mini|Dvojica ustaških poručnika iz sastava XIII. stajaćeg djelatnog zdruga, 1945. Hrvatske oružane snage (HOS) je ime za vojne snage u NDH, nakon njihove reorganizacije u studenom 1944. godine, u kojoj su bili definitivno u jedinstvenu vojsku spojeni Domobranstvo i Ustaška vojnica. Ove snage su djelovale sve do poraza NDH u svibnju 1945. Poznata je i pod imenom Hrvatska domovinska vojska.
Oružane snage Nezavisne Države Hrvatske bile su podijeljene na četiri skupine: Ustaška vojnica, Oružništvo, Domobranstvo te razne poluvojničke postrojbe.
Glavni izvor formiranja časničkog kadra Hrvatskih oružanih snaga su bili Hrvati koji su ranije službovali u vojnim snagama Kraljevine Jugoslavije, a angažiran je i dio već starijih časnika koji su služili u vojsci Austro-Ugarske. Jedan dio časnika su bili i pripadnici ustaškog pokreta koji su se bili pridružili Anti Paveliću u emigraciji, i potom dobili visoka vojna promaknuća. Naoružanje i opremu je na početku osigurala Njemačka iz zaliha zaplijenjenog oružja poraženih jugoslavenskih, čeških, poljskih i francuskih postrojbi, koje je nerijetko bilo zastarjelo i dotrajalo. Od 1943. godine je dolazilo i naoružanje koje su Nijemci zaplijenili od talijanske vojske, te novoproizvedeno naoružanje njemačkog podrijetla.
Dio HOS-a je činilo i Zrakoplovstvo NDH, respektabilne veličine, a Mornarica Nezavisne Države Hrvatske je bila mala i do Kapitulacije Italije smjela je imati jedino riječne brodove.
Mnogi vojni obveznici NDH su bivali upućeni na službu u njemačkih vojnim postrojbama, uključivo one koje nisu bile raspoređene na području NDH. Tako je u listopadu 1943. godine bilo u postrojbe NDH uključeno 92.246 pripadnika (od toga, oko petine u raznim policijskim postrojbama), dok je u njemačkim vojnim postrojbama služilo čak 170.080 vojnih obveznika NDH.
Nakon zarobljavanja na kraju rata, pripadnici Hrvatskih oružanih snaga - koje su tada brojale oko 220.000 ljudi - su se pretežno predali britanskih snagama kod Bleiburga, te potom velikim dijelom pobijeni od snaga Jugoslavenske armije.
Povijest Pozadina Nakon uhićenja ustaškog krilnika Ante Vokića, Ante Pavelić i ustaški krugovi su preuzeli čvršći nadzor nad svim oružanim snagama NDH. Odlučilo se stvoriti jedinstvenu vojsku koja bi bila prožeta ustaškim duhom i kojoj bi na čelu bili ustaški časnici. Na temelju zapovijedi Ministarstva oružanih snaga (MINORS) od 21. studenog 1944. počeo je proces nove reorganizacije oružanih snaga NDH, u kojem su Domobranstva i Ustaške vojnice sjedinjeni u Hrvatske oružane snage (HOS). Ta reorganizacija označila je i posljednje razdoblje u razvoju oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske. U već prije planiranih 17 divizija u sklopu triju zbornih područja ušli su i ustaški zdrugovi (brigade), dok je Zapovjedništvo Ustaške vojnice raspušteno.
Početci 1941. godine Na dan samog proglašenja NDH 10. travnja 1941. godine donijet je i Zakon o osnutku vojske i mornarice, kojega je potpisao vojskovođa (ranije pukovnik u austrougarskoj i vojski Države SHS, te potom do 1921. u vojsci Kraljevine Jugoslavije) Slavko Kvaternik; njega će Ante Pavelić odmah promaknuti u čin maršala. Samim tim zakonom, oslobođeno je sve vojno osoblje obveze službe u vojnim postrojbama Kraljevine Jugoslavije, a djelovanje kao da se pripada toj vojsci je zabranjeno pod prijetnjom smrtne kazne. Zakonom je bilo predviđeno da se može određene kategorije vojnih obveznika, bez obzira na čin, staviti izvan vojne službe; makar u zakonu to nije izrijekom pisalo, razumijevalo se da se to odnosi na etničke Srbe (vlasti NDH su Srbe službeno zvale "pravoslavci" "grko-iztočnjaci") i Židove. 7. svibnja 1941. je Ministarstvo domobranstva RH dalo službeno objašnjenje da "prema ustaškim načelima, služba u oružanim snagama predstavlja čast za svakog rasno čistog Hrvata", dodajući da će i u pogledu tih "rasno čistih Hrvata" biti u obzir za djelatnu vojnu službu - među onima koji podnesu molbu za prijam - uzimani časnici i dočasnici koji su oduvijek bili odani hrvatskom narodu. Od 8. svibnja do 31. prosinca 1941. godina je molbu za prijam u djelatnu vojnu službu predao 31 general i 2.662 časnika s činovima iz jugoslavenske i austrougarske vojske; među njima je u službu ipak primljen stanoviti broj Srba i Slovenaca koji su bili časnici u jugoslavenskoj vojsci, a u medicinskim postrojbama bilo je više desetaka liječnika Židova. U vojnu službu je mobiliziran i dio časnika koji nisu bili podnijeli molbu.
Oružane snage NDH zauzele su većinu vojnih objekata i arhiva bivših jugoslavenskih vojnih snaga, ali ne i njihovo naoružanje i opremu, koje je predstavljalo ratni plijen njemačkih i talijanskih vojnih snaga. Manju količinu jugoslavenskog oružja su pripadnici Hrvatske građanske i seljačke zaštite i malobrojne ustaške postrojbe uspjeli sakriti pred Talijanima i Nijemcima. Nijemci su razmontirali i odvezli jedine dvije tvornice streljiva kod Sarajeva. Makar su se Rimskim ugovorima od 18. svibnja 1941. god. Talijani bili obvezali pomoći kod opremanja Oružanih snaga NDH (a NDH nije bila slobodna razvijati svoje vojne snage bez sudjelovanja Italije), oni su s time odugovlačili, te su dali samo 35 malih tenkova, te nešto pušaka i drugog lakog oružja zaplijenjenog od jugoslavenske vojske. Stoga se vrh NDH obratio za pomoć Nijemcima, te su Nijemci od kraja ljeta, pa do završetka 1941. godine - ne pitajući za suglasnost Talijane i bez objavljivanja detalja - iz zaliha zaplijenjenog jugoslavenskog, češkog, poljskog i francuskog oružja stavili na raspolaganje sve što je trebalo za opremanje planiranih 5 divizija vojske NDH; zauzvrat je NDH dala vojne obveznike za popunu 369. hrvatske pješačke pukovnije Wehrmachta.
Hrvatske oružane snage su počivale na Hrvatskom domobranstvu, u sklopu kojega je policijske zadaće obavljalo Oružništvo, koje je preuzelo dio kadra Žandarmerije Banovine Hrvatske i ubrzo doseglo oko 5.000 pripadnika, a do kraja 1941. oko njih 8.000. Ustaška vojnica, kao stranačka vojska Ustaškog pokreta, koja je službeno osnovana 11. travnja 1941. godina, nastavila je djelovati, te je ubrzo dosegla oko 5.000 pripadnika. Ispočetka se mnogo dragovoljaca samoinicijativno proglašavalo ustašama i oblačilo se u ustaške uniforme; Ministarstvo domobranstva NDH je početkom ljeta 1941. procijenilo broj tih dragovoljaca na 25 do 30 tisuća. Režim će ove dragovoljce, koji nisu bili podvrgnuti uredno uspostavljenom sustavu zapovijedanja i koji su se upustili u razne kriminalne aktivnosti i čak pokolje nazvati "divljim ustašama", te će nemali broj njih biti narednih mjeseci izvrgnut prijekim sudovima zbog počinjenih zločina i strijeljan.
Neke postrojbe Ustaške vojnice su se ubrzo iskazale predanošću u borbi i provođenju represalija prema nalogu režima, osobito Crna Legija koja je bila uglavnom popunjena obveznicima koji su izbjegli pred četnicima u Istočnoj Bosni pod zapovjedništvom Jure Francetića i Rafaela Bobana, te Ustaški obrambeni sdrug osnovan krajem 1941. god. pod zapovjedništvom Vjekoslava Luburića; drugima je nedostajalo i stege, i profesionalnog vodstva.
Hrvatske oružane snage su od početka do kraja svojega postojanja u velikoj mjeri ovisile o Njemačkoj pomoći i bili podvrgnute njihovom nadzoru, od čega su se donekle branile davanjem nepotpunim izvještavaja čak i o vlastitom brojnom stanju.
Hrvatsko domobranstvo nije bilo indoktrinirano ustaškom ideologijom (što će se 1944. godine jasno vidjeti kod pripremanja Urote Lorković-Vokić), što je predstavljalo izvor stanovitih napetosti. Već u izvještaju od 13. rujna 1941. godine njemački general Gleise von Horstenau govori da od svojih kolega nekadašnjih austrougarskih časnika koji sada služe u Domobranstvu svakodnevno čuje izraze sumnji u opravdanost svoje službe NDH, što da u velikoj mjeri vrijedi i za mlađe naraštaje običnih domobrana.Tomasevich, op. cit., str. 475, 478 Među časnicima su prevladavali Hrvati koji su ranije službovali u vojnim snagama Kraljevine Jugoslavije, te između njih i ustaša nikada nije uspostavljeno neko povjerenje. Srba je u vojnoj službi NDH bilo malo, ali su se neki pokazali kao pouzdani i sposobni zapovjednici, te su među njima Fedor Dragojlov, Đuro Gruić i Lavoslav Milić proizvedeni u generalske činove.
Zrakoplovstvo NDH osnovano je 19. travnja 1941. godine, a dan ranije je određeno ustrojavanje Mornarice Nezavisne Države Hrvatske, koja je imala brodovlje i mornaričko pješaštvo jedino na rijekama Savi i Dunavu: Talijani nisu htjeli da na Jadranu djeluje niti jedna mornarica, osim njihove vlastite.
Nakon što su Rimskim ugovorima proglašene talijanske vojne snage "posadnim" umjesto "okupacijskim", one su ubrzo počele surađivati s četnicima, dio kojih su plaćali kao Dobrovoljačku antikomunističku miliciju, te su jako ograničili prisutnost Hrvatskih oružanih snaga na području svoje odgovornosti i čak podvrgnuli civilne vlasti NDH svojim vojnim snagama, što je prozvano "reokupacijom". Talijanska vojska, koja je kontrolirala cjelokupno područje NDH od linije Karlovac – Mostar prema moru, držala se prilično neprijateljski i prema hrvatskom pučanstvu, i prema postrojbama Hrvatskih oružanih snaga, ali je potkraj listopada 1941. na pregovorima u Zagrebu ugovoreno da NDH mora platiti troškove uzdržavanja 150.000 talijanskih vojnika na svojem teritoriju.Z. Dizdar, op. cit., str. 169
Tijekom 1941. godine su vojne snage NDH angažirane u ratnim operacijama protiv ustanika, koji se s vremenom dijele na četnike i partizane. I jednima i drugima se prema kraju godine pridružuje znatan broj boraca pristiglih s teritorija Srbije.
1942. godina 26. lipnja 1942. godine je Oružništvo podvrgnuto Ustaškoj vojnici, na ogorčenje časnika Domobranstva. Potom su u srpnju i kolovozu 1942. godine sve oružane snage službeno postale dio Ustaške vojnice (makar su domobranska i ustaška zapovjedništva i nadalje ostala odvojena); koja se sastojala od stajaćih djelatnih sdrugova, Poglavnikovih tjelesnih sdrugova, Hrvatskog oružništva, prometnih sdrugova, redarstvene straže, Ustaške nadzorne službe, vojne akademije, pripremne ustaške bojne, te Ustaškog stegovnog i kaznenog suda.
Gleise von Horstenau izvješćuje 19. svibnja 1942. god. njemačko zapovjedništvo, da se na pozive za službu u Domobranstvu odaziva svega oko polovice pozvanih vojnih obveznika. Na časnike i vojnike Domobranstva izgleda ima utjecaja pacifistička propaganda iz redova HSS-a, a demoralizira ih i oholo držanje njemačkih časnika s kojima zajednički obavljaju borbene zadaće. Hrvatske oružane snage i dalje raspolažu oružjem koje su Nijemci zarobili od raznih poraženih vojski, koje je nerijetko dotrajalo i zastarjelo; streljivo je također nerijetko nezadovoljavajuće.Tomasevich, op. cit., str. 480-482
Izvještaji govore kako su oružane snage NDH sredinom 1942. brojile oko 125.000 ljudi, a krajem iste godine 167.000, od toga 42.000 u sastavu ustaških postrojbi.Z. Dizdar, op. cit., str. 170 U te brojke su očito uključeni i vojni obveznici NDH uključeni u one njemačke postrojbe koje su - makar uz njemačke časnike i dočasnike, te njemački službeni jezik - na jednom od rukava nosili hrvatski grb i kod vojničke prisege istodobno zavjetovali odanost Hitleru i Paveliću.