Giovanni Pico della Mirandola (dvorac Mirandola kraj Modene, 24. veljače 1463. – Firenca, 17. studenog 1494.), talijanski filozof i humanist iz razdoblja renesanse.
Životopis
Pico se rodio u obitelji grofa Giovannija Francesca, sjevernotalijanskog plemića. Obitelj je bila ugledna i bogata i pozivala se na podrijetlo od Konstantina.Luminarium Encyclopedia Kao mladić studirao je na sveučilištima u Bolonji, Ferrari, Padovi, Paviji i Parizu, gdje je stekao obrazovanje u kanonskom pravu, književnosti, srednjovjekovnoj skolastici i teologiji, a studirao je i grčki jezik te grčku filozofiju. Kasnije je naučio i hebrejski, arapski i aramejski.Eliksir i kamen, str. 122. Prilikom posjete Firenci sprijateljio se s Ficinom i postao uglednim članom Firentinske Akademije.
U filozofiji je pod jakim utjecajem Platona, Aristotela, novoplatonizma i kabale. Upravo su ga hebrejski učitelji upoznali s kabalom, koja ga je fascinirala, jer je bio zainteresiran za mistične i teološke spekulacije. Kritizirao je neke postavke teoloških učenja i zalagao se za novi duh kritičkog dijaloga među teolozima i znanstvenicima.Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. XVI, str. 64. Zbog toga je 1486., u dobi od dvadeset tri godine pokušao organizirati veliki zbor filozofa i teologa različitih religija i vjerovanja, kako bi razgovarali o "filozofiji mira" i "vjerskom pomirenju" te je pripremio 900 filozofskih i humanističkih teza, zapravo vrstu manifesta pod naslovom De dignitate hominis ("O dostojanstvu čovjekovu"), koji se danas smatra ključnim tekstom renesansnog humanizma.Povijest, sv. VIII, str. 30.-31. Najradikalnija teza bila je ta da, prema njegovom mišljenju, nijedna znanost ne može bolje dokazati Isusovu božansku narav od magije i kabale. Zbog takvih i drugih neortodoksnih stavova, papa Inocent VIII. (1484. – 1492.) je zabranio taj skup, izopćio Pica iz Crkve, a manifest stavio na popis zabranjenih knjiga. Rehabilitiran je tek pred smrt.
Borio se jednako tako i protiv mističkih astroloških proricanja (Disputationes adversus astrologiam divinatricem), ali kao i većina njegovih suvremenika nije uspio ostvariti jasno razlikovanje između znanosti i magije kojom je prožet i jedan dio njegova stvaralaštva.
Djela
Picova djela izdao je njegov nećak, talijanski filozof Giovanni Francesco 1496. u Bolonji, dok mu je neka djela na hrvatski preveo Jozo Mršić: "O ljudskom dostojanstvu" (De dignitate hominis), 1486. "O biću i jednom" (De ente et uno) "Rasprave protiv proricateljske astrologije" (Disputationes adversus astrologiam divinatricem) "Filozofski, kabalistički i teološki zaključci" (Conclusiones philosophicae, cabalasticae et theologicae), 1486. "Apologija" (Apologia J. Pici Mirandolani, Concordiae comitis), 1489. "Heptaplus", 1491.
Bilješke
Literatura Baigent, Michael i Leigh, Richard, Eliksir i kamen,: nasljeđe magije i alkemije, Stari Grad, Zagreb, 2000. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. XVI, Pro Leksis, Zagreb, 2007. Povijest, sv. VIII, Zagreb, 2008.
Vanjske poveznice 900 teza Progetto Pico - Projekt Pico na sveučilištu u Bologni i Brown sveučilištu u Providenceu, SAD Luminarium Encyclopedia Catholic Encyclopedia Životopis na Encyclopaediji Britannici
Ostali projekti
Kategorija:Talijanski filozofi Kategorija:Okultisti Kategorija:Kabalisti Kategorija:Talijanski grofovi Kategorija:Životopisi, Firenca