Dobranje je naselje u sastavu općine Zažablje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
Zemljopisni položaj Naselje se nalazi u dolini Neretve uz lokalnu prometnicu Metković - Neum.
Povijest Selo se prvi put spominje 1398. kao Dobrani.
Selo se spominje u izvještaju splitskoga dominikanca Danijela iz 1589. pod nazivom Dobragne. Dobranje se prvi put spominje 1398. pod nazivom Dobrani. Od 1589. godine u dokumentima s oblikom Dobrani bilježi se i lik Dobranje (Dobragne).
Fra Blaž Gračanin, 1617., u Dobranjama gradi crkvu Male Gospe. Tada je na području župe bilo oko 400 vjernika. Dobranje su oslobođene od Turaka 1694. godine. Tada selo dolazi na samu mletačko-tursku granicu, a u susjedne Glušce pristiže pravoslavno stanovništvo. Godine 1705. Dobranje su, s Metkovićem, Vidonjama i Slivnom, izdvojene iz Trebinjsko-mrkanske biskupije i pripojena Makarskoj. Od 1769. Dobranje ponovno postaju samostalna župa. Početkom 18. stoljeća bili su dijelom župe Slivno, a od 1720. do 1769. dijelom župe Vidonje. Župne matice od 1769. do 1831. vodile su se na hrvatskoj ćirilici.
Stanovništvo Nekoć je Dobranje bilo veliko naselje, ali je zbog velikog raseljavanja, prema popisu stanovništva iz 2001. godine u Dobranju obitavalo svega 9 stanovnika.DZS - Popis stanovništva 2001. godine Prema popisu iz 2011. taj broj je još manji, 6 stanovnika.Stanovništvo prema starosti i spolu, popis 2011. www.dzs.hr (pristupljeno 22. ožujka 2020.
Zaseoci Dobranja minijatura|lijevo|150px|Kuća u Oštrovcama Dobranje se sastoje od više zaselaka kao što su Dangube, Bobovište, Oštrovce, Sankovići, Prisoje.
Oštrovce je zaselak koji je napušten. Nalazi se u zaleđu Bijelog Vira odmah iza kamenoloma na pola puta od Bobovišta prema Dangubama. Prvi put se spominje 1872. godine. Godine 1898. u Oštrovcima žive tri obitelji s 13 članova, a 1925. godine 16. U ovom zaseoku živjele su obitelji Sršen koji su kasnije preselile u Bijeli Vir. Zaselak se sastojao od četiri građevinska objekta od kojih je danas samo jedan u funkciji vikendice, dok su ostali postali ruševine.Mile Vidović, Povijest župa Doline Neretve, Ogranak Matice hrvatska Metković, 2011.,
Obrazovanje Pučka škola u Dobranjama, kao trinaesta škola metkovskog kotara otvorena je 9. listopada 1906. Zgrada sa stanom za učitelja bila je sagrađena u središtu mjesta. Prva učiteljica bila je Katica Čučuković iz Janjine, a školu je pohađalo oko 100 đaka. Zbog iseljavanja u okolna naselja smanjivao se broj stanovnika, a time i đaka, tako da je škola prestala s radom.
Sakralni objekti Stara župna crkva Male Gospe
Crkva je sagrađena na ostatcima srednjovjekovne crkve i groblja od kojeg je sačuvano nekoliko desetaka ploča i sanduka koji su ukrašeni motivima križa, viticom s trolistom, tordiranim užetom, mačem, štitom i polumjesecom koji se nalaze oko 20 m sjeveroistočno od crkve. Na novom dijelu groblja ističu se dvije grobnice lokalnih velikaša, sagrađene u stilu antičkih a pozzetto grobnica. Zajedno s ostatcima srednjovjekovnog groblja, crkva se nalazi na popisu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske.Srednjovjekovno groblje i crkva Male Gospe Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske (pristupljeno 7. studenoga 2021.)
Kapelica Svete Obitelji Podignuta je 1920. uz put prema staroj župnoj crkvi. Građevina od klesanog kamena s preslicom za jedno zvono na pročelju duga je 3,90 i široka 2,50 metara. U kapelici misa se služi na blagdan Svete Obitelji i na blagdan sv. Josipa. Nedaleko od kapelice, na lokalitetu Zmijina glavica je 2003. podignut kameni križ.Župa Gospe Lurdske - Dobranje-Bijeli Vir Stranice Splitsko-makarske nadbiskupije (pristupljeno 22. ožujka 2020.)
Izvori
Literatura Članci
Kategorija:Naselja u sastavu Općine Zažablje