25. zagrebačka domobranska pješačka pukovnija Značka na kapi pripadnika 25. dom. pješ. puk. Služba 1880. – siječanj 1919. Geslo Za dom i kralja krv prolit valja!Dadoh zlato za željezo-Hrvatska u Prvom svjetskom ratu 1914.–1918., muzejsko-pedagoška knjižica, Hrvatski povijesni muzejZastavica, izložba "Hrvatska u Prvom svjetskom ratu", HPM Država Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija Vojska 20px|link= Kraljevsko hrvatsko domobranstvo 20px Austro-ugarska vojska Grana pješačka pukovnija Sudjelovanje Prvi svjetski ratOslobađanje Međimurja Jačina 2.918 (ukupno u miru)Pojić, Milan; 2001., Ustroj Austrougarske vojske na ozemlju Hrvatske 1868.-1914., Arhivski vjesnik, No.43. ožujka 2001.. Kratica HonvIR 25 (HIR 25.) colspan="2" style="background-color: #B0C4DE; text-align: center; vertical-align: middle;" Zapovjednici Zapovjednici postrojbepukovnik Anton Matašić (1914.)Weltkriege.at – Infanterieregimenter der ö.u. Armee im Mai 1914 vom k.u.k. Heer potpukovnik Koloman Poverzanović (06. kolovoza 1914.)Knežević Branimir: Gledanje u vidjeno – ratovanje u Srbiji 1914. godine str. 12 Zagreb 1917. Matija Murković (1914. – 1918.)vojska.net, Matija Murković, životopis Poznati pripadnici vodnik Josip BrozVojna Enciklopedija II, str 132Titov životopis, 1892. – 1913.Miroslav KrležaKrležijana, Miroslav Krleža, životopis

25. domobranska zagrebačka pješačka pukovnija (Zagraber Landwehr-Infanterie-Regiment Nr.25, Zágrábi 25. honvéd gyalogezred) bila je pukovnija u sastavu Kraljevskog hrvatskog domobranstva. Stožer pukovnije bio je u Zagrebu. I. i III. bojna bila je stacionirana u Zagrebu, a II. u Varaždinu.

Povijest

Osnovana je 1889. iz 25. pješačke polubrigade, koja je ustrojena 1874. iz 79., 80. i 83. domobranske satnije.

Zapovjednik pukovnije 1914. bio je pukovnik Anton Matašić. Iste godine uključena je u 42. domobransku pješačku "Vražju" diviziju. Divizija je imala 14.000 ljudi i bila je pod zapovjedništvom general-pukovnika Stjepana Sarkotića. To je jedna od najpoznatijih vojnih postrojba hrvatske ratne prošlosti. Svoj ratni put počela je na srbijanskom ratištu, u Srijemu, kao dio snaga prvog udara. Kasnije sudjeluje u bitkama na Ceru i Kolubari, a zatim je upućena u Galiciju. Početkom 1918. godine bila je prebačena na talijansko ratište, gdje ostaje do kraja rata.Vojna povijest: Izviđački zrakoplov 42. divizije u Italiji Divizija se posebno istaknula 1915. prilikom zauzimanja Crne Gore. 200px|mini|lijevo|Zapovjedništvo 25. domobranske pukovnije na bojištu, 1917. Pukovnija se istakla na Drinskoj fronti te je u prodoru V. Austro-ugarske armije prema Valjevu prodrla daleko u zaleđe srpskog operativnog razvoja, te zauzela Baćinovac, koji je branila gotovo cijela srpska divizija.

O ljudskim gubitcima svih hrvatskih postrojbi austro-ugarske vojske uoči Božića 1915. govori Miroslav Krleža u romanu Zastave (citirajući vjerodostojno onodobne novinske izvještaje): 25. domobranska pješačka pukovnija 14.000 mrtvih, 26. pukovnija 20.000 mrtvih, a 53. pukovnija 18.000 poginulih.Krleža, Miroslav: Zastave, roman u pet knjiga, knjiga treća, Naklada Ljevak, Zagreb, 2000. Do točnih podataka je teško doći, jer su oni zametnuti i rasuti po arhivima u Beču, Budimpešti i Beogradu.

U prosincu 1918., časnici i domobrani sad već bivše 25. zagrebačke pukovnije sudjelovali su u oslobađanju Međimurja od mađarske okupacije.Čapo, Hrvoje: Broj primljenih časnika bivše austrougarske vojske u vojsku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Časopis za suvremenu povijest, Vol.40 No.3. prosinca 2008.. Odlučeno je da to učine hrvatske vojne postrojbe, sastavljene od domobrana 25. i 26. domobranske pukovnije, zajedno s vojnicima 53. i 96. pukovnije zajedničke austro-ugarske vojske, dobrovoljcima i domobranima iz ostalih postrojbi, pod zapovjedništvom potpukovnika Slavka Kvaternika, Stjepana Sertića, majora Mirka Pogledića te satnika Josipa Špoljara.

mini|desno|250px|Spomenik poginulima 25. domobranske pješačke zagrebačke pukovnije Hrvatskog Domobranstva kod Kulačkova, okolica Kolmeje, 1916., uz poklič Bog i Hrvati

Raspuštanje mini|desno|Spomen-ploča žrtvama 25. domobranske pješačke pukovnije na Trgu bana Jelačića, 5. 12. 1918. 5. prosinca 1918. g. oko 13 sati 25. domobranska pješačka pukovnija krenula je na Jelačićev trg u Zagrebu prosvjedovati protiv raspuštanja domobranstva nakon završetka Prvog svjetskog rata. Na Trgu si im se priključili građani. Domobrani su razvili hrvatske trobojnice i otvoreno skandirali republika i Hrvatska. Čim su došli na Jelačićev trg na njih je otvorena puščana i mitraljeska vatra s krovova okolnih zgrada i ubijeno je 13, a ranjeno 17 ljudi, što je poznato pod nazivom Prosinačke žrtve.

Stvaranjem Države Slovenaca, Hrvata i Srba pokrenut je krajem 1918. proces demobilizacije u kojem je raspušteno Hrvatsko domobranstvo. Raspuštanje domobranstva počelo je u studenome 1918. i nastavilo se u prvim mjesecima 1919. Početkom siječnja 1919. naređeno je ukidanje 25. i 26. pješačke pukovnije (kao i onih iz zajedničke austro-ugarske vojske).

Sastav

1914. narodnosni sastav je bio sljedeći: 97% Hrvata i Srba te 3% ostalih.

Izvori

Kategorija:Austrougarske pukovnije u Prvom svjetskom ratu