Teodor grof Pejačević Virovitički (puno ime: Teodor Maria Ferdinand Julian Gerard grof Pejačević de Verőcze, njem.Theodor Maria Ferdinand Julian Gerard Graf Pejacsevich von Verőcze) (Našice, 24. rujna 1855. – Beč, 22. srpnja 1928.), hrvatski političar, pravnik i državnik te hrvatski ban od 1903. do 1907. godine. Od 1913. do 1917. bio je hrvatski ministar u ugarskoj vladi. Član je plemićke obitelji Pejačević.

Rani život i karijera

Rodio se kao drugo dijete i prvi sin grofa Ladislava Pejačevića i barunice Gabrijele Döry von Jobahaza. Otac mu je služio kao hrvatski ban od 1880. do 1883. Studirao je pravo na sveučilištima u Bonnu i Budimpešti te je postao doktor prava. Nakon toga je služio u upravi u Osijeku i Zagrebu. 22. siječnja 1881. vjenčao se u Budimpešti s barunicom Elizabetom Vay de Vaya (Alsózsolca 13.10.1860.- Našice 14.1.1941.), kćerkom baruna Lajosa Vay de Vaya, velikog župana Boršodske županije i grofice Erzsébet Teleki de Szék. Imali su petero djece: Marka, Velimira, Teodoru, (kasnije slavnu hrvatsku skladateljicu i violinisticu) te Elizabetu i Gabrijelu.

Djeca: Maria Marko Gustav Rudolf Bela Pejačević (Budimpešta 28.4.1882.- Našice 22.6.1923.) ~ Budimpesta 9.11.1905. Minka Beáta Anna Emerika Beniczky de Benicz et Micsinye (1.1.1885.- Budimpešta 5.11.1940) Maria Velimir Josip Gabrijel Pejačević (Budimpešta 26.7.1883.- Paris 5.3.1927.) Maria Theodora Paulina Sofija Pejačević (Budimpešta 10.9.1885.- München 5.3.1923.) ~ Našice 14.9.1921. Ottomar von Lumbe (Beč 17.4.1892.- Beč 28.11.1978.) Gabrijela Maria Julija Ladislava Pejačević (Osijek 4.1.1894.- Vevey, Kt. Vaud 7.1.1977.) ~ 1. brak: Budimpešta 9.11.1912. (raz. 1920.) grof Lipot Edelsheim-Gyulai de Marosnémeth et Nádaska (Brezovica 6.7.1888.- Cannes 17.5.1981.); ~ 2. brak: Janovice 23.5.1920. Josef Kochanovszky de Vágújhelyet Kohanócz (Nyitra 4.8.1880.- Lausanne 1.7.1961.) Elizabeta Maria Gabrijela Klementina Pejačević (Budapest 31.7.1891. – 8.6.1897.)

Od 1881. do 1918. bio je zastupnik u Domu velikaša Ugarsko-hrvatskog sabora u Budimpešti.Königreich Ungarn und die damit verbundenen Teile u: Hof- und Staatshandbuch der Österreichisch-Ungarischen Monarchie fur das jahr 1881. [Dvorski i državni vodič Austro-Ugarske Monarhije za godinu 1881.], Druck und Verlag der Kaiserlich-Koniglichen Hof- und Staatsdruckerei [Tiskala i izdala Carsko-kraljevska dvorska i državna tiskara], Wien 1881., str. 546. Kao unionist izabran je za zastupnika Hrvatski sabor. Bio je jedan od najbogatijih ljudi u Hrvatskoj toga vremena, industrijski magnat i veleposjednik. Od 1886. do 1901. bio je veliki župan Virovitičke županije. 1901. imenovan je za zastupnika u Zastupnički dom zajedničkog ugarsko-hrvatskog sabora.

Banovanje

29. lipnja 1903. stupio je na bansku dužnost nakon ostavke Khuena Hedervaryja. Obećao je normalizirati politički život slobodom tiska i okupljanja. Za vrijeme njegovog banovanja donošenjem Riječke i Zadarske rezolucije programira se politika novog smjera te dolazi do stvaranja Hrvatsko-srpske koalicije, koja pobjeđuje na izborima za Sabor 1906. Pomirljivom i kompromisnom politikom, Pejačević sklapa sporazum s HSK te ljudi iz Koalicije preuzimaju resore u Hrvatskoj vladi.

U Ugarsko-hrvatskom saboru Kossut predlaže zakonsku osnovu o željezničkoj pragmatici, kojom se nastojalo ozakoniti potpunu mađarizaciju željezničkog prometa, prema krilatici "Čije su željeznice - njegova je i zemlja". Protiv tog prijedloga hrvatsko se izaslanstvo borilo njegovom opstrukcijom. Nakon povratka u Zagreb ban Pejačević se solidarizirao s takvim stajalištem i morao je podnijeti ostavku. Istovremeno su ostavku podnijeli i svi ministri i tajnici u Vladi iz HSK.

Kabinet podban i predstojnik odjela za unutarnje poslove: barun Vladimir Nikolić Podrinski predstojnik odjela za pravosuđe: Antun Badaj predstojnik odjela za bogoštovlje i nastavu: Milan Rojc

Kasniji život 1913. imenovan je ministrom za Hrvatsku u ugarskoj vladi. No, kako se nalazio u Francuskoj kad je izbio Prvi svjetski rat, 22. kolovoza 1914. bio je zadržan i interniran od strane francuskih vlasti kao ministar neprijateljske države. Krajem rata, u općoj anarhiji i kaosu, nakon raspada Monarhije njegov posjedi i dvorac u Našicama bili su opljačkani i oštećeni. Umro je u Beču u 73. godini.

Odlikovanja i časti

Tajni dvorski savjetnikKönigreich Kroatien und Slawonien u: Hof- und Staatshandbuch der Österreichisch-Ungarischen Monarchie fur das jahr 1906. [Dvorski i državni vodič Austro-Ugarske Monarhije za godinu 1906.], Druck und Verlag der Kaiserlich-Koniglichen Hof- und Staatsdruckerei [Tiskala i izdala Carsko-kraljevska dvorska i državna tiskara], Wien 1906., str. 1071. Dvorski komornik Vitez Kraljevskog ugarskog reda Svetoga Stjepana Vitez Suverenog viteškog malteškog reda Vitez Kneževskog lipeškog reda križa časti (njem) supruga Elizabeta je bila proglašena dvorskom damom carice i kraljice ZiteSchematismus Hofstaat u: Hof- und Staatshandbuch der Österreichisch-Ungarischen Monarchie fur das jahr 1918. [Dvorski i državni vodič Austro-Ugarske Monarhije za godinu 1918.], Druck und Verlag der Kaiserlich-Koniglichen Hof- und Staatsdruckerei [Tiskala i izdala Carsko-kraljevska dvorska i državna tiskara], Wien 1918., str. 42. Rodoslovlje

Izvori

Literatura Portal znanja LZMK Neda Engelsfeld: "Povijest hrvatske države i prava: razdoblje od 18. do 20. stoljeća", Pravni fakultet, Zagreb, 2002. Rudolf Horvat: "Najnovije doba hrvatske povijesti", Zagreb, 1906. Prof. Silvija Lučevnjak: Obitelj Pejačević i Virovitica, zbornik radova sa skupa "725 godina franjevaca u Virovitici", Virovitica, 2006.

Vanjske poveznice Digitalizirana djela, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu Kratki životopis grofa Pejačevića Dr. Teodor Pejačević - posjednik dvoraca Teodor Pejačević - vlasnik dvorca Našice

Teodor Kategorija:Hrvatski banovi Kategorija:Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ministri bez lisnice Kategorija:Hrvatski grofovi Kategorija:Životopisi, Našice