Datoteka:Latin alphabet Čč.png
Č je 4. slovo hrvatske abecede.
Računarstvo
Znak Standard, odnosno kodna stranica YUSCII CP852 CP1250 ISO 8859-2 Unicode Č 94 172 200 200 U+010C č 126 159 232 232 U+010D
U hrvatskome jeziku
Označava bezvučni postalveolarni afrikatni suglasnik. U abecedu ga je uveo Ljudevit Gaj iz češkog, a njime se koristi i u abecedama slovenskog, slovačkog, litavskog, latvijskog, srpskog i bošnjačkog.
Mnogi izvorni govornici hrvatskog (osobito u kajkavskom i u urbanim sredinama) ne razlikuju alveopalatalno /č/ i palatalno /ć/ i moraju korištenje tih glasova svjesno naučiti. Zbog toga značajan dio hrvatskih pravopisnih priručnika zauzimaju napomene o korištenju tih dvaju glasova.
Pravila 1. dolazi u riječima u kojima njegov postanak nije vidljiv:
bačva, bič, račun, čaša, točka, večer, vrč, pčela, ključ, dapače, drač, hlače, lopoč, Beč…
2. u oblicima i izvedenicama prema osnovnom k ili c:
jak jači; zec zeče, zečji; stric stričev
Iznimke: liješće, triješće, plješćem, pritišćem, stišćem
3. u sufiksima:
-ač igrač
-ača jabukovača
-čica grančica
-čina cjevčina
-čić kamenčić
-če pastirče (samo za živo)
-ič vodič, branič, gonič (danas neplodan sufiks)
-ičar antologičar
-ički tehnički
4. u slovenskim, ruskim, bugarskim, češkim i slovačkim prezimenima
Oton Župančič, Lav Nikolajevič Tolstoj, Miletič, Belič, Palkovič
5. u anglizmima i talijanizmima
čizburger, kapučino
Kategorija:Abeceda