncu u 11. stoljeću rezultirati stvaranjem najveće europske države.
mini|282px|Karta prikazuje glavne trgovačke puteve Vikinga početkom 8. stoljeća. Ljubičastom linijom je označen glavni Trgovački put od Vikinga do Grka preko rijeke Dnjepra. Crvenom bojom je označen Volgin trgovački put prema arapskim zemljama. Ostali sporedni trgovački putevi su označeni narančastom bojom.
Objedinjavanje slavenskih plemena
Početkom svoje vladavine u izrazito slaveniziranom društvu kijevske okolice knez Oleg (878. – 912.), poznat i kao Helgi,Oleh, Prince (Russian: Oleg; Norse: Helgi). kreće u objedinjavanje okolnih slavenskih plemena širih prostora današnje Ukrajine, Bjelorusije i Rusije. Objedinjavanje pojedinih slavenskih plemena sjeverno od Kijeva, prema gradu i trgovačkom središtu Novgorodu, proteklo je s nešto manjim vojnim otporom nego što je to bilo s vojno jakim plemenima Uliča i Derevljana s ukrajinskih prostora.ВІЙНИ З УЛИЧАМИ ТА ДЕРЕВЛЯНАМИ, ПОХІД НА ВІЗАНТИЮ Duži otpor sa sjevera su pružala jedino ruska plemena Radimiči i Vjatiči, koja su se nalazila između rijeka Dnjepra i Oke. Ukrajinsko pleme Siverjana, sjeveroistočno od kijevskog središta, nije pružalo otpor i prihvatilo je 882. savezništvo s Kijevom. Oleg je uspijevao zadržati kontrolu nad preuzetim širim slavenskim teritorijem isključivo jer je dopuštao određeni manji stupanj autonomije, koji je u neku ruku predstavljao svojevrsno savezništvo. Borbe su se u isto vrijeme vodile s Hazarima, nomadskim plemenom Pečenegima i Ugarima na južnim prostorima sve prostranije takozvane Kijevske države. Nekada moćni Hazari na jugoistočnim granicama današnje Ukrajine, sada su se našli pred novom slavenskom vojnom silom koja je imala objedinjeno središte u Kijevu. Hazari su u teškim ratnim sukobima poraženi 907., nakon čega je napravljen proboj te je knez Oleg produžio i počeo izvršavati prepade na bogata bizantska središta i grad Carigrad.ПОГРОМ ХОЗАРІЇ, ВІЙНА НА ПОДОНЮ Nakon 911. dogovoreno je trajno primirje između Kijevske Rusi i Bizantskog carstva te su uspostavljeni jaki trgovinski i kulturni odnosi u kojima su presudnu ulogu imali kijevski kneževi i ukrajinsko pleme Poljani. Najveće znastveno postignuće starokijevskog razdoblja bila je pismenost, a o tome su svjedoličili brojni zapisi iz 9. stoljeća, između ostalog ugovori s Grcima iz 911. i 944. pisani na grčkom i starorus’kom jeziku, pronađeni na zidovima saborne crkve sv. Sofije u Kijevu.ЛІТОПИС РУСЬКИЙ за Іпатіївським списком Do kraja svoje vladavine Oleg je pokorio širi prostor između Kijeva i Novgoroda te unatoč tome što neka slavenska plemena još nisu bila uključena u buduću državnu zajednicu, ona su davala određeni danak i bila su pod djelomičnom kontrolom kijevskih vladara. mini|300px|lijevo|Radzyvillivskyj ljetopis: kijevski knez Igor uzima danak od plemena Derevljana. (15. st.)
Nakon što je Oleg umro, zamijenio ga je knez Igor (912. – 945.). Prema povijesnim zapisima moguće je iščitati da Igor nije bio toliko obožavan kao njegov prethodnik Oleg, a u bizantskim zapisima okarakterizirali su ga kao nemilosrdnog utjerivača nametnutih danaka koji su trebali osigurati veliku robnu odnosno trgovinsku razmjenu Kijevske Rusi s Bizantskim carstvom.Ihor, Prince, b ca 877, d 945. Tada središnjom Kijevskom Rusi po prvi puta kola ideja o jedinstvenosti staroruskog naroda širih prostora u sklopu državne zajednice odnosno naroda koji se razlikuje od ne-ruskog izvan tih granica. Mnogobrojna zastupljenost slavenskih plemića u kijevskom dvoru jača tu ideju koja zagovara jaču centralizaciju mlade države. Kako bi stekao čvrstu centraliziranu vlast u Kijevu, Igor je poveo sukobe sa susjednim jakim ukrajinskim plemenima Uličima i Derevljanima nastojeći ih u političkom smislu podrediti, no zbog toga je i poginuo 945. tijekom bitke s Derevljanima. Naslijedila ga je njegova žena i udovica Olga (945. – 962.), poznata i kao Helga, koja je željela osvetiti njegovu smrt te je povela vrlo nemilosrdan rat protiv Derevljana koje je u konačnici porazila.РЕҐЕНТСТВО ОЛЬГИ: ОЛЕГ І ОЛЬГА В ТРАДИЦІЇ Objedinjavanjem plemena Poljana, Duljiba, Derevljana i Uliča, kijevska vojska je stekla respektabilnu snagu koja je bila u stanju učvstiti granice Kijevske Rusi i povesti utjecajne ratove protiv neslavenskih naroda u širem okruženju. Kneginja Olga prema povijesnim zapisima predstavlja osobu koja je, uz daljnje proširivanje granica Kijevske Rusi, prva počela prenositi kršćanske vrijednosti u Kijevsku Rus'. Pretpostavlja se da je u kijevskom okruženju prva prešla na kršćanstvo 955. godine. Njezini posjeti Carigradu predstvljali su novi oblik komunikacije između dvije moćne države, koje su sve više imale karakteristike prosvjetne i duhovne suradnje. Ipak, Olgino susretanje s kršćanskim vrijednostima u vlastitoj državi s relativno vojničkim svjetonazorom nije tada ostavilo mnogo traga na njezino okruženje i lokalno starorusko stanovništvo.
Širenje države pod Svjatoslavom I. mini|desno|250px|Položaj Kijivske Rusi Oljhu je sa svojih dvadeset i dvije godine naslijedio njezin sin Svjatoslav (964. – 972.), zapamćen kao hrabri vojskovođa koji je utjecaj iz Kijeva proširio gotovo cijelom istočnom Europom. Svjatoslav je svoje ratove započeo na istočnim granicama Kijevske Rusi jer je želio poraziti Hazare koji su predstavljali prijetnju Kijevu. Nakon dvije godine rata Svjatoslav 966. poražava Hazare i uništava njihovo središte u gradu Sarkilu. Oslobodivši trgovački put prema Kaspijskom jezeru, prisilio je neslavenska plemena Jasiane i Kasogiane sa sjevernog Kavkaza da plaćaju danak. Potom nešto sjevernije napada i poražava Bugare uz rijeku Volgu. U istoj sredini, Svjatoslav 966. podređuje dugotrajan otpor slavenskog plemena Vjatiča te im ujedno određuje danak. Godine 967. okreće se prema zapadnim granicama Kijevske Rusi i uz sugestije bizantskog cara napada Bugare na Balkanu, poražava njihovu vojsku i osvaja 80-ak bugarskih gradova. Stječe time kontrolu na rijeci Dunav, kao važnom trgovačkom središtu te se pretpostavlja da je namjeravo širiti kijevski utjecaj na središnjem Balkanu.Святослав Хоробрий - Війна й лицарство Nakon što je Svjatoslav prethodno porazio Hazare na jugoistoku granica Kijevske Rusi, neočekivano se otvorio prolaz jakom nomadskom plemenu Pečenezima, koji su počeli povremeno vršiti snažne vojne prepade na središnje odnosno južne prostore Kijevske Rusi. Bizantski vladari, u vrlo uspješnoj ekspaniziji Svjatoslava prema južnom Balkanu, vidjeli su opasnost za svoje carstvo te su uspjeli uvjeriti Pečenege da napadnu i ugledan Kijev dok je Svjatoslav na ratištu izvan svoje zemlje. Svjatoslav se s Balkana odmah vratio u Kijev i pružio snažan otpor Pečenezima koji su se povukli na teško kontrolirane stepske prostore uzduž južne granice Kijevske Rusi.СВЯТОСЛАВ князь київський Pečenezi kao vješti nomadski ratnici, duže vrijeme nisu dozvoljavali da se u današnjoj jugoistočnoj Ukrajini uspostavi potpuna kontrola kijevskih kneževa što je narušavalo trgovinske odnose uzduž rijeke Dnjepra koja vodi prema Crnom moru i Bizantu.